Ključ dobre energetske politike bit će u kvalitetnom miksu izvora iz kojih dobivamo energiju, složni su gotovo svi panelisti jučer održanog summita Poslovnog dnevnika “Energetska revolucija: Put prema održivoj budućnosti”. No, na putu kvalitetne politike stoje brojne zapreke koje treba riješiti. Energetski projekti, bez obzira na to o kojem se izvoru radi, skupi su i rizični, a investitori se u njihovoj realizaciji susreću s brojnim, prije svega administrativnim, izazovima.

Primjerice, otkrila je Ivana Ivančić, direktorica tvrtke ENNA Geo, natječaj za dodjelu tržišne premije za geotermalnu tehnologiju, posljednji korak nužan da bi kompanija krenula u narudžbu tehnologije za buduću elektranu u općini Čađavica, čeka se dulje od godinu dana. “Sve pripreme za objavu natječaja napravljene su još u rujnu 2023. te nema nikakve prepreke za njegovo raspisivanje, no to nikako da se dogodi”, objašnjava Ivančić.

Projekt u Čađavici najrazvijeniji je geotermalni projekt u Hrvatskoj na kojem su istražne radnje završene te treba krenuti u nabavku tehnologiju za elektranu. No odugovlačenja za koja nema nikakvog racionalnog objašnjena produljuju njegovu realizaciju, a tako i dobivanje zelene energije koju nam je priroda dala, a koja eto, čuči u zemlji. “Ako natječaj ne bude raspisan ove godine realizacija projekata neće biti moguća prije kraja 2029.”, poručuje Ivančić.

Kraj agonije na vidiku

Kompanija kojoj je na čelu jedan je od četiri investitora u geotermalne projekte koje svi opisuju kao iznimno zahtjevne, skupe i rizične. Primjerice, u bušotinu na polju Slatina 2, rekao je Boštjan Napast, predsjednik Uprave ENNA grupe, uložili su do sada već 15 milijuna eura.U ništa boljoj poziciji nisu niti ostali ulagači u obnovljive izvore energije (konkretno 45 projekata vrijednih oko dvije milijarde eura) koji odluku Hrvatske regulatorne agencije (HERA) o naknadi za priključak na mrežu čekaju već gotovo tri godine. Ante Šušnjar, ministar gospodarstva, sa summita Poslovnog dnevnika poručuje da bi toj agoniji napokon trebao doći kraj.

“Vrlo brzo ćemo ići s donošenjem pravilnika za priključenje na mrežu. Naknada neće biti, međutim ugovori će biti fleksibilni i operator će ih moći isključiti iz mreže u bilo kojem trenutku. Posljedično to znači da investitore potičemo da ulažu u baterijske kapacitete za skladištenje energije. Istovremeno s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja radimo na rješavanju regulative, odnosno dozvola, oko instalacije baterijskih sustava”, najavljuje i poručuje Šušnjar.

Koliko će ovo trajati, pitaju se sada investitori. Na probleme s kojima se suočavaju upozoravaju i iz države energetske kompanije. “Vrijeme dobivanja dozvola određuje dinamiku projekata. Sve je zahtjevno, od prostornog planiranja, dobivanja lokacijskih, građevinskih dozvola… S jedne strane, državne institucije ne mogu odraditi tolike zahtjeve zbog velikog interesa tržišnih dionika, posebice u obnovljivim izvorima energije. A opet, sve ide poprilično sporo. Trebamo biti svjesni da za razvoj jedne vjetroelektrane u Hrvatskoj treba deset godina, za solarnu elektranu četiri godine”, kaže Petar Sprčić, član Uprave HEP-a koji trenutačno radi na sunčanoj elektrani Korlat.

No, relativno novi ministar Šušnjar ima razne i brojne energetske ideje. Jedna je da Janaf, državna kompanija, kupi ruski udio u NIS-u, srpskoj naftnoj tvrtki. Bivši ministri gospodarstva s panela Poslovnog dnevnika kolegi Šušnjaru poručuju da to nije ni dobra niti izgledna ideja. No, Šušnjar vjeruje da je odluka dobra i moguća. “Mislim da nema prirodnije simbioze od one Janafa i NIS-a”, kaže Šušnjar napominjući da je, između ostaloga, NIS-ova rafinerija davno modernizirana, za razliku od one u Rijeci.

Predsjednica Uprave Ine Zsuzsanna Ortutay poručuje da je modernizacija rafinerije u Rijeci u tijeku te da je investicija u taj projekt odluka koja se dugo donosila. “Zašto, to je komplicirano pitanje, ali kompanije mogu ulagati samo u one projekte koji donose određen povrat investicije. Rafinerija u Rijeci, a i ona u Sisku, bile su dotrajale, ali prije bilo kakvih zahvata, trebalo se složiti koja je budućnost rafinerija. Dosad smo u Rijeci potrošili 600 milijuna eura, a ukupno će biti uloženo 750 milijuna”, rekla je Ortutay.

Obrana i troškovi

Poruka EU-a: Ulaganja da, ali ne na račun građana – lekcija i za Hrvatsku

Proizvodnja namještaja

Kako je domaća proizvodnja namještaja postala važnija od cijene

Ministar pritom razmišlja kako osigurati toliko potreban energetski miks. U razgovoru s Mladenom Miletićem, glavnim urednikom Poslovnog dnevnika, kaže da je osnovao radnu skupinu za nuklearnu energiju, a već bi nakon ljeta trebala biti osnovana i Agencija. Prema Šušnjaru teško da ćemo se uključiti u projekt proširenja Nuklearne elektrane Krško slovenske Vlade, što se do nedavno smatrala realnom opcijom. “Danas postoje projekti malih modularnih reaktora”, izlaže ministar pitajući zašto bi “Hrvatska morala trčati za nekim i uvijek nešto moliti. Zašto ne bi realizirali svoj projekt”, zaključuje.

Izbor optimalnog miksa

Najavljuje ekskluzivno i da s kolegom iz Italije pregovara o polaganju pomorskog kabla, odnosno izgradnji interkonekcije između Italije i Hrvatske. “Taj bi kabel riješio probleme koje imamo u Primorskoj Hrvatskoj zbog proizvodnje energije iz solara i vjetroelektrana”, ističe Šušnjar koji se nada da će ovim projektom biti riješene administrativne prepreke izgradnje 400-kilovatnog dalekovoda Lika-Dalmacija.

Dodaje pritom da energetska tranzicija mora biti ekonomski optimalna. U njoj će, smatraju bivši ministri Davor Štern i Ivan Vrdoljak, fosilna goriva još dugo imati važnu ulogu. Za razliku od njih, također bivši ministar Tomislav Ćorić, prednost ipak daje obnovljivim izvorima energije. “Potencijal Hrvatske u energetici je ograničen pa su obnovljivi izvori energije sjajna prilika za zauzimanje pozicije u svijetu u kojem su one već podijeljene. Mala ekonomija, kao što je Hrvatska, može zauzeti poziciju jedino ako će biti superefikasna”, smatra Ćorić.

Na summitu Poslovnog dnevnika pokrenulo se i pitanje potrebe osnivanja ministarstva energetike, za što se zauzima Davor Štern. Mišljenja oko ovog pitanja su podijeljena, no bivši ministri unisono su protiv i ne vide potrebu za tim.