Pristigli u Sabor odgovori svih Trgovačkih sudova koji sada vode više od tisuću stečajeva tiču se pitanja koje je o stečajevima postavio zastupnik HNS-a Dragutin Lesar, a na prvi pogled bodu oči velikim brojem stečajeva koje vode isti stečajni upravitelji dok im obilato posao dodjeljuju često isti stečajni suci. Očekuje se da će to političarima biti dovoljna količina dokaza o spregama raznih stečajnih tijela što bi poslužilo i kao povod odluci Sabora da zatraži od Vlade i sudstva izvješće o financijskom aspektu svih stečajeva koji su vođeni od 2000. do danas, a takav će prijedlog odluke Lesar uputiti prema saborskim zastupnicima. Dođe li do takvog razvoja događaja u kojem Sabor zahtijeva od trgovačkog sudstva da ga izvjesti o ključnim stečajnim stavkama – počevši od zarada stečajnih upravitelja, namirenja vjerovnika i imena svih kupaca stečajne imovine koja je prodana u posljednjih pet godina, sudstvo bi se moglo naći pred najtežim zadatkom jer sve upućuje na to da Visoki trgovački sud nema ažurirane podatke tog tipa, a Ministarstvo pravosuđa već je stavilo do znanja da nema nikakvu evidenciju financijske prirode o stečajevima jer nije ni zaduženo da je ima.
Materijal u kojem Ministarstvo pravosuđa iznosi krajnje kompromitirajuće podatke na račun stečajeva koje, izuzmu li se sudovi koji ih vode, nitko drugi ne nadzire upravo je ovih dana iz kabineta predsjednika Sabora Vladimira Šeksa distribuiran i zastupniku HNS-a Dragutinu Lesaru koji je zatražio od nadležnih o stečajevima, ali i svim ostalim zastupnicima. Tako se Saboru u punom smislu otkriva kako u Hrvatskoj ne postoji centrala evidencija o osnovnim podacima glede više od tisuću stečajnih postupka što, kako tvrdi Lesar, rezultira neprihvatljivom praksom koju u kuloarima navode i sami stečajni upravitelji jer upiru prstom u raširenost sprega pojedinih stečajnih sudaca i stečajnih upravitelja.
Kako materijal za sabornike predstavlja prvu takvu zbirku stečajnih podataka koji su skupljeni po sudovima tek na temelju Lesareva traženja, Lesar kaže kako će poduzeti nove korake kao zakonodavnu inicijativu kojoj je cilj stavljanje pod kontrolu stečajeva, ali kaže i to kako će na temelju tog materijala zatražiti od Sabora da donese odluku kojom obvezuje izvršnu i sudbenu vlast da podnesu izvješće o financijskom akspektu stečajnog biznisa koji se proteklih pet godina odvijao daleko od očiju javnosti. “Prijedlogom promjena Stečajnog zakona tražit ću da se Ministarstvo pravosuđa hitno obveže na vođenje centralne stečajne evidencije i da se tako uspostavi nadzor nad stečajnim postupcima, a zatražit ću i da Sabor podrži ideju da nas izvijeste o svim stečajevima koji su vođeni u posljednih pet godina kako bismo ustanovili kolika je bila vrijednost stečajne imovine, tko su bili kupci, kako su prošli vjerovnici, a kako stečajni upravitelji, ističe Lesar koji je uvjeren u jednodušnu podršku svih zastupnika.

Odgovarajući na zastupničko pitanje o stečajevima koje je Lesar postavio 26. listopada, Ministarstvo pravosuđa priznalo je kako nema evidenciju o stečajevima te je zatražilo od svih trgovačkih sudova da iznesu podatke o stečajevima. Sudovi su razvrstali stečajne predmete prema kriteriju angažiranih stečajnih upravitelja i sudaca, a pokazuje se da ima mnogo slučajeva u kojima isti stečajni suci često angažiraju za vođenje stečajevima samo neke stečajne upravitelje. Stoga bi odgovor koji je početkom prosinca stigao iz sudbene vlasti Saboru, čini se, mogao potvrditi Lesarove sumnje jer, kako kaže, otkriva da ni sudstvo u čijoj je nadležnosti vođenje stečajeva, ali ni Vlada koju bi i te kako trebalo zanimati praćenje dužine stečajeva i raspolaganja stečajnom imovinom posebice zbog pitanja zarada koje ostvaruju stečajni upravitelji na račun vjerovnika ne raspolažu osnovnim podacima o broju stečajeva koje vodi jedan stečajni upravitelj, stečajnim sucima, trajanju stečajeva, unovčenju imovine i zaradama stečajnih upravitelja.
No, prema Lesaru, to izvješće koje su podnijeli Trgovački sudovi dokazuje i da postoje klanovi u pravosuđu, a kao primjer navodi kako na Trgovačkom sudu u Zagrebu jedan stečajni upravitelj vodi 29 stečajeva od čega je desetak dobio od istog stečajnog suca, a na Trgovačkom sudu u Varaždinu isti je stečajni upravitelj od 22 stečaja koje vodi čak devet predmeta dobio od istog suca.
Klanovske veze, u mjeri u kojoj se pokažu na temelju kompletnih financijskih podataka, na životu održava izostanak kontrole stečajnih postupaka preko centralnog registra. Taj bi trebao ažurirati podatke o aktualnim stečajnih tijelima u čijim je rukama inače više stotina atraktivnih stečajeva u kojima ima vrijedne imovine. No intrigirajuće je pitanje jesu li odgovori sudova doista dovoljno jako uporište da bi poslužili za razotkrivanje konkretnih sprega nekih sudaca i stečajnih upravitelja barem u dijelu stečajava. Lesara su, kako tvrdi, o stečajnim klanovima informirali vrlo dobro upućeni stečajni upravitelji koji iz stečajnog biznisa imaju informacije o spregama koje postoje između pojedinih ključnih tijela stečaja pa je tragom toga i zatražio očitovanje o svemu što se događa u stečajevima od ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt.
Među informacijama iz neslužbenih kanala, Lesar kao ključan izdvaja podatak kako oko 300.000 kuna godišnje stoji rad stečajnog upravitelja što se naplaćuje iz stečajne mase financijski srednje jakog stečaja što, kako kaže, i objašnjava zašto stečajevi traju godinama.

Jedan upravitelj, čak 29 slučajeva

Na Trgovačkom sudu u Zagrebu jedan stečajni upravitelj vodi 29 stečajeva od čega je desetak dobio od istog stečajnog suca, a na Trgovačkom sudu u Varaždinu isti je stečajni upravitelj od 22 stečaja koje vodi čak devet predmeta dobio od istog suca