Rijeka Sava, iako prolazi kroz srce hrvatske metropole, ostaje slabo iskorišten resurs, odvojen od urbanog života Zagreba. No, skupina stručnjaka, predvođena Zdravkom Jurčecom, predsjednikom Hrvatskog inženjerskog saveza, predstavila je ambicioznu “Strategiju razvoja prostora uz Savu”, koja bi mogla promijeniti odnos grada i rijeke.

Od formiranja park-šuma i urbanih zona za rekreaciju, preko izgradnje malih hidroelektrana, do prilagodbe klimatskim promjenama, projekt obećava novu budućnost za Zagreb, Zagrebačku županiju i Veliku Goricu. Kako predsjednik Hrvatskog inženjerskog saveza ističe, ovaj projekt nije samo lokalni, već ima značaj na razini države, posebice u kontekstu upravljanja vodama i zaštite od poplava.

U eksluzivnom razgovoru za Poslovni dnevnik, Zdravko Jurčec otkriva zašto je projekt Sava ključan za budućnost regije, kako se nositi s izazovima erozije i poplava te zašto Hrvatska zaostaje za susjednom Slovenijom u korištenju vodenog potencijala.

Slovenska strana već izgradila hidroelektrane uzvodno od Save, dok Hrvatska još nije poduzela slične korake. Koji su glavni razlozi za ovu zaostalost Hrvatske u realizaciji projekata na Savi?

Primarno se radi o političkoj odluci. Zamislimo li da je Hrvatsko-Slovenska granica pomaknuta uzvodno, vjerojatno do realizacije hidroelektrane Mokrice ne bi došlo. Vrijedi i obratno, da je granica dviju republika pomaknuta nizvodno velika je vjerojatnost da bi republika Slovenija izgradila još jednu hidroelektranu.

Osobno mislim da je Republika Slovenija imala jasnije okvire i ciljeve za donošenje odluke pa se ona i lakše donijela. Republika Hrvatska je u bitno složenijoj situaciji jer rješenje ovisi o više subjekata koji imaju različite pristupe i vizije, pa su i stavovi često u suprotnosti. Postojeći sustav s tendencijom daljnjeg produbljivanja korita rijeke Save prirodno povećava sigurnost užeg prostora grada Zagreba od poplava, mada su upitni i efekti na području nizvodno. Spuštanje razina podzemnih voda u Zagrebačkom vodonosniku još se uvijek može rješavati produbljivanjem zdenaca, mada je i tu izvjesno da će klimatske promjene dugoročno postojeće stanje bitno pogoršati. Energetsko iskorištavanje rijeke Save izgradnjom hidroelektrana nije samodostatno za financiranje tako velikog zahvata, a pozicioniranje hidroelektrana u postojećem koritu rijeke otvara niz pitanja vezanih za zaštitu okoliša. Ovaj prostor idealan je za prostorni razvoj i grada Zagreba i Zagrebačke županije, ali je taj doprinos teško financijski kvantificirati.

U svim dosadašnjim rješenjima uvijek je prevladavala jedna od komponenata zašto donijeti odluku, pokrenuti projekt (kao npr. iskorištavanje energetskog potencijala) dok bi za odluku bio nužan visoki stupanj koncensusa svih zainteresiranih, kojeg stvarno nije bilo.

Kako biste procijenili utjecaj postojećih slovenskih hidroelektrana na vodostaj Save i stabilnost nasipa u Hrvatskoj, s obzirom na sniženje vodostaja za oko jedan metar?

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Produbljivanje dna korita rijeke Save je cca 2 metra u užem prostoru grada Zagreba, dok je on znatno veći nizvodno od praga Termoelektrane toplane. Razlozi za produbljivanje kanala sigurno su i izgradnja elektrana u Republici Sloveniji započeta još izgradnjom hidroelektrane u Krškom, čime je zaustavljen nanos sedimenta, ali isto tako trendove produbljenja korita treba tražiti i u regulaciji rijeke Save kroz Zagreb s početka 20-og stoljeća kada je tok rijeke skraćen za cca 40% (Sava više nije meandrirala prostorom, te je došlo do povećane brzine vode i brže erozije dna).

Pozitivan učinak slovenskih elektrana sigurno je u mogućnosti regulacije visokog vodnog vala, to jest otvoreni su uvjeti za djelomično upravljanje sustavom. Pravila struke uvjetuju da bi se, kada je započeta regulacija rijeke uzvodno, ista nastavi i nizvodno kako bi se smanjili negativni efekti intervencije. U ovom bi se slučaju bitno ublažili efekti smanjenog sedimentnog nanosa, odnosno zaustavilo daljnje produbljivanje dna korita rijeke Save.

U projektu se spominje mogućnost formiranja parkova, urbanih šuma i zona za rekreaciju u inundacijskom pojasu Save. Kako vidite integraciju tih prostora u urbanu strukturu Zagreba?

Osnovna ideja koncepta zasnovana je da se na ustavi Prečko regulira protok na način da se ekološki prihvatljiva minimalna količina vode cca 100 m³/s usmjeri koritom Save (minimalni godišnji protok je cca 60 m³/s, s tendencijom pada), dok se ostali dio vode preusmjerava u kanal Sava-Sava (cca 200 m³/s). Da bi se prostor postojeće inundacije mogao osloboditi za druge namjene, a ne isključivo za protok visokih voda u periodu od 2-3 tjedna godišnje, bilo je nužno proračunati mogućnost da kanal prihvati tisuću godišnje visoke vode, a to je 5000 m³/s.

Konceptom je od samog početka bilo zamišljeno da korito rijeke Save s inundacijom čini zeleno-plavi park koji je vezan s postojećim jezerima uz Savu, Rakitje, Jarun i Bundek čime bi se osiguralo prihranjivanje jezera vodom, te izbjegli negativni trendovi isušivanja.

Kolokvijalno, mi smo taj uvjet definirali da zec može slobodno protrčat tim prostorom od Slovenske granice do Siska.

Ovim projektom stvoreni su hidrotehnički preduvjeti, dok je zamišljeno da integracija tog prostora u prostorno plansku strukturu grada Zagreba i Zagrebačke županije bude predmet arhitektonsko-urbanističkih natječaja.

Planirana sadnja 400.000 stabala uz Savu od Jankomirskog do Domovinskog mosta zvuči ambiciozno. Kako bi taj projekt mogao utjecati na ekološku ravnotežu i kvalitetu života u Zagrebu?

Nije ambiciozno obzirom na veličinu prostora. Danas niz gradova u svijetu traži odgovor na klimatske promjene i značajno povećanje visokih temperatura sa sve dužim periodom trajanja uređenjem urbanih šuma. Zagreb za to ima idealne uvjete, vodu i prostor koji je trenutno u funkciji dva-tri tjedna godišnje.

Može se to činiti na prvi pogled velikim izazovom, ali zamislite vrijeme i broj stanovnika u gradu Zagrebu kada je započeto formiranje parka Maksimir krajem 18. stoljeća (1794. godine kad je Zagreb imao oko 6.000 stanovnika), te u vrijeme dovršetka njegovog uređenja sredinom 19. stoljeća kada je u Zagrebu prema popisu iz 1857. u (tadašnjem) Zagrebu živjelo je 16.657 stanovnika. Zamislite Zagreb bez Maksimira, a ova generacija ima priliku da takav novi Maksimir, formiran u zoni postojeće inundacije Save, ostavi u nasljeđe budućim generacijama.

Koliko je realno očekivati da će Hrvatska u skorije vrijeme započeti s gradnjom hidroelektrana na Savi, s obzirom na trenutne političke i financijske uvjete?

Ovim projektom ne predviđa se izgradnja hidroelektrana na Savi već na kanalu Sava-Sava. U isplativost tog projekta treba uračunati da se one grade na zemljištu koje je u vlasništvu Republike Hrvatske (to je zemljište u funkciji svakih pet do deset godina), da se grade na umjetnoj građevini pa bi i troškovi vezani uz zaštitu okoliša trebali biti manji (na slovenskim elektranama oni su činili cca 50% investicije), da se hidroelektrane grade u suhom režimu, te da su iste na mjestu potrošnje te smanjuje gubici u prijenosu električne energije. Osim toga, za takve projekte na raspolaganju stoje i značajna sredstva iz EU fondova.

Koncept predviđa sadnju visokog drveća na inundaciji Save, a taj proces može početi već sutra, npr. pripremom sadnica stabala za presađivanje na inundaciju kroz 10-15 godina.

Sve to ukazuje da osnovni problem leži u odluci, odnosno prihvaćanju osnovnog koncepta koji nužno ne mora biti ovaj, ali razvoj mora početi poglavito u svijetlu negativnih efekata klimatskih promjena.

Kako biste komentirali izjavu Zvonimira Guzovića o nedostatku entuzijazma za gradnju malih hidroelektrana u Hrvatskoj nakon ulaska u EU? Što bi trebalo promijeniti u pristupu?

Značajnija izgradnja hidroelektrana nije samo problem u Republici Hrvatskoj. Na žalost svjedoci smo niza loših rješenja poglavito u dijelu utjecaja na okoliš. Dr. Zvonimir Guzović iznio je niz novih tehničko-tehnoloških rješenja što bi izgradnju hidroelektrana trebalo činiti prihvatljivijima. U svakom slučaju ništa ne bi trebalo odbaciti već odluke bazirati na osnovu dobre tehničke prakse u Europi i svijetu u svemu poštivajući pravnu stečevinu EU u udjelu utjecaja na okoliš.

S obzirom na to da hidroelektrane omogućuju regulaciju protoka vode, kako bi to konkretno moglo doprinijeti stabilizaciji podzemnih voda u zagrebačkom području?

Ovim rješenjem nije samo predviđena stabilizacija podzemnih voda, već i renaturalizacija odnosno vraćanje režima podzemnih voda približno uvjetima prije prvih hidrotehničkih zahvata s početka 20. stoljeća.

U postojećem koritu rijeke Save (koju nije nužno zadržati u okvirima korita već je moguće i njeno meandriranje, formiranje novih otoka i slično, naravno u zoni današnjih inundacija), predviđa se izgradnja pragova, pregrada i pera, te podizanje vodnog lica koje bi u uvjetima visokih voda (100 m³/s) trebao biti u visini postojećeg korita.

Obzirom da smo hidrotehničkim rješenjem predvidjeli razliku od visokih voda, do sada najniže zabilježenih protoka od cca 50 m³/s, u samom koritu ne bi dolazilo do značajnijeg pada vodnog lica čime bi se znatno doprinijelo prihranjivanje vodonosnog sloja tijekom cijele godine, pa i u periodima dužih sušnih razdoblja.

Isto tako kanal Sava-Sava je u vodnom režimu tijekom cijele godine što omogućuje i prihranjivanje vodonosnika s njegove južne strane.

Kako bi izgradnja hidroelektrana na kanalu Sava-Sava mogla doprinijeti gospodarskom razvoju Zagreba, posebice u kontekstu privlačenja investicija i stvaranja novih radnih mjesta?

Osim što bi to samo po sebi otvorilo nova radna mjesta podizanje vrijednosti i uporabljivosti prostora u zoni zahvata, otvorilo bi prostor za razvoj novih naselja s priuštivim stanovanjem, riješenim problemom prometa u mirovanju.

U zoni Velike Gorice predviđa se izgradnja riječne luke, smisleno povezivanje i bolja prometna povezanost postojećih industrijskih zona, što bi neupitno dovelo do velikih pomaka u konkurentnosti ovog prostora za razvoj.

Sve što bi se planiralo graditi, a posebice u prostoru između rijeke Save i kanala Sava-Sava moralo bi poštivati najstrože mjere zaštite okoliša, posebice u dijelu zaštite vodonosnika.

Koje su trenutne prepreke u Zagrebu za veće iskorištavanje rijeke Save u rekreativne i turističke svrhe, i kako bi ih se moglo prevladati?

Tu valja ukazati na činjenicu da je nekada grad Zagreb puno više živio sa Savom nego danas. Imali smo četiri veslačka kluba, kajakaške klubove, kupališta, pa i u periodu kada je Sava u Zagrebu bila izrazito zagađena ugljenom i celulozom. Jednostavno kao da se je u jednom trenutku odustalo od Save. Meni osobno to nije shvatljivo jer sam na toj Savi kao veslač trenirao, često po noći sa flosa i odlazio i dolazio sa treninga. Danas je taj prostor zaboravljen. Sava je problem, a ne izazov i mogućnost.

Smatrate li da bi uređenje obala Save, uz sadnju stabala i stvaranje parkova, moglo značajno povećati atraktivnost Zagreba kao destinacije za stanovanje i turizam?

Apsolutno da, to je nova vizija grada, prilika da Zagreb i njegovu okolicu učinimo atraktivnom ne samo za turiste, već za nas same.

Kakvu ulogu rijeka Sava može imati u prometnoj povezanosti Zagreba, primjerice kroz razvoj riječnog prometa ili biciklističkih staza duž obale, i kako bi to podržalo održivi razvoj grada?

Projektom je predviđen plovni put druge kategorije rijekom Savom, kao i kanalom Sava-Sava u dužini od cca 70 km. Nakon dugo godina ponovo se aktualizira riječna luka u Zagrebačkom prstenu. Sada ne više na Savi u zoni Rugvice već na kanalu Sava-Sava. Predviđeni su i novi željeznički koridori koji bi grad Zagreb bolje povezali sa prigradskim gradovima i mjestima. Realizacijom tih prometnih projekata dijelom bi se uklonile administrativne barijere grad Zagreb – Zagrebačka županija pa u gospodarskom smislu dobivamo urbanu aglomeraciju velikog radnog radijusa.

Konačno se stvaraju mogućnosti za premošćenje rijeke Save biciklističko – pješačkim mostovima, nužnim preduvjetom za punu integraciju lijeve i desne obale Save i kanala Sava-Sava.

Kako postoje dvije varijante kanala, možete li detaljnije objasniti prednosti varijante B u odnosu na varijantu A za proširenje kanala, posebno s obzirom na povećanje kapaciteta zadržavanja voda i mogućnosti za buduću izgradnju naselja na poljoprivrednom zemljištu treće kategorije?

Varijantom B u odnosu na varijantu A bitno se povećava vodno lice kanala. Varijantom A tretira se kanal u svom postojećem profilu s površinom vodnog lica kanala 676 ha, a u varijanti B kanal se proširuje u prostor koji je u važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji označen kao P3, odnosno poljoprivredno zemljište treće kategorije i površine je 1.155 ha. Ako uzmemo u obzir da je danas postojeće vodno lice rijeke definirano isključivo koritom rijeke, i iznosi oko 552 ha, varijantom B se stvara površina vodnog lica veličine postojeće Save i postojećeg kanala. Povećani kapaciteti protoka umirit će brzinu toka rijeke Save i u postojećem koritu, ali i u kanalu. Razvidno je da se time bitno povećava vodno lice i rijeke Save i kanala i to kroz cijelu godinu.

Varijanta A

Varijanta B

Dodatnu vrijednost drugoj varijanti daju jezera, kojih je planirano 4, širine jezera između 600 i 1.000 m, ukupne površine 700 ha, što bi omogućilo izgradnju otoka, bolju povezanost obala, naravno uz najnoviju tipologiju mostova s većim naglaskom na pješačko-biciklističke komunikacije. Usporedimo li to s površinom današnjeg Jaruna, ovim rješenjem predviđeno je uređenje 10 novih jezera Jarun. Tim rješenjem povećava se kapacitet kanala za zadržavanje vode, hidroelektrane se pomiču na pozicije postojećih cestovnih prijelaza preko kanala, oblikuje se prirodniji tok kanala, a stvaranjem umjetnih jezera osigurava se atraktivan prostor za izgradnju novih naselja.

Zahvaljujući proširenju kanala i stvaranju jezera otvara se mogućnost proširenja postojećih i uspostave novih naselja. Za buduće građevinske zone predviđena je površina oko 1.000 ha, što odgovara veličini 10 naselja Zapruđe. Kad bi ta naselja činila cjelinu s lijevom i desnom obalom kanala, u budućnosti bismo izbjegli situaciju koju trenutno imamo s koritom Save, koju prvenstveno određuje nepovezanost dviju obala.

Grafikon: Uzdužni presjek kanala Sava-Sava (pozicija HE usporedba varijanta A/varijanta B)

Kada bi se, a nema razloga za ne, izgradila luka nautičkog turizma, dobili bismo jedan od najboljih prostora za širenje i grada Zagreba i drugih gradova Zagrebačke županije.

U kontekstu projekta Zeleno plava priča, koji se razvija već 25 godina uz sudjelovanje brojnih eminentnih stručnjaka, možete li nabrojati o kome se sve radi? 

Koncept razvoja prostora razvijao se interdisciplinarno pod mojim vodstvom uz sudjelovanje stručnjaka s Rudarsko-geološko –naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr.sc. Kristijana Posavca, zatim s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Prof. dr.sc. Nevena Kuspilića, Prof. dr.sc. Eve Ocvirk, dipl.ing.građ., Izv.prof.dr.sc. Gordona Gilje, dipl.ing.građ. i Doc.dr.sc. Antonije Harasti, mag ing.aedif., s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Prof. dr.sc. Zvonimira Guzovića, Dr.sc. Nenada Mikulića, dipl. ing građ. i dipl. ing.kem.teh., te iz Jurcon projekta Nenada Bacha, dipl.ing.arh., Jelene Lukete Knez, dipl.ing.arh. i Ivane Kralj, mag.ing.prosp.arch.

Kako komentirate nedefiniran odnos između Save i Zagreba koji je spriječio realizaciju projekata poput zgrade vlade Republike Hrvatske, te što smatrate ključnim korakom za rješavanje tog problema u budućnosti?

Neriješen odnos Save i Zagreba najočitije se oslikava kroz planove i projekte, odnosno što napraviti i kako postupiti s postojećom inundacijom i nasipima. Dok se oko toga ne zauzme jasan stav, lutat ćemo s rješenjima i nijedno neće doživjeti svoju realizaciju, kao što je primjer izgradnje zgrade Vlade Republike Hrvatske za što je još davno raspisan urbanističko-arhitektonski natječaj i odabrano je rješenje.