Iako je javna rasprava o prijedlogu Zakona o pomorskom dobru zahvaljujući aktivistima uglavnom skrenula na opasnost od zatvaranja plaža koja se zakonom uopće ne predviđa, najveći propust zadnje verzije Zakona koji Hrvatska čeka 20-tak godina je u regulaciji gospodarske upotrebe pomorskog dobra. Naime, iako se desetljećima čeka da se riješe propusti pretvorbe na pomorskom dobru i zaštite ulaganja, ovaj ogroman problem skoro u potpunosti ignorira novi prijedlog Zakona o pomorskom dobru, zbog čega nizu vodećih hrvatskih tvrtki prijeti likvidacija s danom kad im istekne koncesija. Na to će u narednim danima, u procesu javnog savjetovanja koje traje do 17. prosinca, upozoriti predstavnici struke i turističkog sektora koji su zabrinuti da bi godine ulaganja nekih investitora mogle otići u vjetar.

Naime, kako kažu, za ona trgovačka društva koja su prema starim zakonima imala neograničeno pravo na korištenje pomorskog dobra, vrijednost ulaganja u njega prije pretvorbe procijenjena im je i unesena u temeljni kapital. Ovim je društvima, kao i njihovim dioničarima i stjecateljima udjela, šteta nanesena u postupku konverzije prava na korištenje pomorskog dobra u pravo iz koncesije, jer je tim postupkom ranije stečeno trajno pravo korištenja postalo vremenski ograničeno, u područjima izvan luka na maksimalno 12 godina, a u područjima posebnih luka ovisno na 12 odnosno 32 godine. Time je, tvrde, ne samo bitno vremenski ograničeno nekada trajno pravo, što je utjecalo na daljnju mogućnost stjecanja dobiti gospodarskim iskorištavanjem pomorskog dobra, nego su neka društva dovedena u situaciju da neće uspjeti amortizirati ulaganja. U narednom razdoblju prijeti im i likvidacija, jer ima kompanija kojima je gotovo čitava imovina na pomorskom dobru.

Primjer je nacionalni lanac marina ACI, kojem 2030. ističu skoro sve koncesije.

”Kad je riječ o gospodarskom korištenju pomorskog dobra, ovaj Zakon definitivno i zauvijek oduzima svu vrijednost ulaganja na pomorskom dobru koje su izgradile i stvorile prethodne generacije ljudi, poduzetnika i gospodarstvenika. Kako nema više trajnog korištenja, a ovaj zakon unatoč očekivanjima nije pronašao adekvatno rješenje za zaštitu kapitala, ispada da će država u narednim godinama, kako istječe rok pojedinim koncesijama, gospodarsku upotrebu kroz koncesijski model dati novim investitorima. Oni će dobiti izgrađen i svrsi priveden gospodarski objekt na pomorskom dobru, a bivši koncesionar može u likvidaciju jer ostaje bez većine upisanog temeljnog kapitala, te temeljem ovog Zakona nema pravo na naknadu”, upozorava izvor iz turističkog sektora na ovaj propust.

I Branko Kundih, stručnjak za pomorsko dobro i osnivač portala pomorskodobro.com koji je sudjelovao u radnoj skupini za izradu Zakona, ističe kako će ovo biti značajan problem za gospodarstvo.

Dodaje i druge detalje zakona koji su, kaže, nedorečeni, a tu su i morske plaže, kao i koncesije na zahtjev koje se predviđaju između ostalog za plaže ili privezišta koja po svom položaju čine funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu s jednom ugostiteljskom i smještajnom jedinicom u građevinskom području ugostiteljsko turističke namjene izvan naselja.

Institut koncesije

”Gospodarstvo će biti bitno oštećeno i dovedeno u pravnu nesigurnost, jer nije transparetno propisan institut koncesije na zahtjev, otvorena je mogućnost diskrecijskog odlučivanja na pomorskom dobru. Nije riješen problem zakonitih ulaganja na pomorskom dobru koja su upisana u temeljni kapital, a ostalo je pitanje može li se na takvom prostoru raspisati natječaj i koncesija dati nekom trećem”, ističe Kundih.

Struka kaže da bi zakonodavac morao ispraviti ovu nepravdu i društvima koja su sljednici društvenih poduzeća koja su svoju imovinu imala na pomorskom dobru zajamčiti minimum prava zasnovan na “komercijalnoj pravednosti”. Ona bi se mogla postići obeštećenjem društava čiji su prethodnici ulagali u pomorsko dobro, bilo od strane novog koncesionara koji mora nadoknaditi ulaganja i otkupiti brend, ili produljenjem koncesije kao jednokratnom mjerom..

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Korištenje plaža posebna je tema, Kundih smatra da je Zakon tu mogao biti puno detaljniji. Prijedlog Zakona navodi da baš sve morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima, no zbog nedoumica koje se sada provlače u javnosti, Kundih kaže da je izrijekom trebalo pisati da je zabranjeno ograđivanje i naplata ulaska.

”Nije sporno da su morske plaže u općoj upotrebi te su neotuđive, ne mogu biti objekt stjecanja prava vlasništva, niti mogu biti u prometu, i to ovaj prijedlog Zakona predviđa. No, sloboda opće upotrebe pomorskog dobra i morskih plaža nije apsolutna i podliježe određenim ograničenjima koja su prvenstveno uvjetovana potrebama turističkog sektora kojemu treba omogućiti pravnu sigurnost i obavljanje redovnih djelatnosti na morskim plažama. To nikako ne znači da se ulaz na morske plaže može naplaćivati, a prostor morske plaže ograđivati, i smatram da to treba izrijekom navesti u Zakonu. Imate plaže u luksuznim destinacijama kao što je Nica, koje su otvorene javnosti, no posjetitelji ih mogu koristiti pod uvjetima koje je postavio koncesionar, što može značiti i da ćete platiti ležaljku. Time se ništa ne ograničava, a hotel gostima jamči kvalitetu odmora od 6 zvjezdica”, kaže Kundih, koji predlaže puno detaljniju razradu kategorije “Morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja”, koje ovi objekti mogu gospodarski koristiti isključivo u turističke svrhe na osnovu koncesije na zahtjev. Aktualnom prijedlogom Zakona predviđeno je da davatelj koncesije na temelju dokumenata prostornog uređenja utvrđuje funkcionalnu gospodarsku cjelinu, ovisno o kapacitetu, kategoriji i vrsti objekata s kojima plaža čini funkcionalnu cjelinu.

U slučaju dvojbe

Kundih, pak, dodaje da u slučaju dvojbe postoji li funkcionalna gospodarska cjelina, odluku donosi davatelj koncesije uz prethodno mišljenje Ministarstva turizma, odnosno upravnog tijela za turizam regionalne samouprave, ovisno o tome na koje se vrijeme daje koncesija. Zahtjev za koncesiju podnosi se za površinu kopnenog dijela plaže, sukladno prostornim planovima i kriterijima koje donosi ministar pravilnikom, a ako je plaža prostorno veća od utvrđenih standarda koji su potrebni za obavljanje redovne turističke djelatnosti, taj prostor morske plaže u općoj uporabi dužan je štititi i održavati koncesionar koji može pružati turističke usluge od interesa za korisnike plaže. Prije podnošenja zahtjeva za koncesiju za prostor morskog akvatorija plaže koji sa kopnenim prostorom čini jedinstvenu cjelinu, potrebna je suglasnost nadležne lučke kapetanije, dodaje Kundih.