Ljeto bez sočnih, domaćih rajčica i krastavaca i nije ljeto, a u trgovačkim lancima – i na tržnicama, kojima su ovih dana puna usta “domaće” robe, s deklaracija “vrišti” kako je velik dio ponude u prvom redu albanskog, turskog, makedonskog, nizozemskog, španjolskog, poljskog… porijekla.

Ne može se reći da je sve iz uvoza loše i da nema okusa. No dok domaće rajčice na tržnicama u prosjeku koštaju između 8 i 15 kuna, akcijska cijena (zajedno s maržom i PDV-om) od 4,99 kuna za kilogram uvozne plastičnog izgleda, bez okusa i mirisa u nekim trgovinama “smrdi” kako na tržištu nešto ne štima, kaže Večernjem listu jedan od potrošača, dok se trgovci brane kako ponudu diktira potražnja – i poslovično neudruženi i neorganizirani domaći proizvođači s kojima ne mogu računati ni na nekoliko vagona domaćeg povrća u kontinuitetu.

Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Hrvoje Gregurić kaže kako potražnju za rajčicama i krastavcima može pokriti domaća proizvodnja. 

– U slučaju da nema uvozne, domaća bi roba bila nešto skuplja, ali i dalje prihvatljivih cijena – tvrdi on. No trgovcima se ne sviđa što domaće nije uvijek kalibrirano i na njega ne mogu nametati visoke marže pa radije uvoze robu iz stotinama kilometara udaljenih staklenika i plastenika, koja nije pravo ni dozrela. Ali je zbog subvencija kakve nizozemski ili talijanski proizvođači dobivaju od svojih država jeftinija.

– Drugi potiču izvoz viškova kako ne bi rušili cijene domaćih proizvođača na vlastitom tržištu, a u nas je obratno. Omjer uvoznih i domaćih krastavaca i paradajza u RH je 70:30% – uvjeren je Gregurić.