Od ulaska u Europsku uniju, predstavništva u Hrvatskoj mogu imati samo tvrtke iz tzv. trećih zemalja, što je očekivano rezultiralo i smanjenjem broja zainteresiranih za taj oblik poslovanja na našem tržištu.

U ovoj godini u Registar predstavništava stranih tvrtki, koji vodi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, upisana su samo dva nova, što je na razini jedine godine najmanji broj od osamostaljenja Hrvatske.

Jedno je predstavništvo otvorila tvrtka Luciana iz BiH, koja se bavi visokogradnjom i proizvodnjom PVC stolarije i Al bravarije, dok je osnivač drugog predstavništva Međunarodni centar za rješavanje sporova oko opljačkane imovine (International Centre for Settlement of Looted Assets Disputes), inače tvrtka u vlasništvu Mohameda Ghazia Boualia, registrirana u Ujedinjenom Kraljevstvu za poslove u djelatnosti zastupstva za patente i autorska prava. Godinu ranije, u vrijeme korone, registrirana su tri predstavništva, od kojih je jedno već zatražilo brisanje.

U godini ulaska Hrvatske u EU, 2013. ukupno je bilo registrirano novih 20 predstavništava iz zemalja izvan Unije. No, već i tada za taj pravni oblik poslovanja primjetan znatno manje zanimanje, što najbolje pokazuju podaci s početka 1990.-ih.

Rekordna po broju upisanih predstavništava stranih tvrtki bila je 1992., kada ih je registrirano čak 612. Najveći dio dolazio je iz zemalja tadašnje EU, dok iz postsocijalističkih tranzicijskih zemalja tada uglavnom nije bilo značajnijeg interesa, a osnivači više od petine, 128 predstavništava, te 1992. nisu dolazili s područja današnje EU, već najviše iz SAD-a i Kanade.

U pravilu se predstavništva u inozemstvu osnivaju radi snimanja tržišta, promidžbenih i informativnih poslova i predstavljanja osnivača u razgovorima o mogućim poslovima, a za razliku od podružnica i tvrtki, ona ne mogu zaključivati ugovore i obavljati gospodarsku djelatnost.

No, ona su često lakmus-papir, prvi korak u ulasku na neko tržište i time su i indikator mogućih ulaganja i širenja poslovanja. Popunjavanje Registra nije počelo posustajati sada, još u 1990.-ima krenulo je usporavanje upisa novih imena, ali kulminira posljednjih godina.

Zašto slabi interes stranih gospodarstvenika za predstavništvima i treba li to zabrinuti?Mićo Ljubenko, pravni stručnjak za trgovačko pravo, kaže kako je oblik poslovanja preko predstavništava i neovisno o ulasku u EU s kojim je ukinut za tvrtke s tog područja, danas zapravo u izumiranju.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Ta forma, dodaje, postaje sve napuštenija, čemu vjerojatno najviše pridonosi tehnologija i olakšano komuniciranje.

Srž osnivanja predstavništva, koje za razliku od trgovačkog društva nema pravnu osobnost, jest prije svega u obavljanju poslova komunikacije, koju odgovorna osoba od povjerenja odrađuje za osnivača i operativno mu olakšava pripremu projekta.

Već duže vrijeme, a kulminiralo je s koronom, online komunikacija preuzela je primat, te je smanjila potrebu za ovim tipom poslovanja, koji polako postaje arhaičan”, kaže Ljubenko, objašnjavajući kako kao alternativa ostaje osnivanje podružnice, koja također nema pravnu osobnost, no za razliku od predstavništava, ima mogućnost za potpisivanje dokumenta i zaključenje poslova.

Među prvim kompanijama s predstavništvom u Hrvatskoj bio je IBM/Shutterstock

Logično bi bilo da manji broj predstavništava prati i povećan broj novoosnovanih podružnica ili poduzeća koja u Hrvatskoj strani gospodarstvenici osnivaju za svoje poslovanje, a koje se za razliku od predstavništava upisuju u Sudski registar, no kako je statistika u praćenju ovih podataka oskudna, niti je moguće dobiti podatke od meritornih državnih institucija, teško je slijediti trendove u ovom segmentu poslovnog života u protekla tri desetljeća.

Tek se iz podataka DZS-a može dobiti parcijalnu sliku u dijelu trgovačkih društava, iz izvješća o “domaćim tvrtkama pod inozemnom kontrolom”, koje se prati nakon ulaska u EU, s tim da se najnovije, nedavno objavljene brojke, odnose na 2019.

Pritom, riječ nije o službeno upisanim tvrtkama u Sudski registar, nego onima stvarno aktivnima. U Hrvatskoj je u 2019. aktivno bilo ukupno 182,4 tisuće poduzeća, od kojih 6772 bila u stranom vlasništvu, a njih 1817 bilo iz “trećih” zemalja. Godinu ranije stranci su bili vlasnici 6182 aktivne tvrtke, od čega ih je iz redova ne-EU bilo u 1610 tvrtki, a brojke iz 2017. potvrđuju da je broj aktivnih tvrtki u vlasništvu stranaca u porastu, jer ih je u toj godini bilo ukupno 4621, od kojih 1130 u rukama stranaca izvan EU.

Polagan porast vidljiv je i u odnosu na prethodne tri godine – u 2014. je tako aktivnih tvrtki u vlasništvu stranaca bilo 4078, od čega 954 njih bilo u posjedu vlasnika iz trećih zemalja. S druge strane, broj predstavništava je osjetno manji, u 30 godina ukupno ih je otvoreno nešto manje od 2 tisuće, a nakon što su po sili zakona brisana sva ona iza kojih stoje EU-tvrtke, ostalo ih je u Registru nešto manje od 500.

Najviše predstavništava u Registru od uspostavljanja samostalnosti imala su poduzeća iz Njemačke, Italije, Austrije i Švicarske. Nakon ulaska u EU prevladavaju susjedne zemlje, prvenstveno BiH, te Srbija. Srbija je iz susjednih zemalja i posljednja pristupila otvaranju predstavništva, a prva ga je registrirala 2006. tvrtka Invej iz Beograda, koja je u međuvremenu odustala od predstavništva.

Prvo predstavništvo upisano u Registar 1991. imala je Bonita Investment Limited iz Ujedinjenog Kraljevstva, a u međuvremenu je brisano. Sektorska, pak, struktura predstavništava je šarolika, osnivači dolaze iz različitih proizvođačkih i prerađivačkih industrija, građevinskog sektora, konzultantskih, transportnih i drugih usluga, investicijskih fondova, pa i velikih kompanija i multinacionalki.

Među prvima su predstavništva imali Japan Motors, IBM, Johnson&Johnson. Korejski div Samsung je primjerice predstavništvo u Hrvatskoj registrirao 1992., da bi potom 20 godina kasnije zamijenio taj pravni oblik poslovanja s podružnicom, osnovanom preko svoje tvrtke u Austriji, te i danas u Hrvatskoj posluje kroz podružnicu.

Iste godine je i drugi korejski div, automobilski mega proizvođač Hyundai, osnovao predstavništvo u Zagrebu, da bi 2015. odlučio ozbiljnije ući na tržište kroz poduzeće, koje i sada pozitivno posluje.

Kineski Huawei je također ušao u Hrvatsku s predstavništvom, koje je upisano u Registar 2005., da bi krajem 2007. osnovao tvrtku. I Google je najprije 2005. “bacio oko” s predstavništvom, da bi 2009. osnovao doo.

Od poznatijih kompanijskih imena jedno od onih koje je startalo s otvaranjem predstavništva, i to spomenute rekordne 1992., te je kasnije otvorilo vlastitu tvrtku, a koje je najavilo povlačenje i nastavak djelovanja u Hrvatskoj preko predstavnika, točnije partnera, britanski je farmaceut GlaxoSmithKline.

No, još uvijek GSK nije ugasio tvrtku, niti registrirao predstavništvo, te nema puno detalja o daljnjim planovima za Hrvatsku.

Gleda li se Registar, najprivrženiji tom obliku poslovanja su avioprijevoznici. Prvi je u Registar svoje predstavništvo 1992. upisala Air Canada, a iako je tek prije tri godine uspostavljena izravna linija Toronto-Zagreb, još uvijek posluje u tom pravnom obliku.

U ovom društvu bile su velike zrakoplovne kuće iz EU, koje su silom zakona 2013. brisane iz Registra, dok su još uvijek prisutne Swiss International Air Lines, Turkish Airlines, od 2015. i Air Serbia, a od 2018. American Airlines.

Jedina od većih kompanija iz ove niše, Korean Airlines, svoje je predstavništvo, ujedno osnovano među zadnjima, vrlo brzo zatvorila, zbog pandemije koronavirusa.

Razlog zašto su tvrtke iz sektora zračnog prijevoza sklone ovom obliku poslovanja može se tražiti u tomu što predstavljaju iznimku, te prema pravilima mogu obavljati i prodaju prijevoznih dokumenata u skladu s međudržavnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska i s međunarodnim konvencijama.