Slovenija nije doživjela potrese po ulasku u Europsku uniju. No, onda smo zaspali i uopće nismo pratili što se zbiva u Uniji. A to je bila velika greška", smatra Andrej Kumar, profesor na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani. Stručnjak je za međunarodnu ekonomiju i trgovinu, te poslovanje s EU, a predaje i na MBA školi u Ljubljani i New Delhiju. Član je nadzornih odbora u nekoliko tvrtki. 

Što se dogodilo u Sloveniji kad je ušla u EU?
Nismo doživjeli značajniji rast BDP-a, promjene u strukturi i dinamici trgovine, trendovima u zaposlenosti i slično. Makroekonomski indikatori su se do krize 2008. kretali kao i ranijih godina. Sam ulazak u EU statistički gledano nije doveo ni do kakvih vidljivih pozitivnih ili negativnih promjena u nacionalnom gospodarstvu. Brojni su ugledni slovenski ekonomisti poput ljudi iz Instituta za ekonomska istraživanja tijekom 2006. isticali da nam članstvo ništa bitno nije promijenilo u ekonomskom i poslovnom razvoju te da nije bilo ekonomskih šokova. Na temelju gole statistike i takvih ocjena zaključilo se i da ulazak u EU ne zahtijeva ni promjene u poslovnom i nacionalnom gospodarskom djelovanju. Takav odnos i ponašanje države i poslovnog svijeta prouzročilo je opće vjerovanje da je Slovenija "dobro odradila domaći zadatak prilagodbe" svih struktura još prije ulaska u EU. No, ta opća relaksacija dovela je do toga da nismo aktivno reagirali na promjene koje članstvo nosi. Poanta je da se većina formalnih promjena događa brzo, ali u poslovnom i nacionalnom gospodarskom okruženju učinci su sa zakašnjenjem. Zato mogu reći da Slovenija nije dovoljno aktivno reagirala na nove mogućnosti, ali i na nove opasnosti. Što se dogodilo? Slovensko se tržište otvorilo konkurenciji iz Unije i postali smo dio unutarnjeg tržišta. Europske su tvrtke na slovenskom tržištu postale konkurentnije zbog ukidanja granica, zbog pojednostavljenja prodajne dokumentacije i slično. Usto se i konkurencija iz trećih država preko noći pojačala. Preuzimanjem vanjskotrgovinske politike Unije, otvorenost slovenskog tržišta se bitno povećala i to zbog tzv. autonomnih mjera koje EU upotrebljava sa zemljama u razvoju, s bivšim kolonijama ili zbog različitih međudržavnih ugovora. Proračunski prihod od carina postao je uglavnom prihod proračuna Unije. Trgovinska politika više nije bila u Ljubljani nego je postala pregovaračka taktika institucija EU. Pritom poslovni subjekti i država nisu reagirali da poboljšaju konkurentski položaj na trećim tržištima s kojima EU ima ugovore o slobodnoj trgovini. 

Zašto nije bilo jače reakcije?
Zato što smo prihvatili samo pojednostavljene makroekonomske ocjene a nismo vodili računa o integracijski induciranim promjenama koje se događaju u samoj Uniji i na trećim tržištima. Integracijski inducirane promjene postepeno ali dugoročno mijenjanju uvjete za poslovni i nacionalni uspjeh. Događaju se promjene u konkurentnosti za poduzeća, a paralelno se u EU događaju procesi formiranja i mijenjanja institucionalnih uvjeta razvoja te integracije i njezinih politika. Ulazak na veliko europsko tržište za slovenske tvrtke nije imao gotovo nikakav pozitivan učinak zbog objektivne ograničenosti poslovnog potencijala i činjenice da su naše tvrtke male. Upravo to, gotovo nikakvo iskorištavanje potencijala naših tvrtki, bio je drugi razlog zbog kojeg su izostali značajniji poslovni rezultati. Zbog "atmosfere samozadovoljstva", a i zbog pojave novog vala privatizacije u Sloveniji, koji je zapravo proces tajkunizacije, tvrtke uglavnom nisu ni razmišljale o mogućnostima na novom velikom tržištu. Potpuno smo zanemarili, primjerice, mogućnost razvoja novih poslovnih povezivanja za prodor na europsko tržište koje je pritom postalo domaće. Zanemarili smo i mogućnosti traženja potencijalnih europskih partnera koji bi ulagali u slovenske firme. U praksi se umjesto toga odvijala tajkunizacija gospodarstva kroz razne oblike financiranja menadžment buyouta.    

Za Hrvatsku je vrijeme priprema isteklo. Što sad?
Važno je da budete svjesni – od tvrtki, državnih inistitucija do pojedinaca – da Europska unija stvara brojne nove mogućnosti, ali i nove probleme i opasnosti. Ali – mogućnosti su samo mogućnosti. Pozitivan rezultat moguć je samo ako se svi u društvu aktivno, radom, pametnim postupcima i stalnim naporima, uključite u iskorištavanje potencijala. Članstvo samo po sebi daje jako malo pozitivnih ekonomskih rezultata. Možda je najveći rezultat koji nastaje povezan s novim samopouzdanjem za državu i građane dok je za tvrtke to činjenica da je sad sve što stvaraju 'made in EU'. Država koja postane članicom EU dobiva i pozitivnu percepciju u globalnom okruženju, a taj pozitivni stvarni efekt valja na svim nivoima trajno i aktivno iskorištavati. Sadašnje ekonomsko stanje Unije možda malo limitira osjećaje o prednostima koje članstvo daje nacionalnim gospodarstvima. Ipak, dok Europska unija postoji, integracijske su prednosti u većoj ili manjoj mjeri stvarne i prisutne.  

U nadzornim ste odborima nekoliko tvrtki. Što savjetujete hrvatskima?
Tvrtke moraju, ako to već nisu učinile, preispitati, a vjerojatno i preraditi strategiju poslovnog razvoja, redefinirati ciljeve, prilagoditi se kadrovski… Tvrtkama se povećava konkurencija, hrvatski poduzetnici bit će ravnopravni u bitci na unutarnjem tržištu Unije. Pritom na hrvatskom tržištu dolazi do velike izloženosti zbog ugovora koje EU ima s trećim državama. Velike promjene dolaze i oko trgovine s državama Cefte gdje posebne uvozne kvote postaju EU kvote, a one se koriste po pravilu 'first come, first serve'. Ako to bude tako riješeno, poslovi koje su dosad imale hrvatske tvrtke na tržištima Cefte mogu jednostavno propasti zbog brže konkurencije iz EU.  Dogodit će se novi odnos između tvrtki i državnih ustanova kod traženja zaštite protiv eventualnih antidampinških postupaka, zatim zbog zaštite protiv trgovinske diskriminacije, tehničkih prepreka i slično. Postupci dampinga i antidampinga prenose se na Bruxelles i to za hrvatske tvrtke može biti prednost, no može se i dogoditi da budete pogođeni zbog antidampinških mjera protiv tvrtki u EU. Baš se nedavno u Bruxellesu aktualiziralo pitanje uvođenja antidampinških mjera za proizvode iz Kine. Trgovinska politika Unije sadrži mjere koji se razlikuju od dosadašnje hrvatske vanjskotrgovinske politike. Stvaraju se nove prednosti, a i opasnosti za hrvatske tvrtke koje je potrebno ocijeniti i presuditi: kako poslovno reagirati? Jedno od vrlo važnih područja vezano je za troškove proizvodnje i područje pravila o porijeklu roba na način kako ga implementira EU. Pozitivno je svakako što vam se otvaraju nove mogućnosti poslovnih i vlasničkih povezivanja s partnerima iz Unije, imate mogućnost zapošljavanja stranih radnika, promjenu lokacije proizvodnje, povoljnije financiranje i uvođenje tehnoloških inovacija. Vaše tvrtke, ali i država, trebaju praktično izučiti kompletan sistem trgovinske regulative Unije i na toj osnovi prilagoditi poslovne i razvojne strategije. Smatram da osim obaveznog ciljanja na povećanje trgovine s partnerima unutar Unije, vaše tvrtke ali i država moraju usmjeriti pažnju na potencijal trgovine sa zemljama izvan EU. Ne mislim pritom na vaše bliže okruženje, nego mogućnosti trgovine na globalnom tržištu. Uspjeh vaših tvrtki dogodit će se samo ako im osjetno naraste trgovina s partnerima u EU, ali istovremeno i ako tako bude i s trećim državama. Ne dođe li do vidljivih povećanja na oba kolosjeka u relativno kratkom razdoblju, to će značiti da vaša država i tvrtke nisu aktivno reagirali na promjene stvorene ulaskom u EU. 

Koliko i Slovenija i Hrvatska mogu igrati na kartu malih država, pa nas konkurencija toliko i ne napada? 
Učinci članstva u Europskoj uniji su dugoročni. Malo nacionalno tržište možda smanjuje mogućnost za očekivanu navalu konkurencije iz Unije i svijeta. No, dugoročno se  ona sigurno prije ili kasnije pojavi. Poslovni je svijet, s njim i EU, danas globaliziran, nema više lokalne  ograničenosti i istovremene prednosti za domaće tvrtke. Pristalica sam ideje da je članstvo u Europskoj uniji realnost, treba ga prihvatiti aktivno te ekonomski iskoristiti na svim nivoima za potencijalno bolje poslovne rezultate i za veće blagostanje u državi.

Udružite se u 'grozdove'   

Sve statistike, baze podataka te ekonomske i pravne mjere većinom su internetski dostupne i tvrtke mogu slobodno pratiti sve što u EU donosi poslovnu i konkurentsku prednost. Među interesantnim bazama za poduzetnike su: baza o iskorištenosti uvoznih kvota (QUOTA Tariff quotas and ceilings), o porezima (Taxes in Europe – Tax reforms databases), zatim o javnim nabavama (Tenders Electronic Daily) ili o financiranju i podršci poduzećima u Hrvatskoj iz EU, eu-projekti.info", navodi profesor Kumar. "Postoje i brojne druge baze podataka, no nije problem u njihovoj dostuposti ili količini informacija. Treba znati kako selekcionirati prave poslovno interesantne informacije. Problem je i u činjenici da analiza informacija pored znanja traži i vrijeme i financijska sredstva. Svega toga često u srednjim i malim tvrtkama nema dovoljno. A baš na tim osnovama se gradi konkurentnost i uspješnost i same Unije. Preporuka je stvarati 'grozdove' firmi sličnih interesa i zajedno onda analizirati i upotrebljavati informacije", poručuje Andrej Kumar.

Tekst je preuzet iz 5. broja priloga Hrvatska 2020.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe