Ping-pong koji mjesecima prakticiraju Vlada i Uljanik u rješavanju krize u toj brodograđevnoj grupaciji upravo kulminira, a lopticu je drugoj strani nizom informacija Vladi, pa i strateškom partneru, dobacio predsjednik uprave Uljanika Emil Bulić. 

U intervjuu za Poslovni dnevnik naveo je kako je odluku o odbacivanju programa restrukturiranja sa strateškim partnerom Brodosplitom i Fincantierijem Vlada donijela na temelju "prenapuhanih" nepostojećih troškova iz inicijalne ponude iz siječnja koji su varirali od 1,2 do 1,4 milijarde eura, te da nije razmatrala usuglašeni program dostavljen u ožujku, prije donošenja konačne odluke.

Otjerali Damen i IHC?
Novija varijanta troškove restrukturiranja temelji na procjeni u rasponu od 750 do 800 milijuna eura. Bulić je naveo i kako je strateški partner Brodosplit potvrdio da ostaje iza te ponude.  Od strateškog partnera jučer nije bilo odgovora pristaje li nakon svega na osjetno niže troškove restrukturiranja Uljanika, znajući da je stajalište bilo da stare dugove ne želi preuzeti.

Ni iz Vlade jučer do zaključenja izdanja nismo dobili komentar na Bulićeve tvrdnje da su na stolu imali drugu ponudu, koju nisu ocjenjivali. Za Vladu dodatno neugodnu poziciju otvara i tvrdnja prvog čovjeka Uljanika o razlozima odustajanja od ponude jednog od velikih europskih brodogradilišta, a znajući interesente očito je riječ o Damenu i IHC-u. Odustali su, kako tvrdi Bulić, nakon razgovora u nadležnim institucijama od kojih su dobili informaciju da u Uljaniku, odnosno Puli više nije planirana brodogradnja, nego samo u riječkom 3. maju. 

Ti razgovori vođeni su u vrijeme kada se tražilo alternativu za Danka Končara, neprihvatljivog zbog inzistiranja na nekretninskom biznisu u Puli, a Ministarstvo gospodarstva trudilo se pokazati da ulaže maksimalne napore da privuče nekog od većih svjetskih brodograditelja koji bi u Uljaniku nastavili razvijati brodograđevnu djelatnost. 

Teren već pripremljen
Iz toga je evidentno da niti nakon svega politika nije digla ruke od ideje da u Puli nikne nova stambena četvrt, kojoj su, pokazuje se, sklone sve političke opcije, i one na vlasti i one koje to više nisu.

U pravilu se začetnikom te ideje drži lokalni IDS, najviše zainteresiran za nekretninski biznis koji donosi vrlo brz povrat ulaganja, no proteklih tjedana i ministri koji su radili na projektu privatizacije velikih brodogradilišta prije ulaska Hrvatske u EU, Radimir Čačić i Slavko Linić, pokazuju kako je pripremljen teren Uljaniku za taj projekt. Čačić se tako pohvalio da je 3. maj "počišćen i bez kune duga predan Uljaniku", a Linić, pak, da se Uljanik sam javio za 3. maj i sam došao s prijedlogom "da fizički rad stane u 3. maj, a uprava i turizam budu u Puli". Tadašnja Vlada to je prihvatila. 

"Zašto su od toga odustali, ne znam, izjavio je nedavno Linić na N1. U svim institucijama kojih se tiče rasplet ovog slučaja nerado se izjašnjavaju ili pak opovrgavaju ono što Bulić iznosi. No, znajući da se svaki zarez koji u Uljaniku sada stavljaju pomno bilježi i prati, teško je povjerovati da bi jedan profesionalac menadžer sebe izlagao tolikom riziku da neutemeljeno javno obmanjuje i to ni više ni manje nego Vladu. Ili pak doista izgara da nešto učini za Uljanik. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’