Biti dio krizne situacije i njome upravljati sigurno nije lako. Osjećaj je jednostavno loš, izravan je Josip Mataija, voditelj Službe prometne policije Ravnateljstva policije. No, vremena je malo i svi koji sudjeluju u akcijama upravljanja kriznim situacijama, kao što su potresi, poplave, požari, prometne nesreće, moraju se brzo fokusirati na spašavanje i dovođenje situacije u red, poručuje Mataija s konferencije Poslovnog dnevnika Vision Zero – Sigurna budućnost prometa i rasprave na temu “Krizna mobilnost – upravljanje prometom u izvanrednim situacijama”.

Kriznih situacija, nažalost, u Hrvatskoj nije nedostajalo. Doživjeli smo dva razorna potresa, više razornih poplava, požara, teških prometnih nesreća. Iz svih ovih nemilih iskustva domaće su službe crpile iskustvo i znanje za kvalitetnije upravljanje budućim izvanrednim situacijama. Koordinacija i suradnja, ali i vježbe, ključne su u njihovom dobrom upravljanju, poručuju sudionici panela Poslovnog dnevnika. “Nakon svake krizne situacije sve službe rade analizu svog rada. Nakon toga svi sjednemo na jedno mjesto – u Ravnateljstvo civilne zaštite, budući da ono rukovodi velikim nesrećama i katastrofama – te zajedno analiziramo što smo radili, što smo mogli bolje i što bi trebali staviti u planove da bi u budućnosti kriznim situacijama bolje upravljali”, navodi Maja Grba Bujević, dr. med., ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. Za primjer navodi jednu evakuaciju ljudi s velikog područja nakon koje su shvatili da bi Hitnoj pomoći od velike koristi bio registar osoba s invaliditetom, odnosno registar njihovih adresa. “U kriznim situacijama te su nam informacije izuzetno važne jer uz pomoć njih točno znamo što nam je sve potrebno za uspješnu evakuaciju ljudi s određenog područja”, objašnjava, dodajući da se na izradi takvog registra upravo radi. “Upravljanje nije teško kada imaš sve potrebne podatke”, ističe Grba Bujević.

Objedinjeno djelovanje

Osim službe Hitne pomoći, važnu ulogu u upravljanju izvanrednim situacijama imaju policija, vatrogastvo, Hrvatski autoklub i Crveni križ. Sinan Alispahić, pomoćnik glavnog tajnika Hrvatskog autokluba, kaže da HAK svakih pet godina radi strateški plan razvoja u okviru kojega se planira i razvoj službe za informiranje i tehničke pomoći na cesti. “Jednom godišnje sve se naše aktivnosti usklađuju s najnovijim propisima i zakonima koji uređuju sigurnost na cestama. Od izuzetne je važnosti planirati, ažurirati podatke te predviđati potencijalne situacije”, kaže pomoćnik glavnog tajnika službe koja ima veliku važnost u informiranju javnosti, ali i pomoći na cesti, u kriznim situacijama, ali i onima koje to nisu. Za dobro upravljanje u takvim slučajevima najvažnije su, kaže, sinergija i suradnja, posebno zbog novog pravilnika koji objedinjuje djelovanje svih žurnih službi.

Analize rada nakon nesreća radi i Hrvatski Crveni križ, a one su rezultirale inicijativom da se kod obnavljanja vozačke dozvole vozače šalje na edukaciju prve pomoći kako bi obnovili svoja znanja, kaže Željko Grubišić, predsjednik Hrvatskog Crvenog križa. “Svi govorimo da smo položili i znamo pružati hitnu pomoć, no tome često nije tako. Ostaje činjenica da se mnogim ljudima može pomoći i prije dolaska medicinskog osoblja te da i laik nekome može spasiti život. Smatramo edukaciju o pružanju prve pomoći treba posvetiti veću pozornost”, ističe Grubišić, koji drži da bi takvi tečajevi trebali biti uživo, a ne putem interneta jer nije isto vidjeti ranu i krv uživo i na videu ili slici. Sva prikupljena znanja i iskustvo službama bi itekako dobro došli u slučaju potresa na trusnom dubrovačkom području za koje je moderatora rasprave, Sašu Ćeremilca, novinara i komunikacijskog konzultanta, zanimalo kako bi izgledao krizni scenarij. “Na mjesto najprije izlazi najbliži tim hitne pomoći koji šalje tzv. window report, odnosno izvješće koje vidi s prozora. Nakon toga se šalju obavijesti svim zdravstvenim sustavima kojih se nesreća tiče, šalju se dodatni timovi, a po potrebi organizira prijevoz vojnim i MUP-ovim helikopterima ili brodovima. Sustav je na državnoj razini jasno definiran i zna se tko donosi odluke. Na terenu zajednički rade tri zapovjednika: vatrogasni, onaj hitne pomoći i policije”, objašnjava Grba Bujević, dodajući da je scenariji potresa u Dubrovnik noćna mora za sve službe zbog izoliranosti područja. Za policiju bi to značilo osiguranje prilaznih puteva, što je na dubrovačkom području posebno izazovno zbog nedostatka izlaza i ulaza u grad. Istovremeno bi policija radila i na osiguranju potencijalno opasnih građevina, objašnjava Mataija. Na oslobađanju prometnih koridora, pružanju tehničke pomoći u prometu te pravovremenom i točnom informiranju javnosti radio bi HAK. Na teren bi izašao i Crveni križ koji po potrebi brzo diže šatorska naselja pružajući svu potrebnu pomoć potrebitima.

Službe imaju protokole i uigrane procedure po kojima djeluju, no, kako kaže Grba Bujević, svaka krizna situacija traži određene improvizacije jer se svi mogući scenariji nikada ne mogu predvidjeti.

Sigurnost u prometu

Unatoč svim zakonskim propisima nepredvidivost, i to ona ljudskog karaktera, konstanta je s kojom se svakodnevno suočava prometne policije koju čeka izazovan period. Prema Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa do kraja 2030. na hrvatskim bi cestama trebalo biti 50 posto manje smrtno i teško stradalih osoba u odnosu na 2019. To znači da do kraja ovog desetljeća na hrvatskim cestama ne bi smjelo biti više od 148 smrtno stradalih osoba, 139 prometnih nesreća s poginulima te 1106 teško tjelesno ozlijeđenih, navodi Mataija, voditelj Službe prometne policije Ravnateljstva policije. Kako trenutačno stvari stoje pred policijom, i drugim službama, mnogo je posla. Lani je, primjerice, zabilježeno gotovo 36 tisuća prometnih nesreća na domaćim cestama u kojima je teško stradalo nešto više od tri tisuće osoba, a smrtno stradalo 239, ističe Mataija. Prošle je godine na prometnicama poginulo 35 osoba manje nego 2023, ali od zacrtanog cilja i dalje smo prilično daleko.

“Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa je moderan i dobar, no provedba malo šteka. U njoj se policija često osjeća usamljeno”, upozorava Mataija dodajući da je vizija Plana podijeliti odgovornost između korisnika, kreatora i upravitelja. “Ne može za sve biti kriv vozač. Odgovornost moraju snositi i oni koji planiraju i projektiraju prometnice”, kaže Mataija. Doprinos smanjenju broja nesreća na cestama trebale bi donijeti i izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama na kojima već radi radna skupina. Mataija najavljuje da će doći do podizanja visine novčanih kazni jer se neke nisu pokazale dovoljno demotivirajućima. “Tu mislimo i na zaustavljanje nasred prometne trake te na skrivanje tablica na motociklima”, kaže Mataija dodajući da se razmišlja i o uvođenju rigorozniji pravila u promjeni vozačke dozvole stranaca. “Razmišljamo o tome da promijenimo pravila te da stranci iz trećih zemalja ne mogu više dobiti hrvatsku vozačku dozvolu kao na pladnju”, najavljuje.

Sve znamo, ali provedba šteka

Rasprave i prezentacije na konferenciji Vision Zero pokazale su da o sigurnosti u prometu “znamo sve, no napredak ne ide u smjeru u kojem bi trebao ići”, konstatirao je Krunoslav Borovac iz Policijske akademije “Prvi hrvatski redarstvenik” te moderator panela na kojem se raspravljalo o zakonodavstvu, prevenciji i društvenoj odgovornosti u području sigurnosti u prometu. Borovac je svoje sugovornike, Georga-Davora Lisicina, tajnika Udruge Sigurnost u prometu i Ivana Mišetića, predsjednik Vijeća članova Hrvatske udruge poslodavaca, upitao zašto provedba javne politike nije učinkovita.

Nemate mjesta?

Mali stan, velika garnitura? Ova rješenja koriste svaki centimetar dnevnog boravka

Inženjerski iskorak

Od DFV-a do Red Bull Ford Powertrainsa: Ford ponovno ulaže u tehnologiju Formule 1

Lisicin kaže da je njegova Udruga još 2011. tražila da odgovornost za upravljanje sustavom sigurnosti u cestovnom prometu bude prebačena s policije na agenciju. “Tim se poslom nigdje u Europi ne bavi policija”, ističe Lisicin čija je inicijativa tada uvrštena u Nacionalni plan, međutim nikada nije provedena. “To nam govori da imamo dobre dokumente, planove i programe, no providimo ih na specifičan način, a u nekim segmentima ih uopće ne provodimo. Takvu praksu moramo napustiti”, ističe napominjući da je pristup realizaciji Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa unaprijed osuđen na propast jer je za njegovo provođenje određen vrlo velikih broj sudionika, između 50 i 60, što je gotovo nemoguće uskladiti.

Mišetić je trenutačno stanje sigurnosti u prometu usporedio s reformom energetskog sustava. “Onog trenutka kada smo potrošače pretvorili u proizvođače energije nastao je kaos. Što više ljudi sudjeluje sa svojim dobrim i lošim navikama, teže je uvoditi red. To traži veću razinu svijesti, veći broj ponavljanja vježbi te transparentnu penalizaciju i odgovorno pravosuđe”, ističe Mišetić dodajući da novim generacijama nedostaje i obiteljske edukacije. “Ako očekujemo da će tu ulogu na sebe preuzeti javnost, debelo griješimo”, upozorava. Mišetić izražava i sumnju da će doći do uspostave Agencije za upravljanje sustavom sigurnosti u cestovnom prometu, napominjući da je takva agencija uspostavljena u civilnom zračnom prometu te da je licencirano osoblje kao i financijsko sudjelovanje svih prijevoznika, kroz plaćanje naknade za njezin rad, bilo ključno za uspješnost njezina rada. “Ne mogu sa sigurnošću reći je li to moguće napraviti u cestovnom prometu, no moje iskustvo govori da čim se stvari postave tako široko, kao što su postavljene u slučaju odgovornosti za sigurnost u cestovnom prometu, rijetko budu uspješne”, ističe bivši direktor Croatia Airlinesa.

Borovac je u konačnici zaključio da sigurnost u prometu uključuje značajan broj varijabli. “Morali bismo napraviti reviziju javne politike i vidjeti jesmo li uspjeli napraviti sve što smo mogli”, poručio je.