Rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, velik broj ugovora o radu na određeno vrijeme, neisplaćivanje materijalnih prava, premali broj novootvorenih radnih mjesta, rad nedjeljom, te na koncu niske plaće – problemi su s kojima se hrvatski radnik susreće od početka tranzicije. Ni Vlada, ni poslodavci a ni sindikati ne mogu se složiti oko idealnog Zakona o radu (ZOR) koji bi zadovoljio sve strane. Koplja se lome na otkaznom roku, visokim/premalim otpremnimama, velikim izdavanjima državi za svakog radnika…
Početak predizborne kampanje gotovo sve političke stranke iskoristile su za pridobivanje novih glasača. Ovaj su put ciljana skupina radnici. Prijedlog novog ZOR-a ima i HSLS, HNS, HSP, radnicima se približava i SDP, međutim, kako kaže Mario Švigir, ekonomski savjetnik u najvećoj sindikalnoj središnjici Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), borba za radnička prava ne smije biti samo politički folklor u vrijeme predizborne kampanje.

Kako komentirate stranačka stremljenja da se konačno razrješi položaj radnika u Hrvatskoj? Mislite li da je javnost dovoljno senzibilizirana na probleme koji se tiču svih koji rade, plaćaju poreze i pune državni proračun?
Pozdravljam svako otvaranje pitanja o položaju radnika u našem društvu. To bi trebao biti moto svake političke stranke. Otvorena su neka davno zaboravljena pitanja na kojima leži breme ozlojađenog hrvatskog radnika, jedino nije dobro da se ta tema odmah etiketira kao nazadna i komunjarska. Javnost svakako treba senzibilizirati za probleme radnika ne samo jer se tiču njih samih, već stoga što će se jedino tako stvoriti kritična masa koja će prokazati i osuditi sve probleme s kojima se susreću oni koji doista rade. To je veliki napredak jer ako proanalizirate medije, radnici mjesecima nisu bili na naslovnicama.

Koji su prema vama najveći problemi hrvatskog radnika i tko je za njih glavni i odgovorni krivac?
Nesumnjivo je to postojeći Zakon o radu (ZOR), koji je tek naizgled jamac nekakvih prava. On je doslovno sklepan od razno-raznih direktiva i odredbi iz njemačkog i austrijskog zakona, koje su na papiru vrlo dobro sročene, ali u praksi uopće ne funkcioniraju. Nisu se uklopile u hrvatsku realnost. Nitko nije predvidio kakve će ekonomske posljedice imati takav zakon, čak ni koji će biti provedbeni mehanizmi, a to je glavni razlog zašto se ZOR tako jednostavno zloupotrebljava. Primjerice, određene odredbe koje bi trebale ići na korist zaposlenicima u praksi uopće ne funkcioniraju ili se ne koriste.

Kad se govori o odredbama koje bi trebale ići na korist radnika poslodavci se uglavnom hvataju za glavu jer drže da je postojeći zakon dovoljno štiti prava radnika, posebice pri otkazivanju ugovora o radu. Koje su odredbe doista sporne, na što se one odnose?
To se posebice odnosi na antidiskriminacijske odredbe i odredbe o zaštiti dostojanstva na radu. Antidiskriminacijske odredbe kažu da se niti jedan zaposlenik ne smije stavljati u povoljniji položaj naspram drugoga na temelju nacionalnosti, političke opredijeljenosti ili ikojeg drugog čimbenika. U sindikat se svakodnevno javljaju zaposlenici koji se susreću upravo s takvom vrstom diskriminacije. Njih se bombardira pitanjima jesu li dobri Hrvati, kojoj se političkoj opciji priklanjaju, nitko se ne libi ljepši spol pitati kada misle roditi, čak se traži i JMBG, koji je zakonom zaštićen podatak. Pojedini poslodavci su se toliko ohrabrili da svjesno čine kažnjiva djela jer znaju da nema društvene osude ni sankcije pa je takvo ponašanje postalo nepisano prešutno pravilo. Na tržištu kapitala i novca nikome ne pada na pamet kršiti propise i zakone države jer bi se sve transakcije poništile ako bi se uočila makar i najmanja devijacija. Vrlo je zanimljivo da sva ostala tržišta u Hrvatskoj ne krše zakone, pravila ni propise svjesna da će snositi posljedice, ali na tržištu rada je sve dozvoljeno. To je velikim dijelom i rezultat ZOR-a kojem pri izradi nije pristupljeno multidisciplinarno. Boriti se protiv toga ne mogu samo sindikati, već svi akteri u društvu. Hrvatska se ne može smatrati pravnom državom ako se tako važan zakon neprestano krši. To nije ni priča koja ide kontra poslodavaca. Mnogi od njih posluju sukladno zakonu. Manjina je ta koja se indiferentno odnosi prema ZOR-u, a moje je mišljenje da bi svima koristilo kad bi se uvjetno rečeno “normalni” poslodavci od njih distancirali.

Koja su, prema vašem mišljenju, obilježja tržišta rada u Hrvatskoj?
Analitički gledano, tržište rada podijeljeno je na dva segmenta. Prvi segment su kvalitetna zanimanja 21. stoljeća, takozvana brend zanimanja. Drugi dio su zanimanja na kojima je bazirana glavnina novih ugovora o radu, a riječ je o poslovima u ugostiteljstvu, graditeljstvu i trgovini. Dakle, to su primarno uslužne djelatnosti i one imaju posebne karakteristike pri zapošljavanju. Uglavnom se ugovori sklapaju na određeno vrijeme i, nažalost, nema pregovora o plaći, prihavaća se ono što se nudi, što dugoročno ne rješava probleme tih poslova. Kvalitetnija radna mjesta, s druge strane, inzistiraju na godinama iskustva upravo u toj određenoj branši čak i kad nema tog kadra, kao što je svojedobno bio slučaj sa stručnjacima marketinga. Nigdje na svijetu ne postoji uvjet da se osoba može zaposliti na određenom radnom mjestu tek ako ima pet godina iskustva u istoj branši. Poslodavac bi trebao procijeniti da u relativno kratkom vremenu i uz relativno kratku obuku može svojim zaposlenicima ponuditi znanje koje će kasnije višestruko i obostrano koristiti. On će na koncu i profitirati s kvalitetnim zaposlenikom, a zaposlenik glede većih primanja. U zaposlenike se treba ulagati. Opći problem svih zanimanja, dakle kompletnog tržišta rada, jesu zakonski uvjeti, koji se pri zapošljavanju ne poštuju.

Mislite li da je interes političkih stranaka za izmjene i dopune ZOR-a isključivo pod utjecajem pregovora s EU i prihvaćanja njihovih pravnih stečevina? O čemu se treba razmišljati pri dopuni domaćeg radnog zakonodavstva i kako ga najbezbolnije prilagoditi europskima?
Direktive koje opisuju svijet rada u EU definirane su tako da daju veću razinu radnih prava od našeg. To je jedan o ključnih razloga i primamljivosti europskih integracija. Jedna od tih direktiva je i ona o radnom vremenu koja kaže da bi godišnji odmor trebao trajati minimalno četiri tjedna. U kontekstu 24 radna sata mora postojati 11 sati dnevnog odmora. S druge strane, europske direktive daju znatan opseg prava u pogledu rodiljnog i roditeljskog dopusta. Europski zakoni žele prvenstveno unaprijediti kvalitetu privatnog života zaposlenika, ali ne na uštrb poslodavaca.

Najveći problem s postojećom verzijom ZOR-a je, kako ste napomenuli, njegovo prešutno kršenje. Inspektora rada je premalo, svega tridesetak, oni očito ne mogu tome stati na kraj. Kako sankcionirati poslodavce koji ne poštuju ZOR?
To se pitanje može riješiti samo širokim društvenim konsenzusom. Prvenstveno treba pojačati inspektorat jer je 30 inspektora premalo. Sudstvo treba rasteretiti tih predmeta, naprimjer kreiranjem zasebnih razreda za radne sporove pri općinskim sudovima. Radnici u radnim sporovima i dalje svoje povjerenje daju sudu, a manje procesima mirenja. Hrvatska nema razrađen sustav vještačenja putem kojeg će se ustanoviti i pravilna procedura za obranu prava. Na primjer, nema obrasca za koji se netko može uhvatiti ako svog poslodavca želi tužiti, primjerice, zbog mobbinga. Tek je nedavno prvi put dosuđena odšteta za teško profesionalno oboljenje od azbestoze. To je u svijetu normalna i raširena praksa, odštete znaju biti milijunske, društvena i medijska dimenzija je golema, a kod nas je sve još u povojima. Uskoro će se i to, nadam se, promijeniti.

Novi zakon u korist radnika

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

U kuloarima kruže priče da se već zna tko će biti u radnoj grupi za dopune i izmjene novog Zakona. Hoće li SSSH kao najveća sindikalna središnjica sudjelovati u izradi novog prijedloga ZOR-a?
Moram napomenuti da sam šokiran informacijom da se SSSH izostavlja iz ove radne grupe. To je čudno i tendeciozno jer je Savez u logističkom smislu jedini u stanju prenijeti praktično znanje budući da mi zastupamo radnike u gotovo svim radničkim sporovima koji se vode ili su se vodili u Hrvatskoj. Radili smo istraživanja o neplaćenim prekovremenim satima, o diskriminaciji pri zapošljavanju, borimo se protiv rada na crno… Kao središnjica aktivni smo u i Bruxellesu, na raznim europskim forumima i sjednicama. Ako se već kreće u nadogradnju ZOR-a, neka to bude u korist radnika, ali s elementima provodljivosti.

SSSH treba sudjelovati u izmjeni ZOR-a

Na što bi se posebno trebala obratiti pozornost?
Novi ZOR mora se unaprijediti usavajanjem direktive u europskim radnim vijećima. Riječ je o nečemu što će zaintrigirati poslodavce i članove uprava europskih kompanija u Hrvatskoj. Europska radna vijeća su osnovana 1993. da bi se pitanja o ljudskim resursima u multinacionalnim kompanijama mogla koncipirati na taj način da doista sve podružnice zajednički nastupaju prema upravi. Ti odbori vrlo su moćni i ne samo da odlučuju o ključnim pitanjima unaprjeđenja ljudskih resursa unutar multinacionalki, već i o opstanku određenih podružnica. To je nešto što bi SSSH zastupao u pogledu dorade ZOR-a. Zato mislimo da bi trebali dobiti poziv da sudjelujemo u izmjenama ZOR-a. U Europi vlada mišljenje da samo zadovoljna radna snaga može stvoriti jak srednji sloj jer nema ekstremnog bogaćenja na račun nekih drugih.