Karlovačka tvornica uporabne keramike i suvenira Ilovac -Keramika vlasnika Božidara Markulinčića ovih je dana, nastupom turističke sezone, dosegnula svoj vrhunac zaposlenosti. Radionica Ilovac – Keramike, koja je mjesto na tržištu pronašla još prije 16 godina, u krugu je ciglane Wienerberger Ilovac, gdje je i osnovana kao radionica u sklopu programa tzv. zaštitnih radionica u kojoj su bili zaposleni invalidi rada s invaliditetom stečenim u dotadašnjim teškim radnim uvjetima u ciglani.

Pogon kao otpremnina
“Potekli smo iz ciglane Ilovac, gdje sam još 1985. kao tehnički direktor osnovao zaštitnu radionicu. Od 1993. godine registrirani smo kao Ilovac – Keramika, kao tvrtka kći tadašnje Ciglane Ilovac i takve nas je preuzeo 1995. godine Wienerberger”, kaže Božidar Markulinčić za Poslovni dnevnik. Kako je opekarstvo Wienerbergerov core business, u dogovoru s Markulinčićem Wienerberger je svoj 100-postotni vlasnički udio u Ilovac – Keramici ustupio Markulinčiću, što mu je de facto bila i otpremnina.
“Kako kao 50-godišnjak nisam mogao u Wienerbergeru biti menadžer, od direktora sam postao vlasnik radionice i otisnuo se u privatno poduzetništvo. Wienerberger je čak nekim preuzetim radnicima u radionici dokupio staž, što je bio korektan potez. Kako su preuzeti radnici bili opekari, bez nužne finoće koju traži keramika, u počecima je razina finoće proizvoda bila relativno niska. Desetak smo ljudi tijekom 90-ih godina školovali za keramiku što je i te kako unaprijedilo rad radionice”, kaže Markulinčić.

Nacionalna obilježja
Sve do 1997. okosnica proizvodnog programa bili su predmeti s hrvatskim nacionalnim obilježjima, od grbova do kalendara i sličnih predmeta. Preobraćenjem iz terra cota proizvodnje u keramičarsku estetiku mijenja se i koncepcija proizvodnje Ilovac – Keramike, a na rad prve dizajnerice Lidije Maček -Stanić nadovezala se današnja voditeljica proizvodnje i dizajnerica Jasna Lamza, koja kaže da im je cilj proizvodnja keramike koja će osim kao suvenir imati i uporabnu vrijednost.
“Već sada gotovo 90 posto naše proizvodnje nalazi svoju praktičnu primjenu. Otvoreno ulazimo u izradu različitih motiva u keramici i surađujemo s pedesetak gradova i općina u Hrvatskoj, prema čijim motivima izrađujemo predmete kao prepoznatljive suvenire”, kaže Jasna Lamza. Da se ne preoptereti obilascima i obradom tržišta, te zahtjevnom naplatom, Ilovac – Keramika uspostavila je sustav veletrgovaca-dealera kojim su pokriveni Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka. Problem je i nedostatak domaće sirovine za kvalitetnu keramičku proizvodnju. Rat je prekinuo nekada razvijenu eksploataciju i neophodnu preradu gline kod Petrinje pa uz sve vrste glazura Ilovac – Keramika mora i prerađenu glinu uvoziti iz Italije.
“Kupci počinju tražiti suvenire koji imaju vezu s mjestima koja oni posjećuju i takav rastući interes koji ide ruku pod ruku i s razvojem kulturno-povijesnog turizma, daje nam nadu u povratak istinskih vrijednosti. Uz to, imamo i razvijenu suradnju s brojnim umjetnicima”, ističe Lamza.

Marža 300 posto
Među njima bio je i pokojni Edo Murtić za kojeg je Ilovac – Keramika izrađivala tanjure po njegovim zamislima, on ih je onda oslikavao, nakon čega ih je Ilovac – Keramika glazirala i pekla kao finalni proizvod, a u prodaju su išli kao Murtićev autorski rad. Ekskluzivni status uživa slikarica Dragica Lončarić, vlasnica galerije Lav kod Kamenitih vrata u Zagrebu, za koju Ilovac -Keramika izrađuje komplete tanjura i zdjela inspiriranih narodnim vezom, za ekskluzivnije restorane izrađuju uporabno reprezentativno posuđe itd. Govoreći s aspekta poslodavca, Markulinčić ističe da je ukidanjem nekadašnjih znatnih poticaja zaštitnim radionicama doveden u pitanje i njihov opstanak. “Prije smo bili oslobođeni plaćanja doprinosa na plaće invalida pa kad se uzme u obzir njihova objektivno prepolovljena produktivnost, bez ”pojačanja“ produktivnosti zdravim i obučenim kadrom ni mi ne bismo mogli opstati na tržištu. Uz to, cijena energije, koja u našoj proizvođačkoj cijeni sudjeluje s najmanje 15 posto troškova, stalno raste, a prepreka većem plasmanu naših proizvoda jesu neumjerene trgovačke marže, koje često nisu 30, nego 300 posto. Suvenir mora imati svoju kvalitetu i cijenu, ali u razumnim granicama”, zaključio je vlasnik Božidar Markulinčić.

Grad Karlovac nije zainteresiran

Razni motivi karakteriziraju predmete svakog grada, pogotovu na Jadranu, i tu je Ilovac – Keramika napravila uspješan prodor, ali za razliku od toga, suradnja s Gradom Karlovcem za njih je i dalje nešto nedostižno, a unatoč brojnim pokušajima, ista je stvar i s Karlovačkom pivovarom koju ne zanima izrada pivske krigle s njenim logotipom.
“Napravili smo keramičku posudu za Karlovac karakterističnog oblika šesterokrake zvijezde. Cjelovitiji promidžbeno-turistički proizvod mogla je biti ta posuda nadopunjena medenjacima. Uz to bi išao i kraći tekst o značenju i povijesti karlovačke zvijezde, a sve bi to bilo upakirano u lijepu i ekološku kartonsku kutiju. Ponudili smo Gradu da to daje kao poslovni poklon, no ni za to, kao ni za druge slične pokušaje, nema njihova interesa. To se ne može reći za Karlovačku županiju, s kojom već duže vrijeme lijepo surađujemo, izrađujemo predmete po karlovačkim motivima, a Grad, ako i treba nešto iz našeg asortimana, ne nabavlja to od nas, nego preko raznih posrednika”, rekla je voditeljica proizvodnje Jasna Lamza.

Rabuzin radio keramičko posuđe

Uvoz jeftine, ali bezlične keramike uvezene iz Kine nanio je velik udarac hrvatskim keramičarima. Mnogi mali trgovci, u želji za brzom zaradom na razlici u cijeni okrenuli su se takvoj robi ne vodeći brigu ni o autohtonosti domaće ponude, niti o sterilnosti ponude koja je time dovodila u pitanje i pojam i smisao suvenira. Štoviše, naglasila je Jasna Lamza, to je otjeralo i brojne umjetnike iz keramike kao medija mogućeg spoja ljepote, umjetnosti i uporabnosti.
“Slikar Ivan Rabuzin radio je krasne serije keramičkog posuđa za strano tržište, a autorizirao je svoje serije posuđa za giganta na porculanskom tržištu Rosenthal, što se i danas replicira”, ističe Jasna Lamza.

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Od balističke zaštite do robotike

Hrvatsko oružje i vojna oprema traže nova tržišta. Sljedeća postaja je Vijetnam