Trgovačko sudstvo je prošle godine imalo trend porasta stečajeva, kazao je za Poslovni dnevnik Mario Vukelić, predsjednik Visokoga trgovačkog suda, koji najavljuje da će do kraja tjedna biti sumirani službeni podaci. No zbog povećanog priljeva stečajnih predmeta, i to u prosjeku između 30 i 40 posto, pod najvećim pritiskom bili su Trgovački sud u Zagrebu i Trgovački sud u Rijeci, što potvrđuju s oba suda. Situacija se prilično razlikuje u Slavoniji i Dalmaciji. Zanimljiv je pad broja stečajeva na Trgovačkom sudu u Osijeku, dok je Trgovački sud u Splitu imao stagnaciju unatoč krizi. Velike regionalne razlike u praksi utjecat će i na prosjek cijele zemlje, no problem je što pritom neće postati jasnije koliki broj stečajeva čeka Hrvatsku i sudove u ovoj godini.

Ignoriranje zakona
Sud je kao bolnica na kraju gradu, ističu trgovački suci kao simbolični razlog. Objašnjavaju kako “pacijenti” dolaze na red kada je sve gotovo te da nema načina za interveniranje radi čišćenja tržišta od neplatiša ili preuzimanje tvrtki u ruke vjerovnika. Ne postoje ni metode kojima je moguće procijeniti moguće kretanje budućih stečajeva. Dužnici se oglušuju na zakonsku obvezu prijave stečaja iako su pod prijetnjom počinjenja gospodarskoga kaznenog djela, a vjerovnici pritisnuti krizom teško prikupljaju novac i za predujam troškova sudu. Nerado tjeraju dužnike u stečaj jer uz dodatni trošak zapravo ne znaju isplati li im se ekonomski taj potez. Da je prijedlog stečaja postao prilično skupa stavka, iskusili su i Pevecovi vjerovnici u Zagrebu. Morali su kao predlagači tog stečaja uplatiti predujam od 60.000 kuna iako još ne znaju hoće li se barem minimalno naplatiti. Predsjednik Trgovačkog suda u Splitu Ivo Bakalić smatra notornom činjenicom to što su računi mnogih poslovnih subjekata blokirani duže od vremena koje je propisano kao zakonski preduvjet za otvaranje stečaja, ali do pokretanja stečaja ipak ne dolazi. “Pravo je pitanje zašto je to tako te zbog čega uprave ne ispunjavaju svoju zakonsku obvezu pokretanja stečajnog postupka radi zaštite preostale imovine toga poslovnog subjekta. Pravovremeno otvaranje stečaja nužan je preduvjet povoljnog ishoda toga stečajnog postupka koji tada ne bi trebalo završavati samo prodajom imovine, već bi bio moguć dogovor s vjerovnicima u vidu stečajnog plana”, kaže Bakalić i dodaje: “Sljedeće je pitanje zbog čega vjerovnici u većoj mjeri ne podnose prijedloge za otvaranje stečaja svojih dužnika. Odgovor vjerojatno treba tražiti u činjenici što je na tržištu svatko svakome dužan, pa bi se onda mogla ostvariti narodna poslovica: Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.” No pat-situacija u isprepletenim interesima dužnika i vjerovnika u vezi s nepokretanjem stečajeva mogla bi se u 2010. radikalizirati. Na pitanje kakve su im prognoze, iz više trgovačkih sudova samo upućuju na Finine podatke o nelikvidnosti.

Crne prognoze
Kada se uzme u obzir 40-postotni porast nelikvidnosti i insolventnosti tvrtki i obrtnika te Vladina najava da će 2010. biti još teža, u sudstvu zapravo zaziru od moguće stečajne lavine za koju nisu spremni jer bi nedostajalo sudaca. Upozoravaju kako postoji 60.000 tvrtki koje su potencijalni stečajni dužnici i kada bi se držali striktno stečajnog zakona, stečajevi bi preplavili sudove. No za više od 90 posto dužnika i vjerovnika taj je zakon zasad “mrtvo slovo na papiru”. Predsjednik stečajnog odjela Trgovačkog suda u Osijeku Viktor Palić smatra da bi se stvari promijenile kad bi se postupak pokretao po službenoj dužnosti bez obveze plaćanja predujma. “Obje slavonske županije pod našom nadležnošću stradale su za vrijeme Domovinskog rata. Stanovništvo je osiromašeno, s propalom proizvodnjom i najvišom stopom nezaposlenosti. U takvim uvjetima odgovorne osobe gospodarskih subjekata teško se odlučuju na stečaj. Kao da očekuju spas do posljednjeg trenutka iako su svjesni neizbježne propasti. Vjerojatno je i to uzrok što nije zabilježen veći priljev stečajeva. Tome treba pridodati i zahtijevane uplate predujma za vođenje stečajnih postupaka nad dužnicima. Blokirani žiro-računi trgovačkih društava i neimaština njihovih zakonskih zastupnika također utječu na slabije podnošenje prijedloga za otvaranje stečajeva”, kaže Palić. Na VTS-u potvrđuju da bi zapravo imali problema s organizacijom posla ako bi se stranke počele držati zakona. “Trgovačko sudstvo ima ukupno 106 sudaca i svi mogu raditi na stečajnim predmetima. Dođe li do znatnijeg povećanja stečajeva, to se neće moći riješiti dodatnim radom jer su suci preopterećeni”, zaključuje Vukelić te ističe da 30 posto sudačkih mjesta nije popunjeno.

Nered na tržištu

Blokirani, a sklapaju poslove
Postoje tisuće trgovačkih društava protiv kojih nitko nije podnio prijedlog, a davno su zreli za stečaj i rade nered na tržištu. Predsjednik Trgovačkog suda u Rijeci Miljenko Kurobasa navodi kako je problem u tome što po nekoliko tisuća dana blokirane tvrtke sklapaju ugovore i iz toga nastaju parnice s njihovim poslovnim partnerima. Navodno je znatan postotak sporova takav da nitko neće imati koristi, samo se rade troškovi koji se neće naplatiti i kada se otvori stečajni postupak, to će se prijaviti u stečajnu masu, a tvrtke nemaju imovine.