Po pitanju zapošljavanja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj se stvari kreću nabolje. Uz poticaje koje država isplaćuje, sve više poslodavaca pokazuje interes te je broj zaposlenih svake godine sve veći.

Koja je uloga Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI), kako im pomažu gradski Centri za profesionalnu rehabilitaciju te kako poslodavci mogu doći do poticaja saznali smo od stručnjakinja ZOSI-a i Centra za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb.

Kako objašnjava Ana Marinović, rukovoditeljica Službe za zapošljavanje i poticaje u ZOSI-u, postoji niz poticaja koji se isplaćuju poslodavcima – od subvencija plaće za osobe s invaliditetom, sufinanciranja troškova poput obrazovanja, prilagodbe radnog mjesta i uvjeta rada do naknada u visini uplaćenog doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, potpora za održivost samozapošljavanja ili pak financiranja troškova stručne podrške.

Posebna sredstva

“Kroz javne natječaje imamo i posebna sredstva za razvoj novih tehnologija i poslovnih procesa u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom kod poslodavaca na otvorenom tržištu rada, odnosno kod samozaposlenih.

Tu su i posebna sredstva u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti za zaštitne i integrativne radionice te novčana nagrada za zapošljavanje izvan kvote”, objašnjava Ana Marinović. Dinamika isplate poticaja razlikuje se od poticaja do poticaja. Jedan je dio poticaja, poput primjerice prilagodbe ili pak troškova obrazovanja kontinuiran, točnije isplaćuju se na mjesečnoj razini. Sredstva po javnim natječajima se u pravilu dodjeljuju na godišnjoj razini.

“Jedan od bitnih uvjeta je da poslodavac ne smije imati dugovanja prema radnicima ni prema državi kako bi ostvario pravo na te poticaje. Također, osobe s invaliditetom za koje se ostvaruju poticaji moraju biti upisani u očevidnik zaposlenih. Poslodavci prilikom prijave zaposlenika trebaju naglasiti da se radi o osobi s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kako bi oni napravili provjeru. Za kriterije je nadležan Hrvatski zavod za javno zdravstvo te po toj obradi ta osoba nama bude vidljiva i može se odobriti isplata nekog od poticaja”, kaže Ana Marinović.

Subvencija plaća varira

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Poslodavci pojedinačne zahtjeve za poticaje mogu dostaviti poštom ili podnijeti u elektronskom obliku putem elektroničkog sustava NERA, koji je za većinu poticaja dostupan još od siječnja prošle godine. Obrada svih zahtjeva obavlja se u Službi za zapošljavanje i poticaje u ZOSI-u, a za već spomenute zahtjeve za prilagodbe i sufinanciranja troškova obrazovanja po provjeri formalnih uvjeta dodatno razmatra i Povjerenstvo Zavoda, koje donosi preporuku na temelju koje ravnateljica Zavoda donosi odluku za sklapanje ugovora.

Marinović napominje kako kod javnih natječaja imaju formiranu posebnu radnu skupinu koja provjerava formalne uvjete prije svih potrebnih odobrenja. “Prilikom procjene subvencije plaće koristimo usluge Centra za profesionalnu rehabilitaciju. Naime, njihovi stručnjaci za svaku pojedinu osobu s invaliditetom određuju koliko je moguće, točnije u kojem postotku može primati subvenciju plaće i to u rasponu od 10-70 posto, a za zaštitna radna mjesta na integrativnim radionicama i do 75 posto.

Zaštitne radionice su zapravo namijenjene onim poslodavcima koji zapošljavaju minimalno 51 posto osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih, od čega minimalno 35 posto njih radi na tim zaštitnim, odnosno zaštićenim radnim mjestima. S druge strane, integrativne radionice uvjetovane su time da imaju 40 posto zaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih.

Osnovica za izračun procjene subvencije plaće je minimalna bruto plaća u RH, a u 2020. je to 4062,51 kuna˝, objašnjava Ana Marinović. Što se tiče sufinanciranja prilagodbe radnog mjesta i uvjeta rada, točnije arhitektonske i tehničke prilagodbe, presudna je usluga Centra za profesionalnu rehabilitaciju. Centri donose nalaz i mišljenje, točnije stručnu ocjenu koja definira što je potrebno osigurati pojedinoj osobi za specifično radno mjesto. Upravo ocjena Centra pomaže povjerenstvu ZOSI-a pri razmatranju zahtjeva.

“Tu se sufinanciranje vrši u visini stvarnih troškova, ali je ograničeno na maksimum 40 osnovice izračuna, tako da za jednu osobu iznosi 162.500 kuna”, napominje Ana Marinović. Bojana Dražić, stručna suradnica i voditeljica stručnog tima u Centru za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb objašnjava kako se centar bavi upućivanjem i izvođenjem usluga profesionalne rehabilitacije.

Centar nudi 12 usluga – uz već spomenute prilagodbe radnog mjesta i procjenu izračuna subvencija plaće, osiguravaju još deset usluga koje osobama s invaliditetom omogućavaju konkurentniju poziciju na tržištu rada i smjerno osposobljavanje za pojedino radno mjesto.

“U Centru su zaposleni socijalni radnici, rehabilitatori, odnosno edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci, liječnici medicine rada, rehabilitacijski tehnolozi, treneri i psiholozi. Uzimamo i uže specijaliste, primjerice ako su neki teži medicinski slučajevi i stanja u pitanju. Procjene su prilično individualne, dosta dugo traju jer se za svaku osobu radi pojedinačno na njenom radnom mjestu”, kaže Bojana Dražić.

Kako kaže, početak profesionalne rehabilitacije za svakog je jednak, nakon osnovne obrade koja uključuje socijalnu anamnezu, pregled liječnika medicine rada, razgovor s edukacijsko-rehabilitacijskim stručnjakom, kao i psihološko testiranje, odvija se i drugi dio procjene na radnom mjestu. Tu je u pitanju individualna procjena i temelji se na analizi radnog mjesta i mogućnostima i sposobnostima osobe.

Prilagodbe radnih mjesta

“Kada prođe osnovna obrada, mi se s poslodavcem dogovaramo o tome kada bi mogli doći na opservaciju i analizu radnog mjesta. Taj, drugi dio je dosta važan jer se u njemu gledaju i zahtjevi radnog mjesta, u kakvim uvjetima osoba radi, što sve utječe na njen rad i radni proces, što je kod svakog poslodavca različito.

Razgovaramo i s nadređenima i sa zaposlenikom te pišemo nalaz i mišljenje u kojem predlažemo koliki postotak plaće bi trebao biti subvencioniran ili predlažemo konkretnu prilagodbu s konkretnim prijedlozima; što bi se trebalo kupiti, nabaviti, prilagoditi, nadograditi. Poanta je, da se toj osobi rad olakša i da joj se prilagodi radno mjesto, a ne da se osoba prilagođava njemu”, objašnjava Bojana Dražić.

I u procjeni učinkovitosti, ističe, postupak je vrlo sličan, a ovisno o tome jesu li u pitanju zaštitne ili integrativne radionice, raste i postotak subvencije za zaštitno radno mjesto. Natalija Vičević, rukovoditeljica Službe za profesionalnu rehabilitaciju u ZOSI-u ističe kako je Zavod tu prvenstveno da bi uskladio i koordinirao stručni razvoj u području profesionalne rehabilitacije, kroz razvoj metodologije i tehnologija, te izradu standarda kojima se stručnjaci u području profesionalne rehabilitaciji vode.

Standarde svih usluga Zavod osigurava kroz detaljan opis strukture, metode, tehnike i organizacijskog izvođenja pojedine usluge, te je zadužen i za standarde osposobljavanja stručnih radnika i izvođača profesionalne rehabilitacije, čije izvođenje usmjerava – od edukacija do stručnih radionica. Uz to, ZOSI je zadužen i za nadzor Centara za profesionalnu rehabilitaciju i izrađuje naputke za njihovo postupanje.

“Sudjelujemo u projektima, provodimo svoje projekte koji su vezani uz razvoj profesionalne rehabilitacije i koji nam služe kao smjernica za budućnost i da vidimo koje standarde usluga bismo mogli dodatno unaprijediti”, kaže Natalija Vičević.

U četiri Centra koja nadziru u Hrvatskoj, smještenih u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci, Zavod provodi terenski nadzor tijekom cijele godine te osigurava stručnu podršku svim zaposlenicima Centara.

Unazad dvije godine razvijaju sustav REA, koji omogućava sistematičnije provođenje stručnog nadzora nad radom centara za profesionalnu rehabilitaciju i podršku njihovim poslovnim procesima. Kako tvrdi Natalija Vičević, povezanost i informatizacija imaju značajan utjecaj na opseg administracije i olakšavaju provedbu obrade zahtjeva, čiju provjeru sustav vrši automatski.

“Kad govorimo o integrativnim i zaštitnim radionicama, mora se naglasiti da se tu radi o posebnim uvjetima zapošljavanja, to nije otvoreno tržite rada. To su najjednostavniji poslovi koji postoje i namijenjeni su najteže zapošljivim skupinama osoba s invaliditetom. Stručni nadzor nad radom takvih radionica radimo jednom godišnje i to su terenski izvidi, razgovori sa zaposlenima, stručnim radnicima i odgovornim osobama, a prije toga imamo uvid u sve potrebno˝, kaže Natalija Vičević.

U Hrvatskoj trenutno imamo sedam zaštitnih i četiri integrativne radionice, s time da su integrativne osnovane temeljem zakonskih propisa iz 2015. godine. Kako tvrdi Natalija Vičević, radionice se razvijaju i unaprjeđuju, što je vidljivo iz evaluacija i nadzora koje provodi ZOSI. Naravno, prostora za daljnji napredak ima, zajedničkom suradnjom nastojimo ga što lakše ostvariti i olakšati posao svima uključenima u taj proces.

“U mandatu ove Vlade ukupno je isplaćeno oko 377 milijuna kuna poticaja za zapošljavanje osoba s invaliditetom, od toga se oko 270 milijuna kuna za zaštitne i integrativne radionice, a ostatak od oko 107 milijuna kuna odnosi se na otvoreno tržište rada.

Aktualni podaci iz 2020. pokazuju kako ZOSI trenutno isplaćuje poticaje za otprilike 370 poslodavaca koji ukupno zapošljavaju 1200 osoba s invaliditetom, a od toga je više od 500 njih zaposleno u zaštitnim ili integrativnim radionicama.

Svake godine kroz poticaje bilježimo kontinuirano povećanje broja poslodavaca koji traže poticaje i sukladno tome povećanje broja zaposlenih osoba s invaliditetom, što i jest konačni cilj”, pohvalila se Ana Marinović.

Po raspisanim javnim natječajima ZOSI je isplatio ukupno oko 250 milijuna kuna poticaja, a zadnji natječaji raspisani su u 2019. godini. Ukupni fond sredstava po navedenim javnim natječajima je iznosio 100 milijuna kuna, od čega se 60 milijuna kuna odnosilo na zaštitne i integrativne radionice, a 40 milijuna kuna na otvoreno tržište rada i ta će sredstva biti isplaćena tijekom 2020. godine.

“Sama svrha dodjele posebnih sredstava je nabava i ugradnja novih tehnologija i opreme u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom, ulaganje u njihova znanja i stručnih osoba koje rade s njima, izgradnja ili širenje, što uključuje i obnovu poslovnog prostora i pokriće administrativnih troškova poput primjerice prijevoza osoba na posao i slično.

Za ta posebna sredstva korisnik se pri sklapanju ugovora sa ZOSI-em obvezuje zaposliti osobu s invaliditetom i održati taj radni odnos najmanje 24 mjeseca. Većina informacija za poslodavce može se naći na službenoj web stranici ZOSI-a”, poručuje za kraj Ana Marinović.