Može li jedna prilika promijeniti cijelu zajednicu? Ova iskustva dokazuju da može

Autor: Native tim PD
11. lipanj 2025. u 22:00
Podijeli članak —
Adriana Katić tijekom prakse u Ljudskim resursima radila je na zadacima koji su joj omogućili da konkretizira sve ono što je učila na fakultetu/Luka Stanzl/PIXSELL

Kroz stvarno radno iskustvo, praksa u tvrtkama poput Ine, osim što donosi profesionalni razvoj, pokreće i kulturološki pomak – za praktikante i kolektive s kojima surađuju.

Na papiru, sve izgleda moguće. Obrazovanje je dostupno, zakoni o ravnopravnosti postoje, natječaji su otvoreni za sve. No za mlade osobe s invaliditetom, ulazak na tržište rada često je daleko više od traženja posla. Uglavnom je to borba za vidljivost, ravnopravno vrednovanje sposobnosti i šansu da se dokažu u sredinama koje nisu uvijek spremne prilagoditi se.

Upravo zato projekt “Iskustvo zlata vrijedi” već godinama ima težinu koja nadilazi broj odrađenih praksi jer stvara prostor gdje se praksa ne nudi iz obveze, nego iz uvjerenja da potencijal ne poznaje granice, samo prepreke. A one se ruše – sustavno, odlučno i u partnerstvu. Jer praksa je često prvi susret s realnim poslovnim svijetom, i za mlade ljude s invaliditetom to iskustvo ima specifičnu težinu. Kada im se otvore vrata, ne samo simbolično, već i stvarno, to nije samo društvena gesta, nego konkretna prilika koja mijenja budućnost.

Vrijednost prakse je u doprinosu

INA je jedna od kompanija koja je to prepoznala i već godinama aktivno sudjeluje u ovom projektu. U posljednje tri godine praksu u Ini odradile su tri studentice koje su slijepe: Kristina Krsnik, Adriana Katić i Elena Mrkonja. Svaka od njih donijela je u tim nova znanja, novu energiju i, najvažnije, novu perspektivu. No njihova iskustva nisu samo osobne priče; ona su ogledalo onoga što se događa kada se inkluzija počne živjeti, a ne samo deklarirati.

Direktor Ljudskih resursa u Ini, Tome Barić kaže:

Kad damo priliku, svi napredujemo. Ove prakse ne oblikuju samo karijere mladih osoba s invaliditetom, već i kulturu našeg kolektiva.

Kristina je na praksu došla s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje studira kroatistiku i talijanistiku. Svoje iskustvo u Ljudskim resursima u Ini opisala je kao prekretnicu – ne zbog osjećaja posebnosti, već upravo suprotno: zbog osjećaja pripadnosti.

Adriana, studentica socijalnog rada, tijekom prakse u Ljudskim resursima radila je na zadacima koji su joj omogućili da konkretizira sve ono što je učila na fakultetu, a istovremeno da kolegama otvori uvid u pristupe i alate koji često ostaju izvan radarskog vidokruga. Elena, također studentica kroatistike, svojim je radom, promišljanjima i suradničkim duhom pokazala da funkcionalna raznolikost nije prepreka – nego prednost.

Elena Mrkonja pokazala je da funkcionalna raznolikost nije prepreka – nego prednost. U društvu s Tomom Barićem/Davor Puklavec/PIXSELL

Obostrano učenje

Zajednički nazivnik svih njihovih praksi bio je isti: okruženje u kojem su se osjećale uključeno, korisno i cijenjeno. I to nije slučajnost. INA je paralelno sa sudjelovanjem u projektu razvila i interne alate koji podržavaju inkluzivnu kulturu, među njima i edukativni vodič “Svatko je bitan”, koji zaposlenicima pomaže da bolje razumiju kako komunicirati i surađivati s osobama s invaliditetom. Taj vodič nije pisan iz perspektive propisa, nego iz svakodnevnih situacija s obzirom na to da raznolikost nije izazov, već stvarnost, i pitanje je samo kako se s njom nosimo.

Za Inu, sudjelovanje u projektu nije aktivnost kojom se “pokriva kvota” nego dio šire strategije raznolikosti i uključivosti, gdje prilike nisu rezervirane za već prilagođene, već se prostor prilagođava kako bi se prepoznao i razvijao potencijal u svima. Direktor Ljudskih resursa u Ini, Tome Barić, ističe da je stvarna vrijednost ovog projekta u obostranom učenju:

“Kad damo priliku, svi napredujemo. Ove prakse ne oblikuju samo karijere mladih osoba s invaliditetom, već i kulturu našeg kolektiva. Oni nas uče otpornosti, fokusu i drukčijem pogledu na posao, što je vrijednost koju ne možete kupiti niti naučiti iz priručnika.”

U konačnici, ‘Iskustvo zlata vrijedi’ ne uspijeva zato što njeguje dobru volju, već zato što stvara konkretne uvjete za međusobni rast. Kada tvrtke poput Ine prepoznaju svoju ulogu u tom lancu i djeluju izvan formalnih okvira, tada se događa prava promjena – ne samo za praktikante, već i za ljude s kojima surađuju, i za organizaciju u cjelini. Zato ova praksa vrijedi više od retka u životopisu. Vrijedi koliko i samopouzdanje koje ostane, iskustvo koje se dalje prenosi, i vrata koja ostanu otvorena za sljedeće generacije.

* Sadržaj omogućila INA

Kristina Krsnik svoje iskustvo u Ljudskim resursima u Ini opisala je kao prekretnicu – zbog osjećaja pripadnosti/Davor Puklavec/PIXSELL

Autor: Native tim PD
11. lipanj 2025. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

glavni partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close