Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je prije svega nekoliko mjeseci javno zatražio da se državnim odvjetnicima omoguće posebne izvidne mjere za tisuće kaznenih prijava koje Državna odvjetništva dobivaju u povodu kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti iz članka 337 Kaznenog zakona, po svemu sudeći dobio je profesionalnu satisfakciju zbog brzine kojom je reagirala Vlada. U svega nekoliko mjeseci ta je inicijativa ne samo dobila načelno “zeleno svijetlo” nego je bezrezervna podrška, koju mu je iskazalo Ministarstvo pravosuđa, tijekom ljeta pretočena u Vladine hitne izmjene prijedloga Zakona o kaznenom postupku.

Saborska procedura
U povodu jačanja normativnog okvira koji je ključan za efikasniju borbu protiv kriminala, a u uskoj je vezi s korupcijom, tijekom sezone godišnjih odmora upućen je u saborsku proceduru zakonski tekst predloženih promjena. Pravosudni ga krugovi nisu propustili ocijeniti, iako još nije izglasan, potencijalno vrlo jakim “oružjem” tužitelja. Kao objašnjenje nude činjenicu što u tom zakonskom paketu manjih izmjena ZKP-a središnje mjesto zauzima operacionalizacija Bajićeve inicijative da se proširi popis koruptivnih djela. Budući da se nastavlja rad na načelima za pripremu temeljite rekonstrukcije toga zakona, zbog Bajićeva ugleda i iskustva mnogi u sudstvu iščitavaju daljnje jačanje pozicije tužiteljstava. S tim u svezi visoki pravosudni izvori komentiraju za Poslovni dnevnik kako, nakon što je iskazana politička odlučnost na primjeru promjene članka 180 b Zakona o kaznenom postupku, novo rješenje koje konvenira državnim odvjetnicima – jer im omogućuje da zakonito prikupe kvalitetne dokaze koji neće “padati” na sudu – treba u praksi rezultirati većom efikasnošću u progonu velikih “igrača”. Kako nam to objašnjava jedan pravosudni stručnjak, riječ je o tome da se prvi put omogućuje tužiteljima da kod procesuiranja, inače najčešće teško dokazivoga kaznenog djela zloporaba ovlasti, postanu efikasniji upravo zbog toga što će se raditi o koruptivnom kaznenom djelu kod kojeg će moći primjenjivati posebne izvidne mjere. Stoga je, kako kaže, logično očekivati efekte. Drugim riječima, izmjenom postupkovnog kaznenog propisa za državne odvjetnike bitno će se promijeniti način rada.

Davanje mita
Moći će od istražnog suca zahtijevati korištenje istih posebnih mjera izvida, kojima se u svojoj antikorupcijskoj borbi koristi sve uspješniji Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. To su, podsjetimo, mjere koje se tiču tajnog snimanja telefonskih razgovora, tajnog praćenja osoba i predmeta, ulaska u prostorije i njihova ozvučavanja, uporabe prikrivenih istražitelja i pouzdanika te simuliranog davanja otkupnine. Uz ostale izmjene Vladina zakonskog prijedloga o kaznenom postupku, a po kojima će istražni suci dobiti važnije mjesto i moći će sami produljiti pritvor, Vlada je predložila da se posebne izvidne mjere uvedu za veći broj korupcijskih kaznenih djela. Katalog korupcijskih inkriminacija se širi, kako je to Bajić i tražio, i to ponajprije na djela zloporabe ovlasti te primanja i davanja mita u gospodarskom poslovanju. U prijevodu to znači da će policija moći koristiti više mjera kojima će doći do dokaza za razotkrivanje korupcije. Kod zloporaba ovlasti korupcijski su elementi ponekad vidljivi kao iz “aviona” jer je osoba na položaju na kojem može pribaviti korist, ali to se navodno bez posebnih izvidnih mjera ne može dokazati.

Uskok i DORH bitno efikasniji

Mladen Bajić zatražio je (i dobio) proširenje zakonske definicije koruptivnih kaznenih djela kako bi se kazneno djelo iz članaka 337 KZ-a pretvorilo u korupcijsku inkriminaciju zbog svakodnevih problema, kako je navodio, s kojima se u radu susreću njegove kolege. Redovito je s tim u svezi isticao kako državni odvjetnici svakodnevno imaju probleme u realizicaji otkrivanja i procesuiranja tih kaznenih djela, a posebno se to tiče osiguravanja dokaza u pretkaznenom i istražnom postupku kada postoje objektivne poteškoće. Prema Bajiću, prikupljanje dokaza o zloporabama položaja i ovlasti osoba koje imaju javne ovlasti u više je slučajeva bilo onemogućeno zakonskim određenjem da za to kazneno djelo nije nadležan USKOK, pa se kod toga ne mogu provoditi posebne izvidne mjere. No kako je domonstrirana politička volja da se zakonski strože tretira to kazneno djele, i USKOK i DORH trebali bi postati bitno efikasniji u dokazivanju korumpiranosti pojedinaca na visokim funkcijama ili s javnim ovlastima. U tom kotekstu znatno više posla čeka Uskok od kojeg javnost očekuje da locira žarišne točke korupcije.