EN DE

Slušamo o velikim uštedama u zdravstvu, a dostupnost je sve lošija

Autor: Andreja Šantek
28. prosinac 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Narušavanje odnosa pacijent – liječnik, duge liste čekanja, neoraniziranost sustava, jednake plaće za rad i nerad, samo su neki od prigovora pacijenata

Iako u našem zdravstvu realno ima i dorbih stvari, činjenica je da iz dana u dan pomalo sve klizi prema tajkunizaciji, i to u stomatologiji, obiteljskoj medicini, fizikalnoj terapiji, labaratoriji. A tajkunizacija je svakako loša”, kaže Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata (UHP). Kaže kako sustav postoji radi osiguranika odnosno bolesnika te kako su za svaku pohvalu liječnici-humanisti koji uvijek ostaju uz svoje bolesnike, bez obzira na ‘cijenu’ mogućih kazni.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

“Velika većina liječnika obiteljske medicine cijelo radno vrijeme rade s bolesnicima. To je zaista težak, rudarski posao. Da i liječnici u bolnicama rade na isti način, vjerujem da bi liste čekanja bile bitno manje. Često na vratima nekih ordinacija u bolnicama piše da bolesnike primaju dva ili četiri sata tjedno, a ako i ne piše, u praksi je to doista tako”, kaže M. Drlje. Na pitanje po čemu lošem će pamtiti godinu na izmaku kada je u pitanju hrvatsko zdravstvo, M. Drlje ima puno više odgovora. “Bolnički limiti izvor su svih problema jer djelatnici, ukoliko su ispunili limit, a imaju još radnog vremena ne smiju raditi jer će biti kažnjeni. Liste čekanja su predugačke, primjerice, srčanog bolesnika naruče na Holter za pet mjeseci. Sve je slabija i komunikacija na relaciji struka-bolesnik. Pacijent sve više mora plaćati da bi se kvalitetno i što ranije liječio”, nabraja M. Drlje. Osvrnuo se i na lošu organizaciju u bolnicama. Primjerice, sve bolesnike naruče u isto vrijeme pa se u čekaonicama stvara velika gužva, a pacijenti čekaju i po nekoliko sati. “Nema se gdje sjesti, gdje ostaviti kaput, torbu, zagušljivo je od puno ljudi u isto vrijeme u malom prostoru. Zar to nije ponižavajuće? Kao da smo ‘stoka u vagonu’, dodaje M. Drlje. Naglašava kako su bolnički dijagnostički kapaciteti neiskorišteni u drugoj smjeni, a Ministarstvo zdravstva istovremeno preusmjerava bolesnike u privatnu praksu za razne dijagnostičke pretrage. Na taj način, kaže M. Drlje, ‘laki’ novac odlazi iz javnog zdravstva u privatnu praksu čime se slabi javni zdravstveni sustav u kojem ostaju svi teži bolesnici koji pri tom, bez ‘veze’ sve teže dolaze do iskusnijih liječnika. Naglašava kako je miješanje javnog i privatnog zdravstva u suprotnosti s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. M. Drlje ističe kako i dalje u bolnicama svi liječnici, bez obzira koliko i kako rade, dobivaju jednaku plaću. UHP već dulje predlaže, a u tome ih podržavaju i liječnici, da novac treba ići za bolesnikom.

Iako u našem zdravstvu realno ima i dorbih stvari, činjenica je da iz dana u dan pomalo sve klizi prema tajkunizaciji, i to u stomatologiji, obiteljskoj medicini, fizikalnoj terapiji, labaratoriji. A tajkunizacija je svakako loša”, kaže Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata (UHP). Kaže kako sustav postoji radi osiguranika odnosno bolesnika te kako su za svaku pohvalu liječnici-humanisti koji uvijek ostaju uz svoje bolesnike, bez obzira na ‘cijenu’ mogućih kazni.

“Velika većina liječnika obiteljske medicine cijelo radno vrijeme rade s bolesnicima. To je zaista težak, rudarski posao. Da i liječnici u bolnicama rade na isti način, vjerujem da bi liste čekanja bile bitno manje. Često na vratima nekih ordinacija u bolnicama piše da bolesnike primaju dva ili četiri sata tjedno, a ako i ne piše, u praksi je to doista tako”, kaže M. Drlje. Na pitanje po čemu lošem će pamtiti godinu na izmaku kada je u pitanju hrvatsko zdravstvo, M. Drlje ima puno više odgovora. “Bolnički limiti izvor su svih problema jer djelatnici, ukoliko su ispunili limit, a imaju još radnog vremena ne smiju raditi jer će biti kažnjeni. Liste čekanja su predugačke, primjerice, srčanog bolesnika naruče na Holter za pet mjeseci. Sve je slabija i komunikacija na relaciji struka-bolesnik. Pacijent sve više mora plaćati da bi se kvalitetno i što ranije liječio”, nabraja M. Drlje. Osvrnuo se i na lošu organizaciju u bolnicama. Primjerice, sve bolesnike naruče u isto vrijeme pa se u čekaonicama stvara velika gužva, a pacijenti čekaju i po nekoliko sati. “Nema se gdje sjesti, gdje ostaviti kaput, torbu, zagušljivo je od puno ljudi u isto vrijeme u malom prostoru. Zar to nije ponižavajuće? Kao da smo ‘stoka u vagonu’, dodaje M. Drlje. Naglašava kako su bolnički dijagnostički kapaciteti neiskorišteni u drugoj smjeni, a Ministarstvo zdravstva istovremeno preusmjerava bolesnike u privatnu praksu za razne dijagnostičke pretrage. Na taj način, kaže M. Drlje, ‘laki’ novac odlazi iz javnog zdravstva u privatnu praksu čime se slabi javni zdravstveni sustav u kojem ostaju svi teži bolesnici koji pri tom, bez ‘veze’ sve teže dolaze do iskusnijih liječnika. Naglašava kako je miješanje javnog i privatnog zdravstva u suprotnosti s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. M. Drlje ističe kako i dalje u bolnicama svi liječnici, bez obzira koliko i kako rade, dobivaju jednaku plaću. UHP već dulje predlaže, a u tome ih podržavaju i liječnici, da novac treba ići za bolesnikom.

“To znači da oni liječnici koji više rade i koji imaju povjerenje bolesnika trebaju imati veću plaću. S većom plaćom dolazi i veća motivacija jer je liječnik svjestan da se njegov rad cijeni – od poslodavca preko plaće, ali i od bolesnika jer ga traže. S ovakvim plaćanjem liječnici ne bi odlazili u privatnu praksu”, kaže M. Drlje. Dodaje kako vjeruje da bi se na ovaj način liste čekanja bitno smanjile, jačalo bi povjerenje u sustav koji bi bio dostupniji, pravedniji i humaniji, liječnici motiviraniji, a bolesnici zadovoljniji. “Administracija ‘tjera’ bolesnika da ide kod liječnika u kojeg nema povjerenja pa čak i bolesnike koji se dugo liječe kod određenog liječnika, a znamo da je povjerenje pola izlječenja. Također, teški bolesnici ne mogu dobiti pisanu odluku bolničkih povjerenstava za svoje liječenje skupim lijekom pa se ti isti bolesnici ne mogu niti žaliti”, navodi M. Drlje. Lošim ocjenjuje i preveliku moć liječnika-političara koji u ime svojih ‘partija’ donose odluke koje onemogućavaju dostupnost. “Liječnici-političari morali bi se boriti za pravo na liječenje svih bolesnika u trenutku potrebe, a ne isticati sklonost biti ministar financija, a ne zdravlja. Pa tako slušamo o velikim uštedama u sustavu, a dostupnost je sve lošija”, smatra M. Drlje. Boji se, dodaje, najave donošenja standardne košarice zdravstvenih usluga jer smatra da će na taj način siromašni i bolesni ostati bez mogućnosti najkvalitetnijeg liječenja. “Sve se više urušava solidarni, javni sustav iako je jasno da nam treba upravo takav sustav imajući u vidu da su čovjek i njegovo zdravlje najveća vrijednost svakog društva”, zaključuje M. Drlje.

Autor: Andreja Šantek
28. prosinac 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close