“Dobar dan!”
“Dobar dan! Malo bi pokratila šiške”, kažem.
“Gdje ti je razdjeljak?”
“Po sredini.”
“U redu, prvo odijeli ono što spada u šiške, zatim uzmi pramen po sredini… Ako želiš da blago padaju, povici ih ravno prema ogledalu i odreži malo…”, pojašnjava mi Tomislav Salopek (40), frizer koji je s 23 godine doživio prometnu nesreću i od tada ima tetraplegiju. No, on od friziranja nije odustao bez obzira na to što je fizički ograničen, štoviše možda je jedini na svijetu koji ljude uči šišati samo svojim glasom. Za ljude s invaliditetom na tržištu rada je teško, ali Poslovni dnevnik godinama provodi program kojim im taj dio pokušava olakšati. Tomislavova priča pak je zlata vrijedna.
“Na božićno jutro 2008. imao sam prometnu nesreću, ja sam vozio, krivo procijenio zavoj i završio u provaliji. Krenula je bolnička rehabilitacija, ležao sam dva mjeseca, nisam išao na operacije. Imam tešku tetraplegiju, ali ne gledam na stvari tako. Po struci sam frizer stilist i edukator, usko specijaliziran za šišanje. Pohađao sam Akademiju, predavao u privatnoj školi, išao sam i na fakultet za stjecanje pedagoških kompetencija. Karijera mi se uvijek vrtjela oko dobrih i kvalitetnih salona, a salon mi ima i sestra”, priča Tomislav koji je nakon nesreće napravio malu pauzu, sabrao ideje i vratio se svojoj ljubavi. U ruke je ponovno stavio škare i odlučio svoje znanje podijeliti.
“Odlučio sam usmeno raditi s ljudima. Kroz šišanje ih vodim govorno na lutki, a onda i na pravim modelima. Osnovao sam edukacijsko motivacijski institut Hansei, ideja mi je bila napraviti udrugu, a nit vodilja da se vratim u struku. Ako me netko angažira, dođem u salon i radim s njima. No, treba mi moj prostor da mogu raditi s ljudima. Najdraži mi je rad jedan na jedan, a to rijetko tko radi. Radio sam tako 20-ak ljudi”, kaže pa apelira: “Želim raditi, trebam gradski prostor, moram vidjeti hoće li mi ova ideja zaživjeti.”
S obzirom na to da se Tomislav s invaliditetom nije rodio već se s njim susreo u određenom trenutku, usporedio je svoja ‘dva života’.
“Visoka sam tetraplegija, oduzet sam, krećem se pomoću električnih kolica i svaki pomak kod mene je blago čudo pa izvlačim maksimum. No, i kada sam hodao, radio sam, bavio se sportom, planirao i živio kao da sutra ne postoji. I prije prometne nesreće živio sam na maksimumu i tu sam u prednosti jer ne mogu se žaliti da sam propustio prilike. Najveći problem sada mi je što mi treba puno više vremena da bi neke stvari napravio, a i treba mi asistencija. Kada pak gledam druge ljude, propuštaju život zbog nekih neopravdanih razloga. Ljudi imaju izbor, a ne iskorištavaju svoj potencijal”, kaže Salopek pa opisuje kako mu izgleda svakodnevica.
“Realan sam pa kada vidim male dobre trenutke, ne razmišljam da je to super. Sve što se radi za osobe s invaliditetom nekako mi se čini da je to više predstava. Ja sam aktivan, sve obavljam i sve mogu podnijeti pa čak i da mi se netko smije. Radim što volim ništa me ne sprječava da pokušam. Bavim se i parastreljaštvom, u klubu imamo jednog trenera, Damira Tješinskog, koji radi s 10-ak osoba s invaliditetom za jednu običnu plaću. On to ne radi zbog novca, a radi za nas više nego neka Udruga koja novac uzima”, priča nam ovaj hrabri frizer koji vrijeme ispunjava treninzima, terapijama i edukacijama iz šišanja vikendom.
“Manevriram ljudima, s njihovim znanjem, pokretom, samo glasom. Netko bez ruku, nogu i fizičkog upliva vodi vas kroz proces, a rezultat je uspješan. To je stvarno zadovoljstvo. Meni je krajnji cilj samozapošljavanje, a do tada volontiranje.”
Koliko je ‘opsjednut’ frizerskim poslom svjedoči i sljedeće:
“Moje najnovije ludilo je da sam dao napraviti nosače za kolica koji drže glavu lutke tako da mogu češljati i šišati sam. Imam svoju Instagram stranicu, montiram videe, vodim i stranicu na Facebooku. Napravio sam sve, samo nemam prostor da bih krenuo s pravim radom i edukacijama.”
Tomislav je 2022. godine dobio i nagradu Ponos Hrvatske, a za kraj ima poruku za sve.
“Oni koji su od rođenja s invaliditetom možda su bili ograničeni po obrazovanju, ali neka se usmjere u to da njihov rad bude doprinos okolini. Mi kao osobe s invaliditetom trebamo druge, a ako im nekako vratimo, možda nam svima bude bolje. Svojim edukacijama htio sam ponajviše raditi s ljudima koji nemaju invaliditet jer u društvu vlada misao da se treba pomoći osobama s invaliditetom pa hajde neka jedna pomogne njima.”
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu