U ponedjeljak će biti jasno jesu li država i Yildirim postigli dogovor oko daljnjih vlasničkih odnosa u kutinskoj Petrokemiji.

Nekoliko signala uoči glavne skupštine na kojoj će se odlučivati o prijedlogu Yildirima da on povuče svoj ‘preplaćeni’ dio ulaganja u temeljni kapital i omogući državi zadržavanje kontrolnog paketa nakon dokapitalizacije, ukazuje da će država nakon svega ipak zadržati željeni vlasnički udjel u kutinskoj tvrtki, 25 posto plus jednu dionicu, no i da je iz prethodnog postupka izvukla lekciju i više ne ulazi olako u poteze s turskim investitorom, nego dolazi s osiguračem.

Na skupštinu je tako Uprava uvrstila u dnevni red i dodatni prijedlog da se statutom predvidi mogućnost dodatnog, petog člana Uprave, što bi u praksi značilo davanje prostora za jednog predstavnika države. Država na toj poziciji, istina, do sada i nije inzistirala, unatoč tomu što je imala znatno veći broj dionica (45%).

No, nakon što je Yildirim ‘izigrao’ usuglašeni plan dokapitalizacije i uplatio osjetno veći iznos, u daljnju fazu rješavanja odnosa država se pobrinula da joj se oko postignutog dogovora takav scenarij ne ponovi. Ispod radara je, naime, prošla informacija da je potkraj rujna Lučka uprava Šibenik ukinula koncesiju Luci Šibenik, pet godina prije njezina isteka.

Tu odluku ravnatelj Lučke uprave Šibenik Paško Dželalija pojasnio je neispunjavanjem ugovorenih koncesijskih uvjeta, a prije svega to podrazumijeva nedostatna ulaganja. Za koncesiju će sada uslijediti postupak traženja novog koncesionara, a do izbora će Luka Šibenik nastaviti obavljati djelatnost ukrcaja i iskrcaja brodova.

Ta je tvrtka, inače u vlasništvu Petrokemije, a da je od posebnog interesa Yildirima, jasno se moglo iščitati i iz prezentacije financijskih podataka za 2023., u kojoj su čelni ljudi turske grupacije za projekt u Hrvatskoj naglasak upravo stavili na ulaganja u taj projekt. U svojim je planovima Yildirim već za ovu godinu zacrtao odvojiti šibensku luku od tvornice i integrirati u svoj lučki holding Yilport.

MINGOR preuzeo pregovore
Predviđena su upravo ulaganja u modernizaciju i nadogradnju kapaciteta Luke Šibenik, što je i bilo sporno i presudno za odluku od daljnjem zadržavanju koncesije. S druge strane, Yildirim je i u financijskom izvješću Petrokemije jasno dao do znanja da neće ulagati sve dok se ne okonča postupak njegovog vlasničkog jačanja u kutinskoj tvrtki pa se igra s ucjenjivanja sada očito dovodi u fazu kulminacije. Iako ima i drugih karata u rukama, država je u pregovorima s Yildirimom otvoreno zaigrala baš na tu koncesiju koja je Yildirimu, s obzirom na ambicije, posebno važna.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Osim toga, u jeku pregovora države i Yildirima, kako se čuje iz Kutine, tvornicu je posjetila i ‘koordinirana’ inspekcija, no nisu utvrdili nepravilnosti. Tek su upozorili da 31. prosinca ove godine istječu prve okolišne dozvole. Cijeli postupak zaključenja vlasničkih odnosa u Petrokemiji dioničari drže zatvorenim za javnost, pa tako ni uoči same skupštine iz resornog Ministarstva gospodarstva, koje je preuzelo pregovaranje s Turcima, nisu davali informacije o tijeku i ishodu pregovora.

Nismo tako do zaključenja broja dobili odgovore je li postignut konačan dogovor i što on sve obuhvaća, slijedi li i formalno potpisivanje novih izmjena kupoprodajnog ugovora koji je država imala s Inom i PPD-om, a koji je preuzeo Yildirim otkupom njihovog većinskog vlasništva u Petrokemiji.

A ono možda i najvažnije, hoće li biti usuglašeno i na što će se konkretno utrošiti uneseni svježi kapital u Petrokemiju. Hoće li prioritet biti kapitalna ulaganja kojima će se osigurati zadržavanje okolišnih dozvola, koje već počinju istjecati i koje je nemoguće obnoviti bez hitnih modernizacija u proizvodnji, ili će, pak, većinski vlasnik pokriti gubitke i dospjele obveze.

Godina će biti negativna
Konkretno, prošlu godinu Petrokemija je završila s neto gubitkom od gotovo 63 milijuna eura, a iz financijskog izvješća saznalo se i da je turska tvrtka dala kratkoročnu pozajmicu Petrokemiji za tekuće poslovanje u iznosu od gotovo 56 milijuna eura.

Iako u ovom trenutku pogoni u Kutini rade punim kapacitetima, a skladišta se pune, upućeni su uvjereni da su gubici Petrokemije i u ovoj godini neminovni jer mineralna gnojiva ne idu dalje u prodaju, već se smještaju na zalihe. Pitanje je samo kako će u konačnim rezultatima biti valorizirane zalihe ako ne bude prodaje u narednih nekoliko mjeseci, no godina će, uvjereni su svi upućeni, biti negativna.

Aktiviranje proizvodnje u javnosti je dočekano kao taktika Yildirima u pregovorima s državom, no više sugovornika ne isključuje i opciju da većinski vlasnik takvom poslovnom odlukom, da u vrijeme nepovoljnih cijena plina koji su mu najveći ulazni trošak te nižih cijena gnojiva od proizvodnih, radi punom parom, čeka dobar trenutak na tržištu.

U ovom trenutku proizvodnja stvara velik gubitak, no s druge strane, sve su europske tvornice mineralnih gnojiva u Europi, izuzev jedne u Mađarskoj, pa vlasnik Petrokemije svjesno ide u rizik da dočeka spreman porast potražnje s dobrim cijenama. No, ne krene li val prodaje u narednim tjednima, već do kraja idućeg mjeseca očekuje se ponovno gašenje proizvodnje u Kutini.

U međuvremenu, od sindikata ne dolaze pritužbe oko isplate plaća, tvrtka uredno podmiruje obveze, ali među radnicima vlada napetost zbog neizvjesnosti u kojima se nalazi tvrtka. Postupak dokapitalizacije Uprava Petrokemije, koju čine predstavnici Yildirima, pokrenula je još krajem prošle godine, bez prethodnog dogovora s državom, a konačan prijedlog ‘dokapa’ usvojen je na skupštini u ožujku, s neobično širokim rasponom planiranog ulaganja. Postojeći temeljni kapital kutinske tvrtke od 55 milijuna eura povećava se za najmanje 70, a najviše 140 milijuna eura.

Stigli do 80 posto
Prema službenoj objavi u financijskom izvješću Petrokemije za prošlu godinu, uplaćeno je ukupno 128,9 milijuna eura (plus 3,5 milijuna za rezerve), što je osjetno više nego se moglo čuti uoči samog upisa novih dionica i uplata, koja je provedena još u travnju.

Državni dioničari, CERP, Janaf i Fond za financiranje razgradnje NEK (Plinacro se povukao iz ovog postupka) uplatili su, kako je i (usmeno) dogovoreno s Yildirimom oko 12 milijuna eura, a podebljanu uplatu s kojom je na kraju ušao Yildirim stekavši udjel od 80 posto sada bi trebao povući.

A iako nije bilo zapreke da se formalno provede upis povećanja temeljnog kapitala i izdanja novih dionica, Yildirim to nije učinio, očito želeći pregovarati s državom oko nekih drugih uvjeta, bitnih za njegove planove s Petrokemijom.

U svakom slučaju, napetosti i neizvjesnosti oko vlasničkih pozicija trebale bi biti okončane na glavnoj skupštini, a prevladava mišljenje, unatoč šutnji, da će Turci povući dio svog uloga i smanjiti učešće u temeljnom kapitalu. Svaki drugi ishod, s obzirom na predloženi dnevni red i ostale signale, bio bi iznenađenje.