Idućeg tjedna bit će točno godinu dana od kada je Vladimir Putin objavio da Rusija kreće u rat u Ukrajini. Događaj je to koji je mnoge natjerao u zbjeg, u druge zemlje, kako one na područjima izravno zahvaćenima tim ratom koji I danas traje, tako i one koji nisu željeli ostati u takvom okruženju.

Hrvatska nije bila među zemljama koje su bile prve lokacije na koje su selili oni koji su bježali, primarno su to bile susjedne skandinavske i baltičke države, te Poljska, koja im je i najbrže otvorila vrata.

Hrvatsku je, s druge strane, Moskva označila kao neprijateljsku državu, no iz obje zemlje velik broj onih koji se smatraju digitalnim nomadima ona je, čini se, postala poželjna za duži ostanak.

Dozvole koje službeno za boravak duži od 90 dana od hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) moraju zatražiti svi nomadi koji dolaze iz tzv. trećih zemalja najvećim dijelom traže upravo državljani iz ove dvije zaraćene zemlje.

U prošloj godini ukupno su na MUP-u zatražene 1223 dozvole za boravak digitalnih nomada, najviše iz Rusije, čak 457, te iz Ukrajine 317. Iz Sjedinjenih Američkih Država, iz kojih na globalnoj razini i dolazi najveći broj digitalnih nomada, procjenjuje se čak polovica od njih ukupno 35 milijuna, dozvole za boravak MUP- podnijelo je njih 144, a slijedi Velika Britanija sa 68 prijava.

Nisu svi zahtjevi za ovaj regulirani boravak i odobreni, što je dijelom povezano i sa samim postupcima izdavanja dozvola, koje u Hrvatskoj traju u prosjeku oko dva mjeseca, a neki od prijavitelja i odustanu od ostanka u Hrvatskoj.

Ukupno je tako tijekom prošle godine odobreno 595 dozvola digitalnim nomadima, od čega Rusima 213, Ukrajincima 209, a Amerikancima 54. Pri tomje broj odbijenica zapravo nizak, ukupno 24, a iako bi se na prvi pogled moglo zaključiti da su Rusi bili pod dodatnim povećalom, odbijena su im samo četiri zahtjeva.

Jan de Jong, Nizozemac koji se skrasio kod nas i koji je inicirao osnivanje Udruge digitalnih nomada Hrvatske/M. LUKUNIĆ/PIXSELL

Početak godine, pak, obilježava dominantan interes Rusa za dozvole za ostanak u Hrvatskoj, jer je više od polovice zainteresiranih, 85 od ukupno 142 zahtjeva u siječnju stiglo od ruskih državljana.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Krajem siječnja u Hrvatskoj je važeći privremeni boravak imalo 597 stranih državljana iz trećih zemalja, od kojih je dvije trećine iz Rusije (209) i Ukrajine (203), a slijede SAD (67) i Velika Britanija (27). Broj digitalnih nomada pri tom je daleko veći, budući da oni koji dolaze iz zemalja EU nemaju obvezu prijave boravka, kao i državljani trećih zemalja koji ostaju kraće od 90 dana.

Tako velik udjel Ukrajinaca i Rusa među digitalnim nomadima na našem području ne začuđuje Jana de Jonga, Nizozemca koji se skrasio u Hrvatskoj i koji je inicirao osnivanje Udruge digitalnih nomada Hrvatske. Za jedan dio onih koji su zbog rata napustili Ukrajinu registracija kao digitalnog nomada bila je, kaže, prihvatljivija od registracije kao izbjeglice.

”Mnogi se bolje osjećaju jer zahvaljujući digitalnoj vizi mogu raditi u Hrvatskoj, a i dalje plaćati porez svojoj državi i tako joj pomagati u financiranju obrane od agresora”, objašnjava Jan de Jong.

Što se ruskih državljana tiče, kaže da osobno nije imao prilike razgovarati s nekima od njih, no zaključuje kako je riječ o onima koji su opterećeni ratnim događanjima i žele pobjeći tražeći bolji život drugdje.

Ključno je i za njih da moraju zadovoljiti sve uvjete koje se traži za digitalne vize, od toga da nemaju kriminalni dosje do toga da imaju osigurane prihode, ali pritom ne radi za hrvatske tvrtke. U slučaju nomada iz Ukrajine, dijelom je tako omogućeno reguliranje boravka osobama čiji su poslodavci prenijeli poslovanje u Hrvatsku, a riječ je o nekoliko tvrtki, uglavnom iz tehnološkog sektora.

Inače ne postoji evidencija kojim se točno djelatnostima bave nomadi u Hrvatskoj, no u pravilu je riječ o IT-jevcima, te influencerima, piscima, dizajnerima i fotografima.

No, generalno je statistika ove populacije i njihovih migracija slabašna, jer najveći dio uopće nije obuhvaćen službenim evidencijama.

Jan de Jong kaže kako je zapravo najviše podataka dostupno kroz NomadList.com, platformu koja okuplja digitalne nomade iz cijelog svijeta, prati i analizira njihova iskustva na terenu. Iz podataka kojima raspolažu de Jong procjenjuje da u Hrvatsku dolazi od 3 do 5 tisuća nomada mjesečno. Najveći broj ih pritom boravi u ljetnim mjesecima.

”U prosjeku digitalni nomadi se u jednoj zemlji zadržavaju 69 dana, pa ako se tako gleda, u Hrvatskoj ih je svakog mjeseca oko 10 tisuća”, dodaje de Jong.

Ne postoje također ni evidencije u kojim područjima se najviše zadržavaju kad je riječ o Hrvatskoj, no na NomadList-u najbolje ocjene dobivaju Zagreb i Zadar, te Dubrovnik i Rijeka. Najveće ocjene hrvatskim gradovima daju zbog sigurnosti, a među manjkavostima koje nomade smetaju u Hrvatskoj prevladava nedovoljno zabave.