U jeku sve veće potražnje za strukturiranim mentorstvom, Lead.You, udruga poslovnih žena Hrvatske, otvara i drugi ciklus svog programa. Ovaj put vodit će ga Sandra Kujundžić Drašković, globalna CIO-ica Transcoma i voditeljica tehnološkog huba u Zagrebu.

Nakon 120 prijava i više od 60 parova u prvom ciklusu, otvara se nova prilika za žene u svim fazama karijernog puta. Prilika je to za rad s nekom od 40 mentorica, među kojima su vodeća imena hrvatske poslovne scene. Prijave traju do 1. rujna.

Jeste li vi sami imali mentora na svom putu od službenice u Hrvatskom Telekomu do globalne CIO pozicije? Što biste danas rekli sebi od prije 15 godina?

Jesam, i bila je žena. Upoznale smo se na jednoj od prvih stepenica moje karijere i ona me pratila kroz proces unapređenja koji je uslijedio. Ono što je kod nje bilo presudno nije bilo to što mi je davala savjete ili otvarala vrata – bilo je njezino konstantno challengiranje. Nije me pustila da ostanem u sigurnoj zoni. Gurala me prema nepoznatom i bila mi podrška dok sam se u to nepoznato otiskivala.

Kad bih danas mogla nešto reći sebi od prije 15 godina, rekla bih – otiđi po mentora ranije i nemoj čekati da si “dovoljno dobra/ozbiljna/iskusna/produktivna…” da bi to zaslužila. Upravo tada kad misliš da još nisi spremna, to je trenutak kada ti mentor najviše treba.

Prvi ciklus donio je 120 prijava, a mjesta je bilo za 67 žena. Što vam ta brojka govori o tome koliko hrvatskom tržištu nedostaje strukturirane podrške ženama u karijeri?

Govori mi da glad za ovom vrstom podrške postoji i da je velika. 120 žena koje su se potrudile prijaviti, napisati motivacijsko pismo, artikulirati što žele promijeniti u svojoj karijeri – to nije slučajnost. To je signal da strukturirana podrška ženama u poslovnom svijetu u Hrvatskoj još uvijek nije standard, nego iznimka.

Kompanije ulažu u edukacije, treninge, konferencije. Ali prostor gdje možeš sjesti s nekim tko je prošao tvoj put i razgovarati o tome što te stvarno drži na mjestu – toga je još uvijek premalo. Srećom, sve je više inicijativa, volonterskih programa i zajednica koje to pokušavaju promijeniti, i Lead.You Mentoring program dio je tog pokreta.

Možete li podijeliti konkretan primjer što se u šest mjeseci promijenilo kod jedne menteejke? Promjena posla, preuzimanje tima, odluka koju je dugo odgađala?

Jedna menteejka dobila je unapređenje unutar godine dana za koje je planirala da će joj trebati dvije. Sve je to njezina zasluga – ona je taj put gradila, ona je donosila odluke, ona je iskoračila. Volim vjerovati da je moja uloga bila safety net u tom procesu, sigurna točka na koju se mogla osloniti dok je sama koračala naprijed.

Druga menteejka preuzela je potpuno novu vrstu posla koji sada apsolutno razvaljuje. I opet – njezina zasluga. Ja sam samo podrška ako me treba. Ponos koji osjećam kada vidim njihov napredak veći je od ponosa koji osjećam za vlastite uspjehe, i to mi govori puno o tome zašto radim ovo.

Zdravstveni turizam

Novi iskorak za hrvatski turizam: Hrvatska kao longevity destinacija

Intervju

Kabeli su postali strateška osnova energetske i digitalne budućnosti Europe

Što ste vi kao mentorica naučili od svoje menteejke?

Od sve tri sam naučila kako i sama stati na loptu i neke svoje situacije pogledati iz drugačijeg kuta. Postala sam “mekša” u komunikaciji. Kada ste mentorica, slušate s drugačijom pažnjom nego inače. I u tom slušanju često čujete perspektivu koja vas natjera da neke vlastite situacije pogledate iz sasvim drugog kuta. Mlade žene koje dolaze u program nisu “prazne” – one donose svježi pogled, pitanja koja odrasli u sustavu više ne postavljaju, i hrabrost da imenuju stvari koje mi koji smo dulje u igri ponekad prestanemo primjećivati. To je dar koji ide u oba smjera.

Program ste produžili sa šest na osam mjeseci i dodali četiri grupne radionice. Zašto ste odlučili napraviti te izmjene?

Odluka je došla direktno iz feedbacka sudionica. Rekle su nam da im treba više vremena da se uhodaju u mentorski odnos i da bi imale koristi od strukturirane grupne podrške uz individualni rad s mentoricom. Grupne radionice imali smo i u prethodnim ciklusima, ali ih sada dorađujemo upravo na temelju toga što smo čule. Produljenje programa nije bila naša pretpostavka – bio je to zahtjev žena koje su prošle program i znaju što im treba.

Koliko mentorica sudjeluje ove godine i što se može očekivati od njih?

Više od 30, a nove prijave i dalje pristižu. Karakterizira ih uspješan poslovni put i, ono što je meni osobno najvažnije, istinska želja da pomognu drugima. Nije dovoljno biti uspješna, treba biti i voljna otvoriti se, podijeliti i ono što nije išlo glatko i stati iza neke druge žene dok ona gradi vlastiti put. Naše mentorice to rade jer to žele, ne jer moraju.

Vi ste na globalnoj CIO poziciji u sektoru u kojem je žena najmanje. Koliko se stvarno promijenilo od vaših početaka i gdje je Hrvatska u odnosu na tržišta na kojima Transcom posluje?

Promijenilo se, ali sporo. Žena u tehnološkom sektoru i dalje je manjina, posebno na seniorskim i izvršnim pozicijama. U tržištima na kojima Transcom posluje vidim razlike, neke sredine su otvorenije i napredovala su brže od Hrvatske u smislu normalizacije žena na vodećim ulogama u tehnologiji. Hrvatska napreduje, situacije su značajno drugačije nego prije 20 godina, ali još ovisi o individualnoj hrabrosti žene koja će iskoračiti, umjesto o sustavnoj podršci koja bi taj iskorak učinila lakšim i prirodnijim.

Što se mene tiče, tu negdje leži i onaj imotski prkos – odrasla sam na kršu gdje se naučiš plivati uzvodno ili ne plivaš uopće. Mislim da mi je upravo taj zainatljivi duh pomogao da ne odustanem kada je put bio otežan i da danas sjedim tu gdje sjedim.

Mentorstvo se u Hrvatskoj još uvijek uglavnom događa neformalno i slučajno. Zašto ga hrvatske kompanije rijetko institucionaliziraju i koliko ih to košta u zadržavanju talenata?

Djelomično zbog toga što se teško mjeri. Kompanije prate prodaju, produktivnost, troškove. Razvoj čovjeka, posebno onaj koji se događa u razgovoru između dvoje ljudi, teško ulazi u Excel tablicu. I onda ostaje nevidljiv, sve dok osoba ne ode.

A kada talentirana žena ode jer nije imala prostor rasti, kompanija plati cijenu u procesu zapošljavanja, onboardingu i izgubljenom znanju. Ta cijena je mjerljiva, samo što se rijetko poveže s uzrokom. Mentorstvo nije trošak – ono je investicija u zadržavanje ljudi koji bi inače otišli tražiti razvoj negdje drugdje.

Prijave se zatvaraju 1. rujna. Kome je ovaj program namijenjen, tko se točno treba javiti i što je ključno da napiše u motivacijskom pismu da bi prošla odabir?

Program je namijenjen ženama koje osjećaju da im nedostaje netko tko je već prošao put kojim one idu. Nekome tko ima ambiciju, kompetencije i konkretnu točku u karijeri gdje treba podršku, a ne samo savjet.

U motivacijskom pismu nije ključno zvučati impresivno. Ključno je biti iskrena – što zapravo tražiš, na čemu stvarno radiš, što te drži i što bi htjela promijeniti. Žene koje prolaze odabir nisu one koje su napisale najljepši tekst. To su one koje su imale hrabrosti napisati pravi tekst.