Državni zavod za statistiku (DZS) zabilježio je znatan pad ukupnih zaliha gotovih industrijskih proizvoda: na godišnjoj razini on iznosi 15,7 posto, ali čini se da to nije uobičajeni dobar znak.

Posrijedi je mogući paradoks: s jedne strane riječ je o pokazatelju koji je redovito pozitivni znak za ekonomiju, no s druge strane on može biti i loš znak gospodarskih kretanja. Čini se da je pritom ključno pitanje je li zbog očekivanja smanjenih narudžbi kupaca domaća industrija odlučila smanjiti i zalihe kao politiku smanjenja troškova financiranja svojeg poslovanja. Ovakve zalihe upućuju na zaključak da su na prvi pogled mogući i dobar i loš scenarij, kaže porezni stručnjak Vlado Brkanić. Prema njegovim riječima, dobar znak bi mogao biti u kombinaciji s podatkom o rastu izvoza. Kako se pokrivenost popela za 10-ak postotnih poena (na oko 58%), Brkanić smatra da je veći izvoz mogao utjecati na pad zaliha. "No, upućivalo bi to na rast gospodarskih aktivnosti u trećem kvartalu te da bi četvrti kvartal trebao donijeti više narudžbi i rast proizvodnje. Stoga je dobar scenarij samo jedna teza. Statistički je zabilježen pad proizvodnje, pa je moguće da se manje proizvodilo i zaliha, a da su se skladišta praznila zbog pada narudžbi i industrija nije imala kapitala kojim bi ih obnovila", kaže Brkanić opisujući to kao tešku posljedicu tzv. supstancijalnog gubitka tvrtke.

U sklopu prerađivačke industrije najveći godišnji pad zaliha imala je proizvodnja metala (52 posto) te osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka (49 posto). U proizvodnji gotovih metalnih proizvoda (osim strojeva i opreme) pad je iznosio 30 posto, odjeće 26 posto, a duhanskih proizvoda 18 posto. S druge strane, za 14 posto porasle su zalihe u proizvodnji prehrambenih proizvoda, koja je najvažnija djelatnost prerađivačke industrije. Za 10 posto su povećane zalihe u proizvodnji pića."Porast proizvoda na zalihama kao što su hrana i piće mogao bi biti posljedica pada narudžbi zbog smanjene potrošnje i pada standarda i kupovne moći, ali je moguće i da je povećan uvoz istih konkuretnijih proizvoda", navodi Brkanić zaključujući da na koljena mogu biti bačeni domaći proizvođači koji do ulaska Hrvatske u EU nisu iskoristili svoju poziciju i šanse kako bi povećali konkurentnost.