“Dosadašnji tijek ove turističke godine možemo ocijeniti vrlo dobrim, posebice nakon dvije zaista sjajne sezone, koje su se, budimo iskreni, dogodile i na krilima ‘covid godina’ kada su bliže destinacije poput Hrvatske bile tražene značajno više u odnosu na ‘normalne godine’. Sada je ova godina ‘stvarnosti’ za naš turizam, na koju se zaista može primijeniti krilatica ‘kako siješ, tako ćeš i žeti’, što najbolje pokazuju ostvareni rezultati do sada u sezoni”, ističe na upit Hine Ostojić.

Visoka popunjenost hotela i kampova visoke kategorije, a vrlo niska u vikendicama i apartmanima

Za poslovanje i tijek sezone članica HUT-a (Hrvatske udruge turizma), među kojima su najveće hotelske tvrtke u Hrvatskoj, Ostojić kaže da odlično financijski rade i imaju visoku zauzetost, posebice objekti visoke kategorije. Tako su primjerice hoteli s pet zvjezdica trenutno popunjeni 96 posto, kampovi s istom kategorijom čak sto posto, a hoteli s četiri zvjezdice 93 posto.

Poslovni izazovi su u objektima nižih kategorija, naročito onih s dvije zvjezdice, koji su, kaže, prisiljeni zbog inflatornih troškovnih pritisaka tražiti cijenu koju očito tržište ne prihvaća.

Podsjećajući da je oko dvije trećine ukupnih smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj u tzv. objektima za kratkoročni turistički najam, što komercijalnom, što nekomercijalnom (vikendice), Ostojić iznosi da su registrirani kapaciteti u vikendicama trenutno popunjeni 22 posto, a komercijalni objekti za kratkoročni turistički najam oko 55 posto.

Problem ‘silni’ apartmani, a ne smještaj u domaćinstvima

“Sve te objekte je trebalo infrastrukturno opremiti i naročito sada, u špici sezone, izuzetno opterećuju ukupnu infrastrukturu (voda, struja, otpad, promet…). Da budem potpuno jasan – pravi obiteljski smještaj kada gost boravi u objektu u kojemu živi obitelj je nešto izuzetno pozitivno i specifično za naš turizam i takav vid smještaja treba i dalje razvijati podižući mu kvalitetu, uz ponovno razmatranje broja kreveta koji mogu registrirati građani, a time i plaćati ‘socijalni’ porez. Problem su ‘silni’ apartmani, stanovi i vikendice koji su godišnje popunjeni 40 do 50 dana, a istovremeno jako opterećuju destinaciju i u pravilu smanjuju njezinu atraktivnost i konkurentnost”, upozorava Ostojić.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Stoga se, kaže, mora što prije, u pojedinim destinacijama i hitno, zaustaviti daljnju gradnju objekata za kratkoročni turistički najam (komercijalnih i nekomercijalnih). Za to navodi i primjer smještajne strukture jedne od najturističkijih općina Hrvatske (ne navodi koja) gdje ima ukupno 57.000 turističkih kreveta, od čega je samo 2.300 u hotelima i 13.200 u kampovima.

Sve ostalo je u objektima za kratkoročni turistički najam, a to je, ocjenjuje, “put prema tržišnom samoubojstvu na kratki rok”.

Minusi na svim poljima

Jedan od naša dva najveća otoka znatno prazniji nego lani. Sve vrste smještaja podbacile, najveći pad u velikoj marini

Bum na kineskom tržištu

Zemlja koja bilježi izvanredan turistički rast. Rusi, Nijemci i Britanci hrle u najpopularnija ljetovališta

Važnost lokalnih, ali i nacionalnih odluka

Iako sada imamo Zakon o turizmu, slijedom kojeg će se uskoro donijeti i podzakonski akti koji će lokalnoj samoupravi dati alate za potrebne odluke o zaustavljanju ili ograničenju gradnje pojedinih vrsta smještajnih kapaciteta tamo gdje je to potrebno, Ostojić kaže da ipak određene odluke treba donijeti i na nacionalnoj razini jer će proces na lokalnoj razini trajati dugo s neizvjesnim ishodom.

Tu dodaje i podatak da je u Hrvatskoj u zadnje dvije godine na tržište stavljeno oko 110.000 kreveta u objektima za kratkoročni turistički najam, što je ekvivalent od 220 hotela Ambasador u Opatiji ili Olimpija u Vodicama.

Oko opterećenja infrastrukture pak navodi primjer vezan za gospodarenje otpadom i najavama oko naknada za saniranje otpada koje plaćaju hoteli i kampovi jer, po nekim izjavama, oni proizvode najveći dio otpada, što baš i nije, kaže, točno.

“Primjerice samo u Istri ima nešto manje od 500.000 registriranih kreveta, od čega oko 52.000 u hotelima i 122.000 u kampovima. Ne spominjući da kompanije ulažu znatne napore (i sredstva) u interno saniranje pojedine vrste otpada koji nakon toga i ne dolazi na deponij, postavlja se pitanje koji dio turizma proizvodi i u špici opterećuje s najviše otpada?”, komentira Ostojić.

Cijene? Razmislimo…

Oko cijena u turizmu, što je popularna tema ove sezone, kaže da živimo u društvu tržišne ekonomije i da je jasno da svaki poduzetnik definira cijene po vlastitom nahođenju. On je zaslužan za svoj poslovni uspjeh i odgovoran za svoj poslovni neuspjeh.

To je, dodaje, točno u djelatnostima u kojima ne postoji složeni lanac vrijednosti u kojemu svaka karika ovisi jedna o drugoj, no u turizmu je druga priča, jer je sve povezano.

“Da budem jasniji, iz primjera – naravno da svaki restoran ili hotel ima pravo i treba definirati cijene usluga koje pruža, no taj restoran ili hotel je dio lanca vrijednosti pojedine destinacije u užem i širem smislu. Posljedice pogrešnih poslovnih odluka ne trpi onda samo restoran ili hotel nego i cijela destinacija koja se može proglasiti preskupom u odnosu cijene i kvalitete koju pružaju ponuditelji usluga. Zato je moja poruka – razmislimo…”, kaže direktor HUT-a.

Za hotelijere s te strane naglašava da već standardno pažljivo prate tržišna kretanja, i u svakoj većoj kompaniji postoje timovi koji se bave tzv. revenue menagementom (upravljanje prihodima), primjenjujući najsofisticiranije dostupne alate. Kao primjer tog procesa navodi i da su u jednoj od najvećih kompanija na tom procesu angažirani većinom fizičari i matematičari koji, uz ostalo, kreiraju i vlastite alate za definiranje cijena usluga, prije svega smještaja.

Ponavlja i da je, prema anketi koju je HUT proveo prije početka glavne sezone, oko 90 posto hotelskih kuća povisilo cijene u odnosu na prošlu godinu do 5 posto ako nije došlo do značajnijeg ulaganja u smještajni objekt.

Na pitanje o last minute popustima, koje nude hotelske kuće u ljetu, Ostojić kaže da je to normalna stvar, samo je pitanje koliki je obim poprimio.

“To je sada daleko od masovnih popusta i zabrinjavajuće pojave. Normalno je da pojedinim objektima u pojedinom razdoblju ne ide kako je planirano pa se rade određene akcije. To nije karakteristika hrvatskog turizma nego je to globalna poslovna praksa”, ističe Ostojić.

Nema nadoknade gostiju s jednog tržišta s drugima

Kako se iz Njemačke ove godine bilježi manji turistički promet, Ostojić komentira da je to i zbog gospodarske krize u toj zemlji što bitno utječe na budžete za godišnji odmor, ali i zbog još uvijek prisutnog imidža Hrvatske u Njemačkoj kao cjenovno prihvatljivije mediteranske destinacije.

“Tu će trebati još neko vrijeme da se poravnaju očekivanja i realitet. Bitno je raditi na kvaliteti i na tome da vrijednost za novac bude adekvatna. No, to je proces koji se neće riješiti za godinu-dvije, ali njemačko tržište jest i bit će još niz godina za Hrvatsku najznačajnije emitivno tržište, naravno ako ne dođe do nekih globalnih poremećaja. I nema nadoknade gostiju s pojedinog tržišta s nekim drugima. Izgubljen gost je izgubljen, iako se radi, naravno, i na ‘otvaranju’ kapaciteta prema nekim drugim tržištima”, zaključuje Ostojić.