S brojkom koja od oko 300.000, nezaposlenost je gorući problem, no suvisle strategije kako ga riješiti godinama nema. Projekt Hrvatske gospodarske komore 'Zaposlimo Hrvatsku' zamišljen je da pruži prijedloge gospodarstvenika i znanosti kao poticaj rješavanju tog pitanja. O rezultatima projekta, idejama kako povećati zaposlenost i ukloniti otpore, razgovaramo sa savjetnikom u HGK Davorkom Vidovićem.

Niz je izazova tržišta rada, od visoke nezaposlenosti mladih, prijevremenih umirovljenja, do poreznih opterećenja rada. Koji su prioriteti?
Ključni problem tržišta rada, gospodarstva i cijelog društva niske su stope aktivnosti i zaposlenosti. Naš su problem, uz nezaposlene, oni koji nisu nezaposleni, ali nisu ni zaposleni. Od deset ljudi u radnoj dobi čak njih četvero su u toj skupini. Ili su na školovanju, ili u mirovini, ili eventualno rade u sivoj zoni. Uz nezaposlenost, glavni razlog nesudjelovanja na tržištu rada jest umirovljenje pa obrazovanje. 12 posto stanovništva u radnoj je dobi nezaposleno, jednako kao i umirovljeno, što je najveći udio umirovljenika u EU. Smanjenje broja nezaposlenih rješava samo dio problema. Prioritet je postizanje nacionalnog suglasja da je rast zaposlenosti prioritet i postavljanje zaposlenosti kao glavnog cilja u sve planove i programe. To ne znači kampanju, ali znači mobilizaciju cijelog društva, jer smo bez zaposlenih osuđeni na zaostajanje, nizak dohodak i nesposobnost osiguravanja nužnih društvenih potreba.

Kako povećati radnu aktivnost?
Moramo desegmentirati tržište rada i osigurati njegovu veću dinamiku, pojednostavljenjem poslovanja, poreznim olakšicama, stimuliranjem samozapošljavanja i legalizacijom malih poslova, uvođenjem dualnog obrazovanja i čvrstim povezivanjem obrazovnih programa s potrebama sadašnjeg i projeciranog tržišta rada, stimuliranjem ljudi da ulaze u svijet rada što ranije i kasnije izlaze iz njega. Neizdrživo je da nam je zaposlen tek svaki drugi stanovnik u dobi od 55. do 64. godine, a da nam mladi od 15. do 24. godine sudjeluju tek s 8 posto u aktivnom stanovništvu, od čega ih je gotovo polovina nezaposleno. Ipak, ključ je u ekonomskom rastu, a on je kumulativno 35 godina na nuli. Bez rasta nema ni zaposlenosti. Vrijedi i obrnuto.  

Nezaposlenost je strukturni problem, u manjoj mjeri ciklički. Prijeti li Hrvatskoj opasnost da ona trajno ugrozi stope potencijalnog rasta?
Ljudi su ključni proizvodni resurs. Kontinuirani broj nezaposlenih od oko 300.000 u proteklih četvrt stoljeća znači potencijalni gubitak od dva do tri godišnja BDP-a u tim godinama. Mi smo naprosto kao društvo ostali osiromašeni za njihove doprinose rastu nacionalnog dohotka. Riječ je o stotinama milijardi kuna. U tim smo godinama istovremeno uvezli roba i usluga za 150 milijardi više no što smo izvezli. Upravo smo za toliko pomogli otvaranju radnih mjesta negdje drugdje.