Zaštita zviždača jedan je od važnih preduvjeta uspješne borbe protiv korupcije, no Vlada Andreja Plenkovića, unatoč činjenici da je još 2019. donijela Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, hrabre građane koji se odluče ući u ovu nezavidnu borbu, ne želi zaštiti. Potvrđuju to gotovo svi javno poznati primjeri “zviždanja” u Hrvatskoj. HDZ će, ako je suditi po izmjenama spomenutoga zakona koje su upućene u javnu raspravu, ponovno to propustiti učiniti.

Predložene izmjene su kozmetičke te prijaviteljima korupcije neće osigurati ravnopravnu borbu s moćnicima uhvaćenima s prstima u pekmezu, kažu naše sugovornice dodajući da u Hrvatskoj i dalje nema političke volje za pravi obračun s korupcijom. Ministarstvo na čelu s Damirom Habijanom predlaže izmjene samo da zadovolji zahtjeve koji su nam upućeni iz inozemstva. Prvo su, prilikom donošenja novog Zakona 2022. zadovoljavali kriterije europske direktive, a sada preporuke Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kako bismo mogli postati članicom. Borba protiv korupcije ostaje mrtvo slovo na papiru.

Prijedlogom izmjena Zakona o prijaviteljima nepravilnosti, koji će u javnoj raspravi biti do sredine kolovoza, predlaže se nekoliko izmjena. Zakon bi ubuduće trebao obuhvatiti prijave podmićivanja stranih javnih službenika jer tako traži OECD. Zviždači bi trebali dobiti novi kanal prijavljivanja korupcije. Uz unutarnje i vanjsko, odnosno unutar kompanije ili pučkoj pravobraniteljici, nepravilnosti će moći biti prijavljene direktno državnom odvjetništvu ili policiji.

Propisuju se rokovi sudskih postupaka za zaštitu prijavitelja nepravilnosti te povećavaju kazne poslodavcima koji krše zakon. Ako, primjerice, ne uspostave sustav za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti, ne štite identitet prijavitelja nepravilnosti, osvećuju se…, bit će suočeni s kaznama koje se s nekadašnjih maksimalnih 6640 eura penju na 35 tisuća eura.

”To su kozmetičke izmjene”, ističe Adrijana Cvrtila, predsjednica Udruge Pomak te zviždačica koja je 2021. godine ostala bez posla zbog prijave nepravilnosti koje su se događale u kutinskoj komunalnoj tvrtki Eko Moslavina, čija je bila direktorica. Kaže da jedina izmjena koja bi uistinu bila od koristi prijaviteljima nepravilnosti nije prihvaćena. Udruge civilnog društva tražile su da se zviždačima osigura besplatna primarna i sekundarna pravna pomoć, ali bez imovinskog cenzusa, kaže Cvrtila i objašnjava da trenutačno zviždač nema pravo na besplatnu pravnu pomoć ako netko u kućanstvu prima minimalnu plaću.

Bez posla i novca

”Pomoć u sudskoj obrani je najvažnija u zaštiti zviždača jer u 99 posto slučajeva prijavitelji korupcije ostaju bez posla, a time i bez novca za pravne procese koje najčešće vode protiv moćnika”, ističe Cvrtila.

”Kad ste se već izložili za javni interes, bilo bi ispravno da vam se pomogne. Ipak zviždači postupaju u javnom interesu i štite javni novac, a zauzvrat dobiju samo muku i patnju”, svjedoči dodajući da je ona sama nakon prijave korupcije, osim što je ostala bez posla, bila suočena s devet tužbi za klevetu zbog javnog razotkrivanja korupcije.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ipak, ta mala, ali borcima protiv korupcije itekako značajna pomoć, politici nije prihvatljiva. Cvrtila kaže da su uvrštenje te novine tražili kroz Savjet za sprječavanje korupcije, čiji su član, no Ivan Crnčec, državni tajnik u ministarstvu pravosuđa te predsjednik Savjeta, poručio im je da to neće biti moguće zbog žurbe u pripremi izmjena zakona koji moraju prilagoditi preporuka OECD-a.

I ostale novine, poput rokova u sudskim postupcima i otvaranja novog kanala prijavljivanja korupcije, Cvrtila ocjenjuje kozmetičkima. Kaže da kanali prijavljivanja nisu problem dok su rokovi u sudskim postupcima i sada propisani, ali ih se nitko ne drži. “Kada pišete žalbu na trajanje postupka dobijete odgovor, kao što sam i sama dobila, da sudac sam odlučuje o tempu i dinamici rješavanja predmeta. Kazna za suca koji se ne drži rokova ne postoji pa njihovo postavljenje neće ništa promijeniti”, upozorava zviždačica.

Njezin pravni spor zbog otkaza koji je dobila, nakon što je prijavila i javno progovorila o korupciji i trgovanju utjecajem gradonačelnika Zlatka Babića i tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Davora Kljakića, još uvijek traje. Nakon apsurdne presude Županijskog suda u Zagrebu kojom je sudac presudio da ju ne treba vratiti na posao jer nepravilnosti nije prijavila u dobroj vjeri, Cvrtila je pravdu odlučila tražiti na Ustavnom sudu. Sada čeka još tu odluku. Unatoč svim poteškoćama koje prolazi ova zviždačica kaže da nije požalila što je prijavila korupciju jer takav postupak smatra svojom moralnom dužnošću. Međutim, zaštitu nije dobila. ”Nisam se osjećala zaštićenom niti sam imala adekvatnu pomoć”, upozorava.

Pomoć u sudskoj obrani je najvažnija u zaštiti zviždača jer u 99 posto slučajeva prijavitelji korupcije ostaju bez posla, a time i bez novca za pravne procese koje najčešće vode protiv moćnika.

Adrijana Cvrtila, predsjednica Udruge Pomak i zviždačica

Malverzacije prihvatljive

Treba li onda čuditi da građani korupciju ne žele prijavljivati? Dapače, pretvorili smo se u naciju u kojoj su razne malverzacije i lopovluk postali potpuno prihvatljivi, a njihovo prijavljivanje se smatra – pravom ludošću.

Da je sustav ozbiljno zakazao upozorava i Jelena Budak, znanstvena savjetnica s Ekonomskog instituta, Zagreb, koja je provela i napisala više znanstvenih radova na ovu temu. Budak ističe da istraživanja pokazuju nepovjerenje u sustav i strah od prijavljivanja. Upozorava i na više poznatih slučajeva zviždača koje sustav nije dovoljno i pravovremeno zaštitio, od Ankice Lepej, Claudie Čović do Maje Đerek. Osim sustava, upozorava Budak, u svim je slučajevima izostalo i priznanje javnosti.

Iz slučaja Adrijane Cvrtile, primjerice, kompromitirani Zlatko Babić, protiv kojega je krajem prošle godine potvrđena optužnica kojom ga se tereti za podmićivanje i trgovanje utjecajem, ponovno je izabran da upravlja najvećim moslavačkim gradom. Građanima Kutine korupcijska afera, očigledno, nije kriteriji prihvatljivosti u raspolaganju javnim novcem.

”Zakonski okvir treba postojati kako bi omogućio otkrivanje i sankcioniranje korupcije te zaštitio zviždača, ali politička volja i osvještavanje je ključno za implementaciju i promjenu vrijednosnog sustava koji svaki oblik neetičnog ponašanja i korupcije snažno osuđuje”, ističe Budak.

Upravo taj ključni element u Hrvatskoj nedostaje. “Političke elite u Hrvatskoj nemaju stvarni interes suzbiti korupciju. Antikorupcijske politike se ne provode sustavno i dosljedno. Korupcija je i dalje raširena i prema percepciji građana i prema izvještajima EU-a”, navodi Budak koja smatra da se izmjene Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donose isključivo zbog ispunjena uvjeta članstva Hrvatske u OECD-u te, prema tome, neće donijeti nikakav pomak na bolje.

Koliko je borba protiv korupcije važna govore procjene ekonomske štete koju stvara, ali i primjeri iz prakse. Znanstvenica Budak podsjeća na primjer Singapura koji, kaže, može biti pouka za malu zemlju poput Hrvatske.

”Lee Kuan Yew, prvi premijer Singapura od 1959. do 1990., na početku svog mandata predstavio je samo tri, ali tada vrlo kontroverzne, ideje za razvoj malenog grada-države: obavezno učenje engleskog jezika za sve, dovođenje najboljih svjetskih talenata iz svih područja te nulta tolerancija prema korupciji uz dobro plaćene javne službenike i dužnosnike. Danas je Singapur globalna priča o uspjehu, ekonomski razvijena država koja je među najmanje korumpiranim zemljama u svijetu na ljestvici Transparency Internationala”, ističe Budak.

Singapurski scenarij

Ako nam motivacija u suzbijanju korupcije nije uspješnost, onda bi nam trebala biti njezina financijska šteta. Procjenjuje se da korupcija EU godišnje košta između 179 i 990 milijardi eura, što iznosi do šest posto njezinog BDP-a, napominje znanstvenica s Ekonomskog instituta koja taj iznos uspoređuje s nedavnom odlukom članica NATO-a o povećanju izdvajanja za obranu na pet posto BDP-a do 2035. Burna rasprava koju je izazvalo to povećanje samo ilustrira o koliko je velikom iznosu riječ i koliko nam korupcija godišnje uzima, ističe Budak.

”Nezahvalno je procjenjivati stvarne štete od korupcije jer se korupcijski slučajevi ne mogu svi otkriti, no sigurno je da su u zemljama raširene korupcije, gubici iskazani kao udio u BDP-u još i veći”, kaže znanstvenica. To znači da bi oni na godišnjoj razini u Hrvatskoj mogli prelaziti pet milijardi eura. Ovo bi trebalo biti itekako alarmantno vladajućima. No, na korjenitom suzbijanju korupcije u Hrvatskoj se još uvijek ništa ne radi, smatra Budak.

”Sudski sporovi traju puno predugo, korupcijsko se ponašanje relativizira, konkretne mjere izbjegavaju”, upozorava.

Istovremeno, njezino suzbijanje, posebno uz današnje digitalne alate, može biti vrlo jednostavno. Budak se pita ne bi li svaki građanin prilikom prijave na pretragu u zdravstvu mogao dobiti šifru na listi čekanja putem koje bi vidio datum, ambulantu i liječnika za taj pregled, a svoje pomicanje na listi pratiti gotovo u stvarnom vremenu?

”Pacijenti preko veze time neće moći dobiti nikakvu pretragu ni pisani nalaz”, kaže Budak. Kada su rješenja tako jednostavna i na dohvat ruke, zašto ih ne koristimo? “U svim segmentima javnog sustava, i na državnoj i lokalnoj razini, sigurno postoji veliki otpor promjenama”, odgovara.

Dok je tako o singapurskom scenariju možemo samo sanjati.