Broj nezaposlenih osoba u Hrvatskoj neće pasti ispod 200 tisuća, premda se može dogoditi da nam u narednom razdoblju bruto društveni proizvod raste i po visokim stopama, sve dok ne provedemo radikalni zaokret u obrazovnom sustavu. Ugledajmo se na praksu koju provode Austrija i Njemačka gdje u srednjim strukovnim školama polaznici tek 20 posto satnice odrađuju kroz nastavu, a  80 posto kroz praktičnu obuku kod konkretnih poslodavaca s kojima imaju i ugovor o radu i zbog toga se u registrima vode kao zaposleni,”  naglasila je Tatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava na konferenciji “Strukovno obrazovanje i garancija za mlade” održanoj u suorganizaciji Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Poslovnog dnevnika.

Praktičnu obuku na svim razinama obrazovnog sustava aktivno njeguju sve razvijene države, kada bismo i mi u našem obrazovnom sustavu naglasak stavili na praksu, stručno osposobljavanje postalo bi nepotrebno, ustvrdila je Dalić. Ona osobno, navela je riječ mobilnost ne gleda kao pripravnost nezaposlenih da zbog dobivanja posla promijene mjesto boravka. Mobilnost je za nju, pojasnila je, spremnost na kontinuirano učenje  i stjecanje vještina koje mogu biti od koristi ostane li možda neka osoba bez posla. Na tu temu, ilustrirala je, može svjedočiti i kroz osobno iskustvo, kao politologinja proteklih je godina radni staž stjecala na desetak vrlo različitih poslova.

Ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Mile Živčić iznio je podatak da 290 strukovnih škola trenutno pohađa 122.782 učenika, što je 70 posto od ukupna broja svih srednjoškolaca. Od onih koji završe četverogodišnji strukovni program čak 78,08 posto potom uspješno položi i državnu maturu, a gotovo 61 posto njih nastavi školovanje upisom nekog od studija na visokim učilištima.

“Strukovno obrazovanje je zahtjevno i iznimno skupo, teško je pratiti trendove. Međutim, nije da nije bilo inicijative, upravo su strukovne škole najaktivnije u povlačenju sredstava iz strukturnih fondova Europske unije, pa su tako unatrag pet godina kroz brojne projekte ukupno uzele i investirale u vlastite laboratorije i radionice oko 150 milijuna kuna. Veliki problem je što strategija o razvoju srednjoškolskog obrazovnog sustava iako govori o nužnosti snažnijeg povezivanja i partnerstva strukovnog obrazovanja sa stvarnim potrebama tržišta rada takav model još uvijek u praksi nije zaživio,” kazao je Živčić.

Monika Vričko iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta najavila je pak kako postoji  namjera da se strukovno obrazovanje konačno reformira u potpuno novim okvirima, no u kojem bi roku mogao biti realiziran taj projekt nažalost još uvijek ostaje nepoznato. Raspravlja se, pojasnila je, o modelu po kojemu se učenici u srednju školu  više ne bi upisivali za određena konkretna zanimanja nego da tijekom prve dvije ili tri školske godine imaju uglavnom predmete iz općeg te samo dijela stručnog programa, a da se u završnoj godini profiliraju i usmjere u specifičnosti svakog pojedinog zanimanja.

“Vodoinstalater i instalater centralnih grijanja doista ne trebaju odvojene školske programe kroz ove godine školovanja kako se to danas realizira,” ilustrirala je kratko Vričko dodavši kako će prvi iskorak u reformiranju strukovnog školstva biti senzibiliziranje javnosti.