U Zagrebu je u subotu održan prosvjed pod nazivom “Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine” u organizaciji triju sindikalnih središnjica (SSSH, NHS i MHS) te Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Iako je dotaknut širok spektar tema (korupcija, priuštivo stanovanje, cijene hrane) kao glavne ciljeve sindikati su istaknuli povećanje minimalne plaće na 1100 eura, prosječne na 2200 eura te prosječne mirovine na 1100 eura neto. Trenutačno je prosječna plaća (za siječanj) na 1511 eura (medijalna 1304), prosječna starosna mirovina na 716 eura (medijalna 621), dok neto minimalac za ovu godinu iznosi oko 800 eura.

Mlaka reakcija javnosti

O odazivu na skup, kako to obično biva, čule su se različite procjene i ocjene. Neke su govorile o desecima tisuća građana na prosvjedu, a neke o tisućama. Organizatori podcrtavaju kako su ujedinili radnike javnih službi, državne službe i privatnog sektora u zahtjevima prema Vladi RH i poslodavcima, dok dio promatrača smatra da je s obzirom na snažnu medijsku kampanju i najave stotinjak autobusa s prosvjednicima iz cijele Hrvatske skup zapravo doživio debakl.

Ministar rada Alen Ružić komentirao je da je prema reakcijama javnosti vidljivo da značajan rast plaće o kojemu govore sindikati šira javnost ne podupire odnosno da u današnjem trenutku taj apel nije prepoznala. Poručio je da Vlada “kontinuirano radi na povećanju plaća, mirovina i drugih socijalnih primanja, vodeći računa o održivosti i konkurentnost gospodarstva te što boljoj i pravednijoj raspodjeli, kaže.

Prilično je jasno da su sindikati nastojali nametnuti svojevrsni “benchmark” za repozicioniranja koja među socijalnim partnerima slijede u narednom srednjoročnom razdoblju, kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. Iza nas su godine koje su obilježili izrazito izdašni priljevi novca iz fondova EU koji su u dobroj mjeri omogućili, tj. pridonijeli i rastu profitabilnosti poduzetnika, i rastu proračunske potrošnje, i rastu realnih plaća.

Ti izvori novca postepeno će se smanjivati. Poslodavci bi željeli zadržati (povišenu) razinu profitabilnosti koja, međutim, nije održiva uz osjetno smanjen impuls sredstava EU. Isto vrijedi i za rast realnih plaća, kao i za državnu potrošnju koja je također imala koristi od tih priljeva.

“Sad je pitanje koliko će prilagodbe koja od tih strana ubuduće morati napraviti. Drugim riječima, počinje razdoblje repozicioniranja u pogledu raspodjele kolača, koje zahtijeva ozbiljan socijalni dijalog”, kaže Lovrinčević. Ako bi raspodjela išla u korist kapitala nauštrb rad(nik)a, to u narednim godinama znači veći rizik i prijetnju štrajkova, a obrnuti slučaj predstavlja potencijalnu prijetnja za razinu investicija, zaposlenosti, konkurentnosti, zaključuje.

Logično je, dakle, da se sve strane već polako pozicioniraju za budući dijalog o preraspodjelama. Tako očito treba iščitavati i to što sindikati, poslodavci i državna vlast u komunikaciji svojih pozicija naglašavaju prilično različite stvari. Svi imaju “štofa” za branjenje svojih stajališta. Tako je npr. Mladen Novosel, čelnik SSSH, govoreći o kontekstu prosvjeda ističe da je od 2015. do 2024. neto dobit poduzetnika porasla za 336 posto, a da je prosječna plaća njihovih zaposlenika u tom razdoblju povećana za samo 72 posto.

End-to-end model

Dostupnost bez čekanja: novi standard konkurentnosti u zdravstvu

ne biraju metu

Napad može doći bilo kada – jeste li spremni na najgori scenarij?

Poslodavci iz privatnog sektora uglavnom ističu da plaće i ukupna primanja zaposlenih u Hrvatskoj već godinama rastu znatno brže od prosjeka EU. Često se pozivaju na snažno povećanje mase plaća u javnom sektoru, posebice u kontekstu produktivnosti koja nemalo zaostaje za prosjekom EU, a u protekle dvije godine je zaustavljen i trend sustizanja.

Iz Vlade pak uporno ponavljaju koliko su rasle plaće i mirovine u proteklim godinama, naglašavajući da njihov kumulativni rast značajno premašuje inflaciju, što znači i rast kupovne moći. S obzirom na gospodarsko usporavanje, ali i na pogoršanje fiskalnog položaja, u pregovorima sa sindikatima zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama više nisu tako široke ruke.

Neto profitna marža

Podatak o tome da prosječna plaća u javnom sektoru danas za 30-ak posto ili oko 600 eura viša nego u privatnom djeluje antagonizirajuće, ali organizatori prosvjeda odlučili su se ujediniti u porukama Vladi i poslodavcima. Kad je riječ o poduzetničkom sektoru, podaci o profitabilnosti za 2025. tek su u fazi predaja godišnjih izvješća.

“Većini je vjerojatno rastao prihod, a što je s dobiti? Prethodna je godina bila najbolja ikad, a prosječna neto marža iznosila je svega 5,8 posto. To znači da je sav rizik koji su poduzetnici preuzeli iznosio svega jedan posto iznad trenutačne godišnje stope inflacije”, u svom najnovijem osvrtu ističe financijski konzultant Hrvoje Serdarušić, podsjećajući na vezu razine profitabilnosti i isplativosti ulaganja.

Kao i kod drugih agregiranih pokazatelja koji daju uprosječenu sliku, ni u tom se mnogi ne prepoznaju. Ali izgledno je da slijedi razdoblje u kojemu će se tražiti nova ravnoteža rada i kapitala.