Služba sanitarne inspekcije s početkom iduće godine više neće biti pod državnim uredima u jedinicama područne samouprave, već će se povući pod okrilje države što bi trebalo povećati učinkovitost inspekcije i ukloniti nejasnoće zbog trošenja novca namijenjenog za rad i edukaciju inspektora. Centralizacija sustava povod je i najvažnija novost u novom zakonu o sanitarnoj inspekciji koji se, kako doznaje Poslovni dnevnik, upravo “glanca” u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Pokazalo se da sanitarna inspekcija u okviru “lokalne” državne uprave ne funkcionira kako treba. Budući da su inspektorima sad nadređeni predstojnici ureda državne uprave u područnim jedinicama, služba zapravo ovisi o njima. “Riječ je međutim o vrlo osjetljivom području koje se svakodnevno tiče velikog broja građana i već duže vrijeme razmišljamo o tome da službu centraliziramo”, rekao nam je Nenad Lamer, pomoćnik ministra zdravstva za sanitarnu inspekciju. Velik je problem u funkcioniranju inspekcije činjenica da inspekcija u sadašnjoj organizaciji nema vlastiti proračun, već se proslijeđeni novac namijenjen radu inspekcije, posebno u manjim sredinama, utapa u proračunu “lokalne” državne uprave, odnosno umjesto za rad inspektora često odlazi na neke druge, “važnije” aktivnosti poput ulaganja u infrastrukturu. Događa se stoga da se u nekim sredinama u službu sanitarne inspekcije vrlo malo ulaže, a zbog nedostatka novca često se preskače i uzorkovanje jer u slučaju da je nalaz negativan na tvari štetne za zdravlje, troškove analize uzoraka snosi proračun, a ne tvrtka u kojoj se vrši inspekcija. Lamer tvrdi da je Vlada s novim zakonom željela pričekati screening, a stavove Ministarstva potvrdili su i predstavnici Europske komisije koji su također primijetili da je novac za funkcioniranje sanitarne inspekcije “nevidljiv” te da je službu potrebno centralizirati. Isti zaključak donesen je i nakon provedbe CARDS projekta u suradnji s partnerima iz Finske o jačanju sanitarne inspekcije.

“Osim boljeg nadzora trošenja novca, centralizacijom sustava dobit ćemo i jamstvo da će se u svim nadzorima provoditi isti postupak što sad nemamo”, ističe Lamer. Ministarstvo novi zakon planira poslati u proceduru do kraja ožujka s namjerom da ga Sabor izglasa do ljetne stanke. Kako je njegova primjena usko vezana uz izradu proračuna, na snagu bi trebao stupiti od 1. siječnja 2008. godine. Pomoćnik Lamer tvrdi da za njegovu provedbu neće biti potrebna dodatna sredstva od onih koja se sad šalju lokalnim jedinicama za sanitarnu inspekciju. S obzirom na to da se u nekim sredinama u službu dugo nije ulagalo, a neki su funkcionirali i bez službenih vozila, snimkom stanja tek će se vidjeti jesu li potrebne dodatne investicije. U Hrvatskoj ima 265 sanitarnih inspektora, 52 u Zagrebu, 155 u ostalim dijelovima Hrvatske te deset zaposlenika Ministarstva zdravstva. Kad je u pitanju zapošljavanje, najveći problem su sanitarni inspektori na granicama, zaduženi za siguran promet roba i osoba, za koje je aktualni zakon propisao previsoke kvalifikacije zbog koji se na granice uopće ne mogu dobiti kandidati koji ih zadovoljavaju. U novom zakonu to bi se trebalo svesti u realne okvire.

Zagrebačkim inspektorima Grad ostaje ‘gazda’

Sanitarna inspekcija u Zagrebu jedina će zadržati sadašnjeg gazdu, dijelom stoga što funkcionira gotovo besprijekorno, no najviše zahvaljujući tome što novac za njezino funkcioniranje osigurava Grad i prelazak na državne jasle predstavljalo bi veliko opterećenje za proračun. To ne bi bila dobra vijest ni za inspektore jer 52 inspektora, koliko ih je trenutno u nadležnosti Poglavarstva, zahvaljujući bogatijem gazdi imaju i bolje plaće od svojih državnih kolega. Neslužbeno doznajemo da se Zagreb protiv takve odluke neće buniti. “Sanitarna inspekcija u Zagrebu vrlo dobro je opremljena i s njima nikad nije bilo problema. Uvijek su prihvaćali naše naputke i bez pogovora odlazili u druge županije u kojima je zbog turizma trebala ispomoć”, pojašnjava Lamer.