Ministri su od ponedjeljka počeli temeljito proučavati mjesta troška u svojim resorima kojih bi se mogli djelomično odreći ili ih posve ukinuti da bi se u uklopili u nalog da troškove svojih proračuna srežu za dva do tri posto. Na taj način, kako je jučer na Hrvatskom radiju rekao premijer Ivo Sanader, moglo bi se uštedjeti između jedne i tri milijarde kuna. No, Vlada još ne govori na kojem smanjenju gospodarske aktivnosti će konačno zasnivati rebalans proračuna, a neslužbeno se u Vladinim krugovima može čuti da u smanjenje rashoda ne kane ići dublje od prilagodbe dodatnom manjku koji bi na prihodnoj strani donijela projekcija pada BDP-a od dva posto. Ako se Vlada u međuvremenu ne odluči na ambiciozniji pristup izrade potpuno uravnoteženog proračuna, Rebalansom bi se trebala pokriti rupa od otprilike pet milijardi kuna koju sa sobom donosi 2-postotni pad gospodarske aktivnosti. To bi, nakon rezanja rashoda po ministarstvima, neizostavno uključilo i zamrzavanje plaća u javnom sektoru.

Fiksne trošarine
Ono od čega premijer neće odustati je i razgovor o prihodovnoj strani, potvrdio je Sanader jučer na HR-u. Na pitanje znači li to i uvođenje trošarina u sektor telekomunikacija, kazao je da je prijedlog došao od jednog od najjačih stručnjaka u Ekonomskom vijeću. “Ivica Mudrinić je odmah rekao da to nije dobro. No, ovdje se govorilo o trošku operatera, a ne o novom trošku za potrošače. HT izvanredno dobro zarađuje. Neka vrati onima od kojih zarađuje”, kazao je Sanader. Inicijativa za povećanjem prihodovne strane proračuna je dio koncepta koji Sanader promovira posljednjih dana, a riječ je o modelu gospodarske solidarnosti koji podrazumijeva svojevrsnu preraspodjelu tereta krize na svim razinama, pa i na razini kompanija. To podrazumijeva i dogovor s bankama o zadržavanju kamatnih stopa. “O tome je postignuto suglasje do ljeta”, rekao je premijer. Dio troška mogao bi se prebaciti i na naftne kompanije jer se ponovno razmišlja o uvođenju fiksnih trošarina na naftu čime bi se u prihodima osiguralo oko 300 milijuna kuna. “Koncept solidarnosti nužan je da bi se dogodio rebalans o kojem se socijalni partneri mogu dogovoriti. Poslodavci će stoga morati prihvatiti mjere koje bi vodile to toga. To će biti bitno zbog balansiranja odricanja”, kaže Željko Lovrinčević. Iako ne želi spominjati kako bi se dio koncepta solidarnosti koji se tiče poslodavaca realizirao u praksi, on tvrdi da se to mora dogoditi jer će razgovori sa sindikatima doći u slijepu ulicu. Međutim, ideje o povećanju prihodovne strane proračuna, što podrazumijeva i nove namete, poslodavcima su apsolutno neprihvatljive i kategorično ih odbijaju.

Sindikalne floskule
Nekoliko sugovornika koje je kontaktirao Poslovni dnevnik i koji su željeli ostati anonimni, smatra da se premijer zapravo samo naslonio na “floskule” sindikalnih čelnika u želji da ih privoli na svoju stranu pa ne žele ni razmišljati o novim opterećenjima kojima bi financirali nabujalu birokraciju i državu čije je preveliko trošenje i dovelo društvo u ovu pat poziciju. “Poslodavci ne moraju pristati na ustupke nego upravo suprotno – inzistirati na principjelnosti u odbijanju bilo kakve ideje o novim nametima kategoričan je jedan sugovornik.

Porezi

K. Ott: Povisiti stopu PDV-a
Katarine Ott, ravnateljica Instituta za javne financije smatra da Vlada treba smanjiti plaće u javnom sektoru i izdatke za mirovinsko, zdravstveno i socijalu. “Ukoliko Vlada nema petlje smanjivati te najtvrđe rashode, onda joj ne preostaje drugo nego povisiti poreze. Treba jednostavno povisiti stopu PDV-a te umjesto nultih, uvesti snižene stope PDV-a, rekla je Ott.