Prema procjenama sindikalista, Uljanik je tijekom štrajka napustilo više od stotinu radnika, a od početka izbijanja krize brojka se penje na više od 400 ljudi na obje lokacije, u Puli i Rijeci.

Radi se o ljudima koji su zbog neizvjesnosti koja traje mjesecima, ne čekajući rasplet krize, odlučili da nisu više spremni svoju sudbinu vezati uz sudbinu brodogradilišta, već su dali otkaz i egzistenciju potražili na nekom drugom mjestu.

Prema informacijama Novog lista, čak 30-ak njih svoju je karticu zadnji put na porti provuklo u petak, zadnjeg radnog dana u prošlom mjesecu, koji je ujedno bio i zadnji dan štrajka, na dan kad je među radnike već stigla vijest da je isplata plaće za srpanj ipak osigurana.

Ljudski potencijal i znanje uvijek su bili najjače oružje brodogradilišta i u pregovorima s brodovlasnicima i potencijalnim poslovnim partnerima i u kovanju planova za budućnost. I premda su ga i dosadašnje krize kroz koje je prolazilo brodogradilište pomalo grickale i smanjivale, nukleus te priče o snažnom ljudskom potencijalu ipak se uspijevao zadržati na okupu, no čini se da bi najnovijim događajima i pojačanim egzodusom stručne radne snage i on mogao biti ozbiljno uzdrman.