Zbog krajnje neobične sudske presude Visokoga trgovačkog suda Državna agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga prestala je biti ono što je bila deset godina: priznati vjerovnik Glumine banke u stečaju. Država, tj. njezina agencija bila je vjerovnik višega trećeg reda. U stečaju koji je počeo 1999. godine stečajni joj je sud priznao potraživanje koje je prijavila u iznosu od milijardu i 350 milijuna kuna za isplaćenu osiguranu štednju štedišama propale Glumine banke.

Državnu tražbinu priznao je prvi stečajni upravitelj Glumine Vedran Sinovčić, pa potom i sudovi u više navrata, čak i Visoki trgovački sud. No lani je došlo do preokreta kada je Visoki trgovački sud, u svojoj drugoj presudi u vezi s tim, donio krajnje nepovoljnu presudu za državu. VTS je 27. siječnja 2010., u ponovljenom postupku u parnici između DAB-a i vjerovnika koji su osporavali tražbinu države, odbio tužbeni zahtjev države iako je u svojoj prethodnoj pravomoćnoj presudi riješio parnicu u korist države. Državna agencija je odmah nakon gubitka tog spora, znači prije godinu dana, pokrenula reviziju na Vrhovnom sudom. To nam je potvrdio i direktor DAB-a Vinko Radić. Prema njegovim riječima DAB je tražio reviziju na Vrhovnom sudu “jer je VTS pogrešno primijenio stečajni zakon”.

No Vrhovni sud još nije uzeo “vrući” predmet u rješavanje koji je težak, računajući i kamate od 2006. godine, više od 200 milijuna eura. Radić tvrdi da je Agencija prijavila potraživanje u stečaju Glumine banke od 1,35 milijardi kuna i da je ta tražbina priznata u cijelosti. Budući da je Agencija bila pravomoćno utvrđeni vjerovnik, kroz djelomične diobe i u raznim vidovima i iznosima dotad joj je “vraćeno” ukupno 506,8 milijuna kuna. “Nakon osam godina sudovanja na svim sudskim instancijama gdje su donesene dvije prvostupanjske i jedna pravomoćna u korist Agencije, Visoki trgovački sud je meritorno preinačio presudu u korist drugih vjerovnika, prema našemu mišljenju neutemeljeno, pogrešno primjenjujući propise. Agencija je tražila reviziju na Vrhovnom sudu i čeka ishod”, kaže Radić.

Među malobrojnim vjerovnicima koji, dakle, deset godina osporavaju tražbinu države – i što spor duže traje, čini se, sve uspješnije – prednjači NBL InterFinanz AG iz Züricha, švicarska tvrtka u vlasništvu Nove ljubljanske banke. Pravomoćnom presudom protiv države ta je švicarska tvrtka zasad onemogućila naplatu iznosa državne tražbine iz stečajne mase propale banke, a i popravila je svoju poziciju vjerovnika nižega isplatnog reda. Na osnovi te presude švicarska tvrtka odmah je zatražila i ovrhu parničnih troškova od države “tešku” više od milijun kuna. Stečajni upravitelj pak Glumine Pero Hrkač, koji je od Sinovčića naslijedio taj stečaj 2003., morao je lani pokrenuti parnicu protiv DAB-a. Tako je nastao novi spor jer Glumina u stečaju sada tuži DAB i traži povrat od pola milijarde kuna. Toliko je naplatila država, uglavnom u vrijednosti nekretnina i ustupanju potraživanja, i to na temelju prve pravomoćne presude VTS-a u istoj parnici suđenoj u korist države. S nestrpljenjem se čeka što će reći Vrhovni sud.

Kako je sve počelo

Presuda na presudu
Prije deset godina DAB je bio primoran pokrenuti parnicu protiv vjerovnika koji su osporavali tražbine. Istodobno je Agencija u istoj tužbi tužila i stečajnog dužnika, no povukla je tužbu protiv Glumine jer je državi priznato potraživanje od milijardu i 353 milijuna kuna. Agencija je dobila parnicu na Trgovačkom sudu u Zagrebu, i to je potom potvrdio VTS, pa se zato država i dijelom naplatila. No LB Inter Finanz (tvrtka prethodnik NBL InterFinanz) zatražio je reviziju i Vrhovni sud je prvu pravomoćnu presudu VTS-a poništio zbog tehničkih razloga – pronašao je da nisu bile pravilno utvrđene sve činjenice jer DAB nije prikazao sve uplatnice za isplatu štediša.

U ponovljenom suđenju Trgovački sud u Zagrebu je sve dokaze prikupio i opet sudio u korist Agencije, dok je VTS ukinuo 2010. tu odluku i preinačio je tako da je odbio tužbeni zahtjev DAB-a. Pritom se pozvao na proceduralnu pogrešku Agencije te objasnio da je ona morala tužiti i stečajnog dužnika, a ne samo vjerovnike koji osporavaju njezinu tražbinu. Objašnjenje toga je VTS našao u stečajnom zakonu iz 2006. gdje stoji da se neovisno o tome tko osporava tražbinu uvijek mora u tužbi navesti kao tužena strana i sam stečajni dužnik. No “kvaka” je u tome što je VTS-ovo vijeće zanemarilo prijelazni režim stečajnog zakona kojim je propisano da se njegove promijenjene odredbe iz 2006. ne primjenjuju na prije započete parnice, a upravo to je temelj revizije.

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno