Slavonija više nije samo fiš, čobanac i komarac. Kaže se da su Talijani uz Španjolce kraljevi pršuta, a mi smo jedne godine u regiju Parma prodali čak 43 tisuće naših pršuta što je kao da prodate mobitel iPhoneu, kazao je najpoznatiji slavonski poduzetnik i predsjednik Uprave Žito grupe Marko Pipunić na nedavnom obilježavanju 35. obljetnice poslovanja svoje tvrtke, objašnjavajući kako je “svijet velik i nijedno područje nije unaprijed predodređeno za nešto”.

Izvući ono najbolje

Tako je i ideja o pršutu u Slavoniji, koja je prije pet-šest godina zvučala kao potpuna utopija, rezultirala prepoznatljivim proizvodom pod brendom Dobro, i ne samo na domaćem tržištu. “Za dobar pršut vam treba svinja i tehnologija koja je poznata u svijetu. Percepcija bure i soli – to su emocije, to je romantika ili sevdah, to nije biznis”, poručivao je. Biznis, a znaju to i drugi poduzetnici, podrazumijeva dobar instinkt, hrabrost, uspješnost, učinkovitost i konkurentnost.

“Ne trebamo biti konkurentni samo nekom susjedu, nego onome tko će izvana dovesti šlepere smrznute sirovine, mesa ili bilo čega za naš proizvod – s takvima moramo konkurirati”, upozorava Pipunić, a taj njegov “hunch” te poriv da iz Slavonije izvuče ono najbolje – ne samo iz slavonske svinje – ogleda se i u lanjskim poslovnim rezultatima Žita od 335 milijuna eura prihoda i s rekordnom EBITDA od 66,3 milijuna eura, što je u odnosu na 2023. rast od 7,5 posto.

Čak trećina prihoda ostvarena je na inozemnim tržištima, mađarskom, talijanskom, srpskom, slovačkom, kosovskom, njemačkom i austrijskom, a ta uspješna slavonska tvrtka danas je najveći proizvođač jaja, predvodnik u preradi uljarica i drugi najveći proizvođač svinja u Hrvatskoj. Pipuniću je za dlaku izmaklo Fortenovino Belje, no zato je nedavno u svoj portfelj spremio i Mesnu industriju Ravlić, a spominje se i kao skori vlasnik Zvijezde koja bi ga stajala oko 100 milijuna eura.

Nakon IPO-a i izlaska Žita na burzu, što smatra najboljom odlukom za budućnost, u sljedeće tri godine najavljuje novi investicijski ciklus kompanije vrijedan čak 105 milijuna eura, od projekata navodnjavanja ratarskih površina, mehanizacije, izgradnje nove tvornice stočne hrane, rekonstrukcije postojećih i izgradnje četiriju novih svinjogojskih farmi za 90 tisuća tovljenika, do ulaganja u visoke standarde dobrobiti životinja, solarne panele i baterijske sustave, povećanja kapaciteta u mesnoj industriji i proizvodnji ulja te širenja silosnih kapaciteta.

Taj kandidat Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika za gospodarstvenika godine rođen je 1961. u okolici Modriče u Bosanskoj Posavini. U Osijeku je završio Poljoprivredni fakultet, vratio se u Posavinu, a potom opet u Osijek gdje se 1990. počinje baviti trgovinom sjemenskih kultura i stočnom hranom. Dvije godine kasnije osniva tvrtku Žito za trgovinu ratarskim kulturama i repromaterijalom potrebnim za ratarsku proizvodnju, startajući s dva zaposlena, kapitalom od 50 tisuća eura i godišnjim prihodom od oko pola milijuna eura. Ratarstvo, stočarstvo, mesna industrija, tvornice ulja i hrane za životinje, trgovina i kooperacija, silosi, proizvodnja električne energije, turistička djelatnost otvaranjem hotela Materra u Čepinu – danas gotovo nema segmenta u kojemu u Slavoniji nije prisutan.

“Ljudima koji sa mnom rade pokušao sam prenijeti svoju energiju i viziju da stvaramo novu vrijednost jer se to ne može mjeriti nikakvim titulama i diplomama. Žito i ja nikada nismo kupili nijednu tvrtku u privatizaciji. Ili je bilo od privatnika, ili u stečaju i predstečaju ili su bile greenfield investicije, pa volim reći da smo restauratori i inovatori. Kada smo 1995. godine napravili mlin i silose u Velikoj Kopanici, što je bila prva greenfield investicija u Hrvatskoj, ministar Jure Radić me pitao odakle mi hrabrost da to radim u ratno doba na toj lokaciji. Prepoznao sam da projekti koji krenu, uspijem ih završiti i napraviti da idem dalje. Taj mlin i silos i danas funkcioniraju”, kazao je nedavno Pipunić.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

U svinjogojstvo je ušao 2002. s jednom farmom, a danas njegova tvrtka proizvede 150-200 tisuća svinja godišnje. Od 2005. je u poljoprivredi, od 2017. u mesnoj industriji s tvornicom i brendom Dobro… “Živim u Slavoniji već 35 godina, duže nego u Bosni, i mislim da se moramo odmaknuti od slike da je selo ‘tri krmače, dvije bake, tri žabe i četiri kokoši'”, rekao je Pipunić te upitao zašto selo danas ne bismo percipirali kao ugodno mjesto za život.

Vizija nove vrijednosti

“Netko je rekao da smo mali i da nemamo šanse biti konkurentni, da smo slabi, da nam nedostaje tehnologije. S druge strane, pogledajte svijet: svi ratovi kad-tad stanu, pa će i ovaj u Ukrajini stati. Ukrajina ima 33 milijuna hektara i 97% černozema. Do ukrajinske granice stići ćete prije nego do Dubrovnika – to je naša stvarnost i naš kontekst.

Opasnosti su negdje drugdje. Na nama je da se osvijestimo i tražimo prilike upravo ondje gdje možemo zaraditi. Ne trebamo se zavući i čekati – pola milijuna ljudi ovdje može dobro živjeti ako pametno iskoristimo ono što imamo. A selo, evo ja vas uvjeravam, za pet godina kad dođete ovdje, platit ćete skuplje kuću u Čepinskim Martincima nego u Sesvetama”, poručuje.