Nakon završetka blagdana i sezone skijanja, negdje u drugoj polovici siječnja, grupa utjecajnijih menadžera i poduzetnika planira održati neformalni sastanak na kojem bi se trebali odrediti prema angažmanu pojedinaca iz njihovih krugova u politici, možda čak i donijeti odluku kome od njih dati podršku.

Već krajem 2008. postalo je, naime, jasno da skori lokalni izbori, otvaranje kampanje za predsjedničke izbore te poluotvorena vrata prema izvršnoj vlasti postaju sve atraktivniji mamac biznismenima koji nastavak karijere namjeravaju graditi u političkim vodama. U pravilu je riječ o pojedincima koji su dugo godina bili u menadžerskom vrhu, ali koje u karijeri više ne čekaju vrhunske pozicije, ili jednostavno procjenjuju da im samo politički angažman može donijeti vrstu moći koju priželjkuju. Tako su više ili manje javno i jasno svoje ambicije prema političkom ringu pokazali Nadan Vidošević, Ivica Mudrinić, te Željko Kerum i Plinio Cuccurin na lokalnim razinama. Lista je, tvrde upućeni, i duža, no za razliku od Vidoševića pa i Mudrinića takvi svoje ambicije još zatomljuju. Postoji tumačenje i za to – ne žele se prerano potrošiti, čekaju reakcije javnosti na prve izlistane “kandidature”, ali i sklonost većine poslovne zajednice da im pruži podršku. Među poslovnjacima se može čuti kako bi u politiku mogli krenuti i Darko Marinac (predsjednik NO-a Podravke i predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost), Goran Radman, dugogodišnji čelnik Microsofta za Hrvatsku kojega upravo zbog jakog političkog pedigrea mnogi priželjkuju kao osvježenje na političkoj sceni.

Tako će se navodno u siječnju razgovarati je li, primjerice, Nadan Vidošević najbolji kandidat gospodarstva za predsjednika države ili će zajednica ipak potražiti nekog drugog. Ako ga biznis ne podrži, ni Vidošević neće službeno isticati svoju kandidaturu za Pantovčak. Svjestan je, tvrde u upućenim krugovima, da ne može računati na podršku HDZ-a pa bi mu se u utrku za predsjednika bilo besmisleno upustiti ako prije toga ne osigura podršku neke druge utjecajne skupine. U tom smislu poduzetničko zaleđe bilo bi mu dobrodošlo. Zasad se Vidoševićevu kao glavni plus pripisuje prepoznatljivost u širokoj publici koja bi nužno manjkala bilo kojem drugom kandidatu iz biznisa, ali među gospodarstvenicima postoji bojazan da bi mu upravo to mogla biti i mana. Vidošević je, naime, unatrag gotovo 20-ak godina javnog djelovanja nanizao brojne afere zbog kojih se svako malo javno propituje porijeklo njegove imovine, što bi mu se, ako bude imao jake protukandidate, stalno “izvlačilo” na površinu. Premda su ga mediji, potaknuti njegovim vlastitim izjavama, već počeli smještati u određene sfere vlasti, Ivica Mudrinić i dalje je, kad je riječ o politici, “sfinga”. I dalje je teško dokučiti gdje bi on zapravo htio – na Pantovčak, u Banske dvore ili, za početak, na čelo metropole jer ima i takvih spekulacija. Mediji su ga dosad najčešće smještali na mjesto sadašnjeg potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, što je na kraju neizravno demantirao vrh vladajuće stranke. Neki analitičari tumače kako je Mudrinić svojim neskrivenim kritikama Sanaderova tima, za kojeg je rekao da mu nedostaje “leadershipa”, strategije i vizije, zatvorio vrata Vlade za vrijeme Sanaderova mandata. U HDZ-u bi takvo imenovanje bilo doživljeno kao premijerovo priznanje da u stranačkom inkubatoru nema kadrova za najzahtjevnije funkcije, a osobito za vođenje gospodarstva u kriznim trenucima.

Prijetnja krizom na koju sadašnja politička administracija ne daje zadovoljavajući odgovor dodatno pogoduje ideji o političkom angažmanu biznismena kao novih lica u depresivnoj atmosferi. Na tragu tog recepta već je politički profitirao Plinio Cuccurin, aktualni član Uprave Adrisa. Njega su nezavisne istarske liste okupljene u Savezu za bolju Istru u internim predizborima izabrale za svoga kandidata za župana Istre. Kad i službeno preda svoju kandidaturu, Cuccurin ulazi u politički ring koji je stepenicu više od njegova dosadašnjeg angažmana, upuštajući se u borbu za župana s, na toj funkciji, već istrošenim Ivanom Jakovčićem. Iako zasad Cuccurin ne dovodi u pitanje poziciju u Adrisu i svoj status u istarskim političkim krugovima, onoga trenutka kad i formalno postane kandidat Cuccurin će morati otići iz Uprave Adrisa. “Smisao Zakona o izboru lokalnih dužnosnika bio je u manjim sredinama omogućiti volonterske funkcije kako plaće načelnika općine ili grada ne bi ‘pojele’ pola proračuna lokalnih jedinica”, kaže Antun Palarić, državni tajnik središnjeg državnog ureda za upravu. No ista mjerila ne mogu vrijediti za funkciju župana, a granica do koje će se u određenom gradu ili općini moći primjenjivati pravilo o volontiranju je 10.000 stanovnika. Neovisno o novim pravilima koje uvodi Zakon pokazalo se da lokalne političke scene za gospodarstvenike znaju biti prilično skliske. Matricu kako to zapravo ne treba izgledati dala je splitska Lista Velog Mista koja se tijekom mandata kompromitirala na brojnim poslovima na lokalnoj razini upravo u sferi sukoba interesa poduzetnika koji su se poželjeli igrati politike.