Bivši predsjednik Uprave Jadroplova Zvonko Toula opovrgava tvrdnje Udruge malih dioničara koja ga tereti za sklapanje štetnog ugovora s njemačkim brodovlasnikom Peterom Dohleom i krivotvorenje bilance o čemu je Poslovni dnevnik izvijestio prošlog tjedna. Toula u prvi plan stavlja važnost ugovora kojim je spasio tvrtku od bankrota do kojeg su je 1999., kako optužuje, doveli njegovi prethodnici. Budući da još traju istražne radnje zbog sumnji na dva krivična djela protiv Toule te još dva člana Uprave, u DORH-u ističu da su, uz dopunsko vještačenje, zatražili i provjeru vjerodostojnosti dokumentacije stranih banaka u vezi s otkazom kredita Jadroplovu te da se međunarodna pravna pomoć provodi na temelju zahtjeva Županijskog suda u Splitu na osnovi kojeg je Ministarstvo pravosuđa proslijedilo takvu zamolnicu resorima pravosuđa Nizozemske i Njemačke. Za dužinu postupka koji zasad traje više od godinu dana kažu da nije neuobičajen, no ne znaju kada će, unatoč požurnicama Ministarstva pravosuđa da se ažurira postupanje, zaprimiti službeno izvješće o okolnostima u kojima su strane banke iz Njemačke i Nizozemske kao redoviti vjerovnici otkazali kredite Jadrolovu u koje se onda kao posrednik uključio njemački brodar.

Niske vozarine
Toula objašnjava i to da su tržište, tj. niske vozarine, te država koja je odbila dati jamstvo za novi kredit Jadroplovu 2002. glavni krivci za probleme u koje je kompanija došla dvije godine nakon zaključenja tog financijskog aranžmana kad je za namirenje dospjelih obveza Jadroplov prodao brod Šoltu za nešto više od 3 milijuna dolara, pa tako nije aktivirana garancija u iznosu od 13 milijuna dolara koju je, kako navodi, Dohle dao bankama. Ni u odnosu na privatizaciju koja čeka Jadroplov, a koji je vezan kreditom i ugovorom s Dohleom za dva broda do 2010., a za treći do 2012., prema Touli, taj ugovor nema štetan učinak. “Novi vlasnik, koji bi danas od države kupio većinski paket kompanije, mogao bi ugovor produžiti, a ako ga raskida, treba odati odštetu Dohleu po osnovi otplate ostatka kredita i kapitalne dobit koja iznosi oko 22 milijuna dolara. Ne bih raskidao ugovor s Dohleom dok su vozarine toliko visoke”, savjetuje Toula te dodaje da je dobar tajming za raskid ugovora s Dohleom bio 2002. kad su vozarine bile niske te da ga se više ne isplati raskidati u uvjetima enormnog rasta vozarina jer to utječe na kapitalnu dobit. Udrugu ipak zanima očitovanje kako će u novom privatizacijskom pokušaju HFP tretirati dugovanje Jadroplova koje postoji prema Dohleu jer se prilikom posljednjeg pokušaja prodaje ispostavilo da je ta stavka bila neevidentirana. Pokazalo se da bi potencijalni kupac, a bilo je riječi o Tankerskoj plovidbi, otkupio u svoje vlasništvo cijelu flotu, no ne bi mogao s njome raspolagati, a da ne da odštetu njemačkom brodaru. Predsjednik Udruge malih dioničara Vladimir Kaliterna objašnjava da će zbog toga ugovora, pored prodajne cijene za Jadroplov koju će platiti državi, kupac trebati isplatiti i njemačku kompaniju s više od 30 milijuna dolara po osnovi odštete za ostatak kredita i kapitalnu dobit, pa vjeruje da bi u toj kombinaciji država teško uspjela prodati kompaniju.

Obveze kupaca
“Ugovor s Dohleom, koji je za Jadroplov štetan, opterećuje njegovu privatizaciju jer se očekuje da u idućim godina tržište vozirana neće padati, nego će čak rasti zbog globalnih trendova u ekonomiji. To znači da će obveze kupca Jadroplova prema Dohleu u slučaju raskida ugovora biti veće, a ne manje. To se kao problem već pokazalo u slučaju natječaja kad je jedini preostali ponuđač bila Tankerska plovidba. Uz cijenu državi od 40 milijuna dolara ispostavilo se da treba platiti Dohleu odštetu od 15 milijuna dolara. Natječaj je poništen jer nije bilo prikazalo dugovanje prema Dohleu, a prema našim procjenama odšteta bi iznosila 30-ak milijuna dolara”, kaže Kaliterna.

Osnovica za oporezivanje

Toula smatra da je presuda Upravnog suda, unatoč pravomoćnosti, nebitna za Jadroplov. Slaže se s nalazom splitske Porezne uprave MF-a kojim je utvrđeno da osnovica za oporezivanje za 1998. i 1999. nije prikazani gubitak od 593 milijuna kuna, nego je u pitanju 368 milijuna kuna. Priznaje da je bilo riječi o pogreškom postupanju, no objašnjava da je odlučio ustati s tužbom protiv Ministarstva financija jer je smatrao da je u pravu. Dodaje je da Uprava kojoj je bio predsjednik prihvatila nalaz MF-a i u ožujku 2002. izvršila navedenu ispravku.