Životni put Jake Andabaka, rođenog 1949. u Čaiću pokraj Livna, započeo je daleko od blještavila hotelskih resorta. Nakon preseljenja obitelji u Zagreb, završio je Srednju elektrotehničku školu i, zahvaljujući stipendiji sarajevskog Energoinvesta, upisao Elektrotehnički fakultet. Već kao student pokazivao je svestranost i ambiciju. Bio je predsjednik Studentskog saveza na fakultetu i član predsjedništva Saveza studenata Zagreba, no kako je sam tvrdio, više se bavio organizacijom nego ideologijom, što ga je dovelo i u sukob s moćnim partijskim dužnosnikom Stipom Šuvarom. Paralelno sa studijem, okušao se i u novinarstvu, uređujući u Plavom vjesniku rubriku ‘Kompjutor vas savjetuje’. Zbog iznimnog talenta, fakultet je završio prije roka 1972. godine, a stipendiju mu je otkupio zagrebački gigant Rade Končar.

Megaprojekt u Topuskom

Sprema se najveće ulaganje u povijesti Hrvatske i ovog dijela Europe: ‘Pantheon’ vrijedan više milijardi eura zaposlit će tisuće ljudi

Karijera u Končaru trajala je devet godina i obilježena je nizom inovacija, uključujući i nagrađivano rješenje za upravljanje dvostrukim dizalima, koje je demonstriralo njegov inženjerski um. Uspješno se penjao po hijerarhijskoj ljestvici, stigavši do pozicije direktora kontrole kvalitete, razvoja, planiranja i prodaje. Godine 1983. prešao je u tvrtku Volta, koja se bavila proizvodnjom specijalnih elektroničkih uređaja. Kao direktor Volte, Andabak je službeno imao jednu od najvećih, ako ne i najveću plaću u čitavoj Jugoslaviji, što je bio dokaz njegove menadžerske vrijednosti. U to vrijeme zanimao se i za fundamentalnu fiziku, proučavajući supravodljivost i energetski ultrazvuk te objavljujući radove u stručnim časopisima.

Krah poduzeća Volta 1989. godine označio je prekretnicu i Andabakov potpuni zaokret prema privatnom poduzetništvu. Priliku je vidio u tada novom tržištu osiguranja te je počeo raditi za austrijsku kuću Winner Städtische, prodajući životna osiguranja. U tom je poslu, kako se navodi, zaradio svoj prvi milijun njemačkih maraka. Stečeno iskustvo i kapital potaknuli su ga da s četiri partnera 1991. osnuje Helios osiguranje, koje je u kratkom roku postalo drugo najveće osiguravajuće društvo u Hrvatskoj. Međutim, partnerski odnosi su se izjalovili; ostali suvlasnici udružili su se protiv njega, smatrajući da njegov utjecaj nadmašuje vlasnički udio, te su ga istisnuli iz tvrtke. Andabak im je prodao svoj dio i 1996. godine osnovao vlastitu kuću, Sunce osiguranje, čime je započeo gradnju svog prvog poslovnog carstva.

Ključni trenutak za ulazak u turizam dogodio se 2004. godine, kada je Sunce osiguranje prodao koncernu Agram Dubravka Grgića. Sa svježim kapitalom, Andabak je agresivno krenuo u kuponsku privatizaciju, formiravši Privatni investicijski fond “Sunce”. Tim je potezom počeo upravljati turističkim tvrtkama u srednjoj Dalmaciji, postepeno otkupljujući dionice od malih dioničara i stvarajući temelj za budući hotelski lanac. Kupovinom udjela u hotelima Zlatni rat, Brela i Tučepi za tadašnjih 236 milijuna kuna, stvorio je Sunce Koncern, krovnu tvrtku iz koje je izrastao brend Bluesun Hotels & Resorts. Do 2008. godine, kada je 75 posto udjela prodao ciparskoj Marfin Investment Grupi za impresivnih 155 milijuna eura, koncern je već upravljao s petnaest hotela na šest atraktivnih destinacija.

Širenje poslovnog carstva

Iako je turizam postao njegov zaštitni znak, Andabak nikada nije prestao ulagati u druge industrije. Godine 2009. na Braču osniva vinariju Jako vino, čija su vina pod brendom “Stina” danas prepoznata u svijetu i većinom se izvoze, ponajviše u Francusku. Prepoznavši sinergiju turizma i poljoprivrede, pokrenuo je farmu krava “Sunčane livade” u Malom Grđevcu, s ciljem opskrbe vlastitih hotela visokokvalitetnim mesom. Portfelj je proširio i na šumarstvo osnivanjem tvrtke Sunčane šume. Velike investicije usmjerio je i u lječilišni turizam, preuzevši i potpuno obnovivši Bizovačke toplice, gdje je izgrađen novi Aquapark i Specijalna bolnica. Jedan od bisera u njegovoj kolekciji je i obnova legendarnog hotela Jadran u Tučepima, koji je transformiran u jedan od najekskluzivnijih hotela na Jadranu.

Odnos s Hajdukom i javna percepcija

Široj javnosti postao je poznat 2008. godine, kada je s deset milijuna kuna postao jedan od najvećih pojedinačnih malih dioničara Hajduka nakon preoblikovanja kluba. U razdoblju od 2008. do 2016. bio je i član Nadzornog odbora. Njegov angažman nije prošao bez kontroverzi, a posebno je odjeknuo sukob s udrugom Naš Hajduk. Andabak je javno zagovarao model “jakog gazde” čija bi riječ bila presudna, tvrdeći da model upravljanja od strane navijača nije dao rezultate i da vodstvo kluba nema potrebnu autonomiju. Iz udruge su mu uzvratili optužbama, prozivajući ga zbog pasivnosti u Nadzornom odboru u periodu od 2008. do 2011. godine, kada je klub, prema njihovim riječima, od plusa od 80 milijuna kuna došao do minusa od sto milijuna kuna.

Obiteljska tradicija i filozofija uspjeha

Svoju poslovnu filozofiju Andabak je jednom prilikom sažeo u izjavi da ne izmišlja toplu vodu, već ideje uglavnom “krade” putujući svijetom, posebice Amerikom i Engleskom, i učeći od drugih. Poduzetništvo je, čini se, duboko ukorijenjeno u njegovoj obitelji. Pradjed Nikola bio je jedan od najbogatijih ljudi livanjskog kraja, posjedujući tisuću koza, dok se djed Ivan bavio trgovinom stokom. Taj je posao preuzeo i otac, no nakon neuspjeha, šezdesetih godina otišao je raditi u Njemačku. Danas su u obiteljski biznis uključene i sve tri Andabakove kćeri, Ivana, Ana i Sanja, nastavljajući tako dugu poduzetničku tradiciju.

Nakon što je 2021. prodao većinski udio u Bluesunu arapskom Eagle Hillsu, mnogi su pomislili da se povlači, no Andabak je ponovno iznenadio. Njegovo ime ovih dana pojavljuje u kontekstu projekta Pantheon, najavljenog kao najveća investicija u povijesti Hrvatske, vrijedna više milijardi eura. U partnerstvu s američkim investitorima, planira se izgradnja podatkovnog i razvojnog centra za umjetnu inteligenciju, što bi tehnološki povezalo Hrvatsku i njegov rodni livanjski kraj. Time je Andabak, inženjer u duši, zatvorio puni krug – od prvih računalnih savjeta u Plavom vjesniku do ulaganja u tehnologiju budućnosti.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

_{* uz korištenje AI-ja}