Nakon što je u petak središnja banka zbog naraslih pritisaka na rast tečaja euro/kuna intervenirala na tržištu prodajom čak 328 milijuna eura, na početku ovog tjedna tečaj se stabilizirao oko 7,41 kunu za euro.

No, devizni analitičari reći će kako o raspoloženju i neizvjesnosti više govori relativno širok raspon kotacija, 7,41-7,44, koji zapravo nije poticajan za dinamičnu trgovinu. Usto, oko 2,4 milijarde kuna koje su banke uložile u kupnju deviza na HNB-ovoj intervenciji stvorilo je dodatne pritiske na novčanom tržištu, gdje se međubankarske prekonoćne i tjedne pozajmice odvijaju uz kamate na razini čak 18 posto godišnje. Upravo zbog stanja kunske likvidnosti po povlačenju spomenutih 2,4 milijarde kuna banke sa zanimanjem iščekuju srijedu i repo aukciju HNB-a. S tim u vezi očekivanja su podijeljena. Dio bankara vjeruje da će HNB u srijedu pustiti nešto ‘svježih’ kuna kroz repo aukciju. No, je li to baš izgledno? “Intervencije poput prošlotjedne imaju za posljedicu povlačenje kuna iz opticaja. Bilo bi glupo smanjivati devizne rezerve i potom kompenzirati to smanjenje kunske likvidnosti jer bi to samo potaknulo daljnju deprecijaciju”, kaže guverner Željko Rohatinski. Već ranije, pak, isticao je kako će HNB stabilnost tečaja po potrebi braniti i stezanjem kunske likvidnosti jer tečaj ostaje jedan od prioriteta monetarne politike. No, guverner ističe i kako stabilnost tečaja objektivno nije samo interes centralne banke, nego i banaka i građana i države. Svako od njih štiteći svoje interese daje odgovarajući doprinos stabilnosti tečaja. S tim u vezi u HNB-u naglašavaju da banke imaju i svoja devizna sredstva i logično bi bilo da ih i koriste.

Na potrebu takva ponašanja, među ostalim, upućuje i ograničenje rasta kredita (12 posto na godišnjoj razini). Upravo su se na taj problem banke bile pozvale za prošlotjednog sastanka u HNB-u, budući da rast tečaja (tih je dana probio granicu od 7,40) povećava nominalni kunski iskaz stanja kredita bez da i jedan novi kredit odobre. Premda se i ove godine ‘originalno’ ne očekuje prirast kredita od 12 posto, već upola niže, rast tečaja može i te kako pokvariti računice, jer je znatan dio kredita vezan uz tečaj, odnosno valutne klauzule, pa i npr. dva posto jačanja eura može biti značajno. To je bankare potaknulo da ponovno postave pitanje ukidanja ‘plafoniranja’ rasta kredita do kote koja ne implicira dodatne namete (upis neisplativih blagajničkih zapisa u visini 75 posto prekoračenja). Iako je euro (kao i dolar) u posljednjih mjesec-dva ojačao, taj pritisak zasad ublažavaju ‘zalihe’ koje su im ostale iz prošle godine. Lani je rast kredita bio oko 10,5 posto, a ne 12 posto, a baza za mjesečne izračune je kraj 2007. a ne kraj 2008. Neovisno o tome, u posljednjem tjednu siječnja i taj bi čimbenik trebao biti stabilizirajući. Kad je posrijedi tečaj, ovih dana analitičari ističu i da ostaje vidjeti kako će se tehnički realizirati sindicirani kredit domaćih banaka državi radi refinanciranja skorašnjih dospijeća inoduga, o čemu se konačni dogovor očekuje tijekom ovog tjedna. No budući da se očekuje da će se to riješiti deviznim kreditom i da će HNB za te potrebe bankama osigurati likvidnost kroz smanjenje stope minimalne devizne likvidnosti sa 28,5 na 25 posto, s efektom oslobađanja 840 milijuna eura, ta operacija za tečaj bi zapravo trebala biti neutralna.