Hrvatske šume kvalitetno gospodare šumskim bogatstvom, no previše su inertne na promjene tržišnih uvjeta i potrebe poduzetnika, prije svega onih malih i srednjih, jedan je od zaključaka 13. Drvno-tehnološke konferencije (DKS) koja je jučer završena u Opatiji.  

Damir Pašić iz Sherif grupe objašnjava da se situacija na tržištu mijenja neprestano, a ugovori sa Šumama se u najmanju ruku mogu mijenjati jednom godišnje. "Lani smo imali situaciju da je bukva bila jako tražena i da je bilo sluha, mnoge naše drvne tvrtke mogle su napraviti veliki biznis i pozicionirati se na globalnom tržištu. Ove godine su Hrvatske šume povećale etat (dostupna količina) bukve s 800.000 na milijun kubnih metara trupaca, ali to je nebitno jer nema interesa ni za količinu od lani", kaže Pašić. Branko Liker iz tvrtke Drvenjača svjestan je toga da na tržištu sve vrste drva ne kotiraju jednako, hrast je nedodirljiv i može ga se prodati, naravno prerađevine koje su u većem ili manjem stupnju finalizacije, u količinama koliko im Hrvatske šume stave na raspolaganje.

Bukva je problematična, naročito zbog globalno smanjenog izvoza u Kinu te se ona može nabaviti, ali i teže prodati. Trupce bukve moguće je nabaviti i u Austriji te ih uvesti u Hrvatsku, što je do prije nekog vremena bilo nezamislivo jer većina zapadnih zemalja ne dopušta izvoz drvne sirovine. Najbolji primjer za to je tvrtka Ceder iz Vrbovskog, koja svoj veliki investicijski razvoj, u pilanu, preradu i kogeneraciju, bazira upravo na eksploataciji bukve. Drvo jele i bora je najučestalije na tržištu, no ono je podložno spekulacijama te mu cijena jako oscilira. U Sherifu, koji je jedan od najvećih izvoznika drva u Egipat, kažu da je problem što mnoge južnoameričke zemlje, ali i Rusija te Ukrajina, na tržište stavljaju velike količine tog drva po dampinškim cijenama.

Drvare muči i činjenica da hrvatske norme za drvo nisu jednake onima u EU pa tu često nastaju problemi u komunikaciji. Hrvatska i dalje primjenjuje standarde i klasifikaciju drva prema starom jugoslavenskom standardu JUS koji je formalno u našoj zemlji prestao važiti sredinom 90-ih, no drugi standard nije uveden. Stoga se događa da EU klasificira drva po četiri kategorije: A, B, C i D. Istodobno, Hrvatska ima i do sedam kategorija koje se ne poklapaju s europskima. To pogoduje mnogim šumarima i trgovcima jer mogu prodati robu za koju se u EU ne može sa sigurnošću ustanoviti klasa.

No, da je čak i u takvim odnosima hrvatska drvna sirovina kvalitetna, pokazuje i primjer Pekke Aura iz Finske, koji već 20-ak godina živi i radi u Hrvatskoj, gdje kupuje sirovinu hrasta i jasena za nordijske proizvođače parketa. "Poslujemo u cijeloj Europi, a i svijetu, mogu reći da je hrvatski hrast, posebice jasen, puno kvalitetniji od ukrajinskog, američkog, a i od njemačkog u svojoj kategoriji. U EU postoji velika potražnja za hrastom, nudi se, a i kupuje, puno nekvalitetnog materijala. Moja iskustva s Hrvatskoj su pozitivna i nadam se proširenju biznisa", kaže taj Finac koji je 90-ih kao pripadnik UNPROFOR-a došao u Hrvatsku i zaljubio se u nju.

Ispunit će Pašalićev zahtjev

Ministarstvo mijenja ime, bit će i za šumarstvo
Na Drvno-tehnološkoj konferenciji u Opatiji najavljeno je da će Ministarstvo poljoprivrede u sljedećem razdoblju promijeniti ime, tako da će se dodati i riječ "šumarstvo". Kako je, naime, objasnio Ivica Francetić, pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstvo i drvna industrija vrlo su važni za hrvatsko gospodarstvo, nekorektno je da taj sektor nema svoje ministarstvo te će se vrlo brzo novo tijelo zvati Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. To je bio i jedan od zahtjeva Udruženja drvne industrije Hrvatske gospodarske komore, kojem je odnedavna na čelu Ivić Pašalić.