Najavi skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju pridružio se i HEP koji će nizom događaja u lipnju ove godine obilježiti stotu obljetnicu rada hidroelektrane Kraljevac.

Povijest planiranja, projektiranja i izgradnje hidroelektrane Kraljevac svjedoči duh ujedinjene Europe i mnogo godina prije nastanka Europske unije. Paneuropska priča o Kraljevcu počinje krajem 19. stoljeća kad je Austro-Ugarska Monarhija započela istraživati mogućnosti iskorištavanja hidrološkog potencijala Cetine, posebice u kanjonu rijeke, pored Zadvarja. Temeljem projekta dvojca Dešković&Wagner, austrijsko društvo Wasserwerke iz Beča dobiva 1904. godine vodopravnu koncesiju za korištenje koncentriranog pada Gubavice. Detaljni projekt za izgradnju hidroelektrane Kraljevac izradio je 1906. godine u Ženevi, švicarski inženjer Charles de Halle, a modificirao ga je generalni direktor Sufida, Cairo. Naime, društvo Wasserwerke 1907. godine upravljačka prava prodaje talijanskom društvu Sufid, koji opremu kupuje od mađarskog proizvođača Ganz. Izgradnja prve faze koja je započela 1908., a završila 1912. godine, pod upravom Sufida, obuhvatila je branu, obilazni tunel, dovodni kanal, dovodni tunel, vodnu komoru i dva tlačna cjevovoda.

U strojarnici su ugrađena dva agregata instalirane snage po 12,8 MW. Prema veličini i proizvodnji, HE Kraljevac je tada bila jedna od najvećih hidroelektrana u Europi. Proizvedena električna energija služila je za potrebe tvornice karbida u Dugom Ratu pa je u prvim godinama rada bila isključivo s njom povezana i nije imala utjecaja na elektrifikaciju okolnog područja. Tek je 1924. godine izgrađen dalekovod napona 15 kV od Dugog Rata do Omiša, a dvije godine poslije i dalekovod 50 kV Dugi Rat – Split pa je i grad pod Marjanom počeo dobivati električnu energiju iz Kraljevca.Francusko društvo La Dalmatienne, osnovano u Parizu, u drugoj fazi izgradnje od 1928. do 1932. godine, otkupljuje svu imovinu društva Sufid, te ugrađuje još dva agregata ukupne snage 41,6 MW. Završetkom druge faze HE Kraljevac ima četiri agregata te je s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW u to vrijeme bila najveća hidroelektrana na Balkanu. Prijelazom mreže u Dalmaciji na napon od 110 kV (1955.) i izgradnjom akumulacije HE Peruća (krajem 1958.) te povezivanjem 110 kV dalekovodom sa Zagrebom, odnosno kontinentalnim dijelom Hrvatske, HE Kraljevac je postizala svoje najveće proizvodne dosege, da bi 1960. godine ostvarila rekordnu proizvodnju od 471 GWh.

Izgradnjom prve faze HE Zakučac, 1961. godine, godišnja proizvodnja HE Kraljevac smanjena je u razdoblju od 1961. do 1980. godine na 137 GWh. Nakon puštanja u pogon i druge faze HE Zakučac (1980.), srednja godišnja proizvodnja u sljedećem je desetljeću smanjena na samo 16,3 GWh. Kako bi se što više iskoristila voda biološkog minimuma, u trećoj fazi (1990.-1991.), demontiran je agregat broj četiri i na njegovom mjestu ugrađen agregat biološkog minimuma (ABM), snage 4,8 MW. Agregat tri je konzerviran i od tada se više ne koristi za proizvodnju električne energije. Ugradnjom ABM-a, srednja godišnja proizvodnja u razdoblju od 1991. do 2000. godine porasla je na približno 40 GWh. Tijekom stoljeća rada, HE Kraljevac je proizvela više od 10 milijardi kilovatsati električne energije. Iako posljednjih tridesetak godina ima status pričuvne elektrane, ona i danas u hrvatski elektroenergetski sustav isporučuje dragocjene kilovatsate certificirane zelene električne energije, omogućujući istovremeno opskrbu vodom Makarske rivijere.