Hrvatska još pravo nije ni ušla u EU, a diplomatski kanali već su se zažarili od upozorenja o mogućim sankcijama Komisije zbog ignoriranja europskog uhidbenog naloga zbog tzv. "lex Perković". No, nakon godina dugih i trnovitih pregovora, domaćem gospodarstvu napokon su se otvorila vrata jedinstvenog tržište od 500 milijuna stanovnika i više od 11 milijardi eura novca rezerviranog za Hrvatsku. O tome što činiti nakon prvog srpnja, koje bi greške drugih članica bilo pametno izbjeći i gdje vidi Hrvatsku u sljedećih nekoliko godina, razgovaramo s povjerenikom za proširenje Štefanom Füleom.

Hrvatska nije ni ušla u EU, a već se u diplomatskim krugovima spominju sankcije zbog nepoštivanja europskog uhidbenog naloga. Prijete li nam sankcije Europske komisije?

Bez komentiranja europskog uhidbenog naloga ili medijskih natpisa o tome uvijek smo jasno davali do znanja da u tijeku pregovora postoji određena fleksibilnost i razdoblja odgode što se odnosilo i na taj vrlo važan dio europskog pravosuđa. U to vrijeme Hrvatska nije tražila ikakve vremenske ustupke pa bi nalog trebao pokriti vrijeme, ne samo otkad Hrvatska ulazi u Uniju već i prethodno razdoblje. Još uvijek utvrđujemo točan prijevod onog što je prihvaćeno te bi bilo preuranjeno izreći formalan stav, no povjerenica Viviane Reding već je poslala pismo Ministru pravosuđa u kojem izražava stav Komisije da očekuje da Hrvatska ispuni svoje obveze i poštuje dogovorene uvjete pristupnog ugovora. Za nas to je naprosto stvar onog što smo dogovorili, ne očekujemo ništa drugo nego da se hrvatska Vlada drži dogovora. I to je sve što možemo reći u ovom trenutku. Nadam se da će prvi dani, tjedni i mjeseci Hrvatske u EU biti jednako sjajni i posvećeni EU kao i dosad tijekom pregovora. Ništa više ni manje.

Pregovori su trajali osam godina, a putem je bilo i bolnih točaka poput suradnje s Haagom. Koji su po vama ključni trenuci pregovora?

Uhidbeni nalog na stranu, mislim da nije bilo posebno problematičnih situacija. Naglasio bih tri situacije; najprije fleksibilnost i političku hrabrost Vlade u pronalasku rješenja otvorenih graničnih pitanja sa Slovenijom. To je bio vrlo snažan signal regiji da se pitanja mogu konstruktivno riješiti, odvojeno od procesa pregovora, ali iskorištavajući moment pregovora.Drugi važan trenutak, koliko se sjećam, bio je kad smo predstavili poglavlje 23 i fokus koncepta vladavine prava i temeljnih sloboda. Dali smo do znanja da nismo samo zainteresirani da se zakoni prihvaćaju nego da se i poštuju. Hrvatska ima dobar "track record", zahvaljujući pregovoračkom timu i politici, što je dobar primjer za druge zemlje. '

A treća situacija?

I na kraju, kad su se obje strane, Hrvatska i EU, pojačano fokusirale na proces monitoringa tijekom pregovoračkog procesa čime se osiguralo da ispunite sve pregovorima preuzete obveze prije pristupanja, a ne poslije. I vaša Vlada i mi smo se snažno trudili pokazati zemljama članicama da Hrvatskoj nije potrebno naknadno nadziranje kao što je to slučaj u dvije članice koje su se nedavno pridružile i u tome smo uspjeli. Bio je to dosad najrigorozniji proces pristupanja, položili ste s pet plus. Bio je to timski rad, s posebnom zaslugom Vladimira Drobnjaka i njegovog tima za što je bila ključna potporu politike i naroda.

Diplomat ste, vaš diplomatski rječnik je očekivan, no ulazak u Uniju tek je početak suživota. Na kojm područjima po vama Hrvatska još mora puno raditi?

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Bez sumnje to je borba protiv korupcije. Dali smo do znanja da se na osnovu dosad obavljenog dobrog posla, prihvaćene legislative i dobrih početnih rezultata, dobar rad mora nastaviti. Ekonomija je drugo područje, Hrvatska se dobrovoljno uključila u europski semestar, mislim da je to velika pomoć Komisiji u utvrđivanju potrebnih strukturnih reformi i jačanja konkurentnosti ekonomije, borbe protiv nezaposlenosti, jačanja kredibilnosti financijskog sustava i privlačenja ulagača. Na kraju, izazov je mogućnost hrvatskih vlasti da iskoriste značajna sredstva iz strukturnih i kohezijskih fondova. U potpunosti je na Hrvatskoj da definira prioritete i efikasne programe s ciljem da svaki uloženi euro ne urodi, na primjer, samo zgradom već da ima dodatnu vrijednost za gospodarstvo.

Poput novih radnih mjesta?

Upravo tako. U Češkoj, na primjer, novac iz fondova dosegnuo je gotovo polovicu investiranih sredstava. Dok se Hrvatska i dalje bori s recesijom iznimno je važno da se ta prilika ne propusti već da se Vlada fokusira na najbolji način kako iskoristiti novac za dobrobit zemlje i njezinog naroda.

Upravo je to bilo moje iduće pitanje, budući da je Češka slična veličinom, brojem stanovnika, nalazi se u tranziciji, koje biste najbolje češke savjete iz iskustva pristupanja prenijeli Hrvatskoj?

Padaju mi pamet dva. Prvi je, molim vas govorite o Europskoj uniji, o članstvu jer je prvi srpanj početak, a ne kraj. Trebate govoriti o mnogim stvarima koje se događaju u EU, odsada se to događa i vama i više nije neki paralelni proces koji će se samo odraziti na vas. Godinama su se europske odluke na kraju reflektirale na vas, ali odsada imate važan glas. Što više uspijete zagovarati svoj interese i stvove, više ćete stvarati koalicija s drugim članicama i jače će se čuti vaš glas. Ali, ono što je važno je da vaš glas nije glasan samo u Bruxellesu nego i kod kuće. Da ne dopustite političarima da se poslovi s Bruxellelsom pretvore u "boksački meč" gdje se zemlja bori za svoje interese već da se sudbina zemlje i ljudi jednako odlučuje u Zagrebu i Bruxellesu. To je jedna od prvih lekcija koje je Češka naučila.

A drugi?

Drugi savjet je onaj o strukturnim i kohezijskim fondovima. Mi smo imali puno operativnih programa, previše ljudi koji su se bavili fondovima i zbog toga smo ponekad gubili fokus na prioritete. Od samog početka napravite sustav koji će vam pomoći da vam uvijek u fokusu budu prioriteti, ali i da omoguće najbolji način upotrebe tih sredstava.

U Hrvatskoj je postala svakodnevna šala da kad postanemo članica Uniji više nema spasa jer se u povijesti svaka asocijacija raspala dolaskom Hrvatske. Unija ima ozbiljne probleme koje je teško ignorirati, Velika Britanija razmišlja o izlasku, Island je zaustavio pregovore na referendumu. Ima li Unija budućnost?

Tajmnig vašeg ulaska je apsolutno savršen jer postajete članica kada ste spremni i na temelju zasluga, a ne po političkom kalendaru. Ulazite u idealno vrijeme da onima unutra pokažete da trebaju ulagati u Uniju ne samo za sebe nego i za one koji čekaju pred vratima. Također, šaljete i važan signal onima koji čekaju u redu da se proces pregovora isplati. Ovo su teška vremena za EU, pristupate Uniji kad je proces proširenja uznapredovao, kad se govori o budućnosti monetarne unije u EU, o tome kako ojačati koordinaciju politika, kad počinjemo razgovore o tome što dalje, kako daleko bi trebali ići sa političkom Unijom. Kada govorimo o demokratskom legitimitetu, o zajedničkom suverenitetu vis-a-vis donošenju odluka u Bruxellesu i kako osigurati da nacionalni parlamenti i dalje budu predstavnici demokracije uz istodobno jačanje EU institucija. Promatrajući vašu ulogu u povijesti ne sumnjam u pozitivan doprinost Hrvatske. Usput, ona šala nije samo vaša, i mi imamo svoju češku verziju. I gledajte, EU je još tu.

Podjela iskustava

Ušli smo u EU i što sada? Gdje vidite mjesto Hrvatske u sljedećih nekoliko godina?


Govorio sam o tri izazova, dodat ću i četvrti, a to je regionalna suradnja na zapadnom Balkanu. Hrvatsko pristupanje ne znači da Hrvatska odlazi sa zapadnog Balkana već se samo granica pomaknula. To je važan signal i prilika za ostatak regije. Nadam se da će Hrvatska ostati zagovornik zapadnog Balkana i da će podijeliti svoj "know how" i iskustvo i da ću ja, ili netko tko bude nakon mene zadužen za proširenje, zaključiti priču svih zemalja zapadnog Balkana u Europskoj uniji.