U jednoj ruci kovčeg, u drugoj putna karta. Na autobusnoj stanici ili pred aerodromom, nije bitno. Prizor je to kojeg se Hrvatska boji, ali koji svakodnevno gleda. Mladi ljudi odlaze, sele se i traže bolje uvjete, bolji život, bolje sutra… Već godinama se priča o tome kako to zaustaviti, a mnogi imaju dojam da je to sve samo priča. Razlog je to zbog kojeg je Poslovni dnevnik još 2014. godine pokrenuo društveno odgovoran projekt Hrvatska pamet Hrvatskoj.

Mladi obrazovani ljudi najveća su vrijednost koju zemlja ima i kojima treba pomoći da svoje potencijale iskoriste u domovini. No, pomoć ne nudi samo Poslovni dnevnik, nego i brojne druge Zaklade, a među njima je i Zaklada Adris. Najveća je to korporativna zaklada u ovom dijelu Europe, a podupire projekte iz programa znanje i otkrića te stvaralaštvo, ekologija, baština i dobrota. Nedavno je zatvorila natječajni ciklus za koji je izdvojeno više od 400 tisuća eura.

“Zaklada je tu jer država to ne radi. Zaklade nastaju kada sustav podbaci. Više od 50 posto sredstava trošimo na stipendije učenika koji to zaslužuju, a ne odnosi se to samo na Hrvatsku, nego ih se šalje da se specijaliziraju tamo gdje je to što rade najbolje u svijetu. Stipendijama im se pokušava izaći u susret i potaknuti ih se da budu besramno dobri u onom što rade”, kaže nam predsjednik Zakladne uprave Korado Korlević.

“Dobivamo stotinjak prijava godišnje i jako je teško odabrati tko će stipendiju i dobiti. Djeca se javljaju i kada vidiš njihova postignuća i potrebe, imaš osjećaj da si napravio dobro djelo, ali i da si mogao više. Svi oni zaslužuju poticaj, a opet, moraš odabrati neke. Kod odabira se ne gledaju samo ocjene u školi, nego i što rade izvan nje. Zaklada Adris daje koliko može, ali potrebe su puno veće i to se polako počinje shvaćati. Nije ista situacija danas kao i prije 20 godina. Vidi se prisutnost Europske unije, ali ne kroz novac i projekte, već kroz osjećaj da pripadaš nekom većem svijetu od Hrvatske.”

Tehnologija i medicina

Od 2007. Zaklada je osigurala 8,5 milijuna eura za projekte i pojedince te dodijelila više od 400 stipendija. Kada je riječ o ovoj godini, u programu Znanje i otkrića odabrani su važni znanstveno-istraživački projekti, a izdvojeno je više od 250 tisuća eura. U području medicine, uz ostalo, donacije su dodijeljene za istraživanja vezana uz unaprjeđenja dijagnostike i personaliziranih pristupa liječenju nekih od najraširenijih bolesti.

Zaklada se zauzima i za očuvanje hrvatskog identiteta i baštine dodjelom donacija za zaštitu hrvatskoga jezika i mjesnih govora koji ubrzano nestaju. U području Stvaralaštvo, donacije su dodijeljene za nabavu instrumenata za glazbene škole i darovite glazbenike. Odgovarajući na sve izraženiji problem klimatskih promjena i potrebe zaštite okoliša, odabrani su i projekti s ciljem zaštite autohtonih biljnih i životinjskih vrsta, vodnih bogatstva i tla. U programu dobrota, Zaklada će i ove godine financirati projekte i udruge koji pomažu djeci s invaliditetom, žrtvama nasilja u obitelji i drugim socijalno ugroženim skupinama u društvu.

“Kada bi sustav bio malo organiziraniji, stipendije bi se mogle dati svakom učeniku koji je potrebit u Hrvatskoj. Glavni posao Zaklade je da 100 posto investira u djecu. Puno je tu projekata iz tehnologije i medicine jer je to budućnost. Svatko mora naći ono što ga zanima, ali mogu reći da je sintetska biologija sada ono što je bila fizika prije 80 godina. Sintetska biologija je ta koja će voditi sljedeći razvojni ciklus, a uz nju su umjetna inteligencija i nova energetika”, kaže nam ovaj znanstvenik. On je hrvatski učitelj, astronom i jedan od najvećih promicatelja znanosti pa se stoga postavlja pitanje kako mlade i nadarene ljude zadržati u Hrvatskoj.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“

“Zna se kako se treba odraditi posao koji politika nije odradila, a to je da se takav posao i okruženje počnu cijeniti. Ovo nije pitanje pameti jer pametnih imamo. Većina ljudi pati, a većina to i zaslužuje jer to sama bira”, govori nam.

“Mladi nisu problem, oni jedva čekaju da rade i uče. Ako si darovit za glazbu, imaš sustav koji te sjajno vodi ka vrhu. Ako si stvarno dobar, dobit ćeš stipendiju i postati klasa. Ako te zanimaju znanost i tehnologija, kamo ideš dalje? Što raditi da budeš bolji u tome? U ovom slučaju imamo presječen put za takvu djecu. Takve se pusti da se sami snađu, onda odluče da odu na fakultet, ali to im se zamjeri jer nemaju osjećaj da se netko brine o njima, smatraju da nisu posebni kao oni koji su nadareni za glazbu ili sport. Hrvatska ima tisuće djece koja se bave glazbom ili sportom i to je predivno, potičem sve izvrsnosti, no koliko ima onih koje zanima biologija i slično? Nisu djeca problem, nego odrasli koji ne traže promjenu i prihvaćaju ovakvo stanje stvari. Djeca su samo djeca i ona su budućnost 100 posto.

Oni nisu glupi, vide kakva je situacija. Ako vide da tu mogu stvarati, ostaju, ako vide da su na palubi Titanica, gledaju čamac za spašavanje. Stvar je u tome da se treba početi krpati brod kako ne bi potonuo jer drukčije se ne može gledati budućnost”, ističe naš sugovornik. Predlaže kako to promijeniti: “Izgleda da mi živimo u ‘Uhljebistanu’. Roditelji nas uče kako je dobro da se zaposlimo u državnim službama, ali kuda idemo ako sanjamo o tome da budemo uhljebi. Moramo prekinuti tu priču. U školama, primjerice, nemamo poduzetništvo, a neki podaci govore da 2,1 posto učenika ima poduzetnički duh. Moramo raditi na tome da taj postotak bude još veći.”

Teza da je poduzetnička klima u Hrvatskoj problem, povlači se već godinama. No, jesu li problem ljudi ili sustav? “Statistika i psihologija kažu da imamo hrpu pametnih ljudi, ali istina je isto tako da školski sustav ne izvlači najbolje iz njih. Smatram da je dobro da mlada osoba ode van i dodatno se školuje jer to povećava perspektivu i širi pogled na svijet. No, cilj je da se, kada skupi znanje i kapital, vrati. Ako to želimo, moramo napraviti mjesto gdje se ljudi žele vratiti.”

Uvjeti za – bijeg

“Hrvatska je dio Europske unije, nemamo neku veliku samostalnost, dio smo velike zajednice. Ono čemu trebamo težiti je, ne samo da se vrati hrvatska pamet, nego da dođe i europska. Moramo prestati razmišljati o samo četiri milijuna stanovnika jer oni ne znače puno u njih 300 milijuna. Hrvatska je prekrasno mjesto kada govorimo geografski, kulturološki, povijesno, ali moramo napraviti uvjete da netko ovdje želi biti. Mi sada imamo uvjete da ta pamet bježi.

Tu su slojevi problema – od zakonodavstva do percepcije i politike pa i načina na koji se razmišlja o znanosti. Ideja ne bi trebala biti da Hrvati ostaju, nego da i mlade iz Njemačke, Španjolske, Nizozemske… koji pamet multipliciraju – ovdje pronađu mjesto za život. Slavoljub Penkala iz Slovačke je došao u Zagreb i vidio ga kao mjesto sa sjajnim uvjetima. Tu je napravio tvornice, to je bilo mjesto gdje je ostao živjeti. Pored njega, to su zaključili i mnogi drugi. Želim da se vratimo u to vrijeme kada je Hrvatska bila poželjno mjesto za stvaranje i život”, kaže Korlević.

Napominje da ima stranaca koji žele doći k nama. “Kada vide plavo more i nebo, onima sa sjevera je to šok. No, kada je Max Planck Institut htio u Hrvatskoj napraviti svoju podružnicu za humanu genomiku, uspostavilo se da hrvatski zakon ne dozvoljava da se to napravi po jednakim uvjetima kao za hrvatske institute. Oni imaju svoje institute diljem svijeta, ali kod nas nemaju. Onoga dana kada ga otvore, znat ću da je u Hrvatskoj sve moguće i da je sve u redu.”