Domaća razvojna banka iskoristila je u potpunosti dva od šest instrumenata potpore gospodarstvu osmišljenih Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, a ostali su u visokom stupnju realizacije.

Osim njih, nedavno su snižene stope na dio redovnih linija kreditiranja, a izgledno je daljnje jeftinije kreditiranje u okruženju pada cijene novca u eurozoni, kaže predsjednik Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) Hrvoje Čuvalo.

No, ono gdje bi HBOR mogao napraviti opipljivu razliku je priuštivo stanovanje, što je uobičajena praksa razvojnih banaka u Europi. “Pa, ako to rade velike razvijene zapadnoeuropske zemlje i njihove razvojne banke, ne vidim razloga zašto ne bismo i mi”, kaže Čuvalo u intervjuu za Poslovni dnevnik.

Nedavno ste objavili da ste iskoristili sva sredstva planirana NPOO-om. Koliko je tu zapravo sredstava bilo i za što su iskorištena?
HBOR je ukupno kroz financijski okvir NPOO-a dobio na raspolaganje 255 milijuna eura s ciljem plasiranja tih sredstava u gospodarstvo, sa svrhom njegova oporavka i daljnjeg razvoja.

U tom smislu, kreirali smo šest kanala plasmana, od kojih su dva već u cijelosti iskorištena, dok su preostala četiri za sad još otvorena. Korištenje tih sredstava ide vrlo dobro, sukladno planovima i očekivanjima. Jedan od spomenutih programa koji je iskorišten u cijelosti odnosi se na kreditnu liniju namijenjenu mikro, malom i srednjem poduzetništvu, i to za one posebne skupine – žene poduzetnice, mlade do 40 godina, poduzetnike početnike, te male i srednje poduzetnike koji ulažu u ruralna područja.

Za tu je namjenu potrošena cijela predviđena alokacija od 66 milijuna eura, s pomoću kojih smo podržali oko 140 projekata. Najveća pogodnost tih kredita bila je kamatna stopa koja se, ovisno o projektu, kretala od 0,4 do 0,8% fiksno. Imati takve pogodnosti na investicijske kredite za takvu skupinu poduzetnika, i to na rok od 14 godina uz mogućnost počeka, bio je apsolutni hit na tržištu. To je ujedno i razlog zbog kojeg je ta kreditna linija iskorištena tako brzo i smatram da smo s njom napravili odličan posao.

A druga iskorištena mjera?
Radilo se o kreditnoj liniji koja se odnosila na subvencioniranje kamatnih stopa za projekte javnog sektora. Mi smo u tu svrhu formirali poseban fond u sklopu NPOO-a, imali za to predviđenu alokaciju od oko 26,5 mil. eura, te tako uspjeli subvencionirati 40 projekata vrijednih oko 120 mil. eura, uz prosječne kamatne stope od 1 do 1,5%, što je opet bilo vrlo povoljno te smo zadovoljni načinom na koji su ta sredstva iskorištena

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Što je s preostala četiri kanala? Kad bi se oni trebali iskoristiti?
Preostali financijski instrumenti odnose se na subvencioniranje kamatnih stopa za kredite koji su usmjereni prema malim i srednjim poduzetnicima, kao i velikim poduzećima, a tu je i jamstveni fond namijenjen za velike poduzetnike.

Također, imamo i instrument namijenjen vlasničkom ulaganju, tzv. equity fond, koji se odnosi na ulaganja u investicijske fondove. Odlučili smo taj dio sredstava alocirati na drugačiji način. Naime, postoji jedan dio gospodarstva kojem nisu zanimljivi klasični krediti i jamstva, već se traži alternativni oblik financiranja, a to je upravo ulaganje u kapital. To je, primjerice, idealno za male poduzetnike, startupove ili za poduzetnike u već nekoj zrelijoj fazi poslovanja, koji sad žele izaći na nova tržišta.

Kreditori često ističu taj problem nedostatka kapitala tvrtki. Kažu da ideja ima, ali ne i opipljive garancije ili ‘vjere’ u projekt vlastitih sredstava?
Takve vrste financiranja do prije nekoliko godina gotovo da i nije bilo, pa je HBOR u suradnji s Europskim investicijskim fondom prepoznao taj slobodni prostor. Tako je i stvoren novi, inovativni model ulaganja CROGIP, usmjeren u fondove rizičnog kapitala koje je odabrao EIF. Tu priču smo započeli prije pet godina i do danas je uloženo između 300 i 350 milijuna eura kroz nekoliko investicijskih fondova.

Od tog iznosa HBOR je uložio oko 40-50 mil. eura, što bi značilo da su ta društva na naš 1 euro skupila još po 6 eura ulaganja od privatnih ulagača. To je ustvari i bit cijele priče: kad imate jakog institucionalnog ulagača kao što je državna razvojna banka ili EIF, to automatski privlači i ostale privatne ulagače. Zbog toga smo u okviru NPOO-a i odvojili oko 30 milijuna eura upravo za tu svrhu.

Kad podvučete crtu, koliko je sredstava iskorišteno?
Dosad smo kroz NPOO podržali oko 370 projekata teških oko 540 milijuna eura. Pored toga, prije godinu dana potpisali smo ugovor za spomenuti equity dio u koji smo s EIF-om uložili 52 milijuna eura, a efekt tog ulaganja osjetit će se početkom iduće godine. Ove godine traje selekcijski postupak izbora društava s kojima će se raditi, gdje aktivniju ulogu ima EIF koji je i objavio javni poziv za odabir tih društava.

No, HBOR ovdje nije samo pasivni promatrač, već daje konačni sud o izboru tih društava. Postupak bi trebao završiti kroz naredna dva mjeseca, pa proces odabira ulaganja počinje od siječnja. Istaknuo bih da smo s 26 milijuna eura subvencija omogućili kreditiranje u vrijednosti od oko 140 milijuna eura te smo u tom smislu prešli već gotovo 50% iznosa predviđenog za subvencije.

Vjerujem da ćemo sva sredstva potrošiti daleko prije predviđenog roka jer je već više od 30% svih sredstava iskorišteno, dok je sve ostalo u poodmakloj fazi korištenja. Rekao bih da imamo slatke brige jer je gospodarstvo osjetilo da su uvjeti financiranja vrlo povoljni, a nije isključeno da po nekim dijelovima gdje nam možda ide sporije, predviđena sredstva preusmjerimo u neki drugi financijski instrument koji se troši mnogo brže.

Bilo je na početku dosta kritika iz privatnog sektora prema Vladi da previše novca ide prema javnom sektoru, primjerice u infrastrukturu. I vi imate dio sredstava namijenjen za javni sektor.
U HBOR-u je odnos kredita 80:20 u korist privatnog sektora koji je u tom smislu dominantan, a takav se udio već godinama održava na istoj razini. Normalna je praksa da jednim dijelom aktivno pratimo i javni sektor u njihovim projektima, što uostalom na jednak način rade i druge razvojne banke.

Naime, postoji niz infrastrukturnih projekata koji se mogu financirati jedino uz pomoć povoljnijih kredita razvojne banke. Posebno je to bitno u nekim ruralnim sredinama gdje, primjerice, projekt komunalnog poduzeća može zaživjeti jedino ako ima povoljnije financiranje koje ne ovisi isključivo o toj komercijalnoj komponenti.

Je li smanjenje kamatnih stopa i po nekim HBOR-ovim redovnim programima posljedica ovog monetarnog popuštanja ECB-a?
Tim potezom smo željeli sačuvati kontinuitet povoljnog financiranja kakav smo imali kroz NPOO, primjerice u već spomenutom programu namijenjenom za mlade poduzetnike, početnike ili žene poduzetnice. Nove stope nisu onako niske kao što su mogle biti kroz NPOO, no za taj segment klijenata spustili smo stope sa 4 na 2 posto s rokovima otplate od 12 do 14 godina. Vjerujem da je to i dalje jako povoljno, dok smo za kreditiranje javnog sektora kamate spustili s 3,2 na 2,05% fiksno.

Nastavlja se pad referentnih stopa. Očekujete li daljnje prelijevanje na cijenu zaduživanja u RH iako je kod nas dosad taj efekt bio slabiji nego u ostatku eurozone?
Vjerujemo da hoće. S jedne strane ECB snižava stope, dok s druge imamo poboljšan kreditni rejting države, što je ujedno rezultiralo i povijesno visokim rejtingom HBOR-a. To jednostavno mora dovesti do povoljnijeg financiranja jer smo manje rizična zemlja, pa su i premije za rizik niže.

Puno prašine izazvalo je izvješće o konkurentnosti EU Marija Draghija koje naglašava potrebu vala investicija u inovacije da sustignemo SAD i Kinu. S obzirom na dramatičan ton izvješća, mislite li da nam slijedi neki novi mehanizam poput onog koji je donio milijarde eura nakon pandemije?
Sve naše kreditne linije, posebice one koje se sufinanciraju s pomoću EU sredstava, pokušavamo usmjeriti na projekte koji donose dodanu vrijednost. Inovativnih projekata u našem gospodarstvu itekako ima i s njima možemo biti konkurentni, a naš je zadatak pronaći takve poduzetnike i pružiti im potporu u realizaciji njihovih projekata.

No, realno živimo u rentnoj ekonomiji u kojoj je slaba motivacija za obrazovanje i razvoj poduzetništva, novih tehnologija… Koliko bi u takvom okruženju uopće mogli iskoristiti besplatnog novca da ga Bruxelles i ponudi na pladnju u skorije vrijeme?
Poučeni iskustvima nekih drugih zemalja EU, osnovali smo investicijski fond za transfer tehnologije sa slovenskom razvojnom bankom i EIF-om. Potrebe za time na tržištu sve su veće, a ono što sa sigurnošću možemo reći jest da u portfelju danas imamo mnogo više izvoznika nego što smo ih imali prije.

Postoje mjesta u Hrvatskoj, poput primjerice Međimurja, gdje imate na desetke poduzeća koja broje od 50 do 200 zaposlenih, sve što proizvedu izvezu, a mnogi pritom nisu naslonjeni ni na kakve grantove. U Slavoniji ćete također pronaći firme koje rade čuda u segmentu proizvodnje i izvoza, čemu smo i sami bili svjedoci prošle godine kad smo organizirali našu godišnju izvoznu konferenciju, koja se tad održavala u Osijeku.

No, kad govorimo o rentnoj ekonomiji, naglasio bih da HBOR ne financira gradnju apartmana ni vila za odmor, što također govori o smjeru u kojem želimo podržavati poduzetništvo kao razvojna banka.

Ranije su vam banke znale prigovarati da im direktnim linijama uzimate posao komercijalnog kreditiranja. Čujete li i danas takve primjedbe?
Rekao bih da u tom smislu danas postoji dobar balans, s obzirom na činjenicu da je naša uloga primarno u pokrivanju tržišnih praznina. Dakle, kad postoji potražnja za određenim financijskim proizvodom kakvog na tržištu nema ili ga u velikoj mjeri nedostaje, tu moramo intervenirati.

Izvrstan primjer za to je Covid kriza u kojoj smo imali posebnu jamstvenu liniju za izvoznike jer je te tvrtke trebalo spašavati. Izvoz nam je strateška odrednica države, a HBOR je u toj situaciji omogućio moratorije na kredite i financirao obrtni kapital po 0 ili 1 posto. Je li to ulazak u nečiji prostor?

Mislim da ne. Isto tako, postoji niz investicijskih projekata, posebno u ruralnim sredinama, gdje banke nemaju interesa ili su voljne financirati samo dio transakcije. Upravo je tu prostor za nas. Na primjer, ako netko želi graditi tvornicu u okolici Požege, a banke nemaju interesa, mi naprosto moramo biti prisutni kako bismo i tako podržali razvoj gospodarstva u Hrvatskoj.

Po onoj ‘ako se ne baviš stambenom politikom, ona će se prije ili kasnije početi baviti s tobom’, nepriuštivost stanovanja postalo je vruće politično i društveno pitanje. Smatrate li da u osmišljavanju rješenja ima prostora za HBOR i kako bi se uopće tu mogli po pozicionirati?
Prostora za HBOR svakako ima. To nije samo ekonomsko, već i političko pitanje, u kojem će vrlo brzo doći do trenutka kad će se morati razmatrati kreiranje financijskih modela za priuštivo stanovanje. Vidimo da u tome razvojne banke diljem EU imaju svoju ulogu, gdje je financiranje priuštivog stanovanja vrlo bitan dio njihovog segmenta rada. Rješenje ovisi o nizu parametara i bilo bi neozbiljno reći išta dalje od toga. No, da prostora za nas ovdje itekako ima, to je činjenica.

Zbog bujanja cijena nekretnina, strane razvojne banke su uvele modele financiranja priuštivog stanovanja ili kroz equity priču ili kroz kreditne i jamstvene aranžmane. Pa, ako to rade velike razvijene zapadnoeuropske zemlje i njihove razvojne banke, ne vidim razloga zašto ne bismo i mi.

HBOR se uglavnom financira EU sredstvima, no s obzirom na to da se stalno govori o aktivaciji ZSE, je li vam uopće opcija, recimo, izdavanje obveznica kao što država radi u posljednje vrijeme?
Naši najveći kreditori su EIB i Razvojna banka Vijeća Europe, ugledne međunarodne razvojne financijske institucije s kojima imamo sličnu misiju i ulogu. Raditi s njima je stvar prestiža te pridržavanja i zadovoljenja strogih kriterija. Suradnja nam je vrlo dobra, te predstavlja siguran izvor financiranja koji bismo htjeli imati i u budućnosti. Zasad nemamo u planu izdavanje obveznica ili neki sličan oblik našeg financiranja jer trenutačna struktura za nas znači povoljnije izvore.

Jedan od noviteta koje ste uveli je Urbani razvojni fond namijenjen jedinicama lokalne samouprave (JLS) koji je prvi puta uveo mogućnost ulaganja u neke komercijalne projekte uz mogućnost kapitalnog rabata. Zašto bi zapravo HBOR podupirao ideju da država dodatno ulazi u privatni sektor?
Misao vodilja je financirati infrastrukturne projekte koji ne mogu živjeti isključivo na klasičnom, komercijalnom financiranju. Takvim projektima je nužan neki nivo granta ili vrste benefita da projekt bude ekonomski održiv. Uzmimo za primjer financiranje izgradnje bazena. Možda nije problem privatnom sektoru pratiti izgradnju bazena ili muzeja u Zagrebu ili Splitu, no vi želite društvu i u drugim mjestima ponuditi takav sadržaj.

Projekt mora imati neki segment da može otplaćivati samog sebe kako bi bio ekonomski održiv, neki ‘poguranac’. To su upravo ta bespovratna sredstva EU, u kojima se otpisuje dio kredita za projekte s javnom i komercijalnom komponentom. Javna usluga je onda u dijelu društvenog sadržaja za ljude koji tamo žive, a komercijalna, primjerice, naplata ulaznica, no ona sama po sebi ne bi bila dovoljna za računicu.

Prepoznaju li JLS-ovi u dovoljnoj mjeri opcije koje imaju na raspolaganju putem vaših programa?
Rekao bih da da. Proteklih 6 mjeseci imamo intenzivnu turneju, držimo radionice za predstavnike jedinica lokalne samouprave i vidimo da postoji velik interes. Postoji mnogo zanimljivih ideja i ovo je idealna prilika za njihovo financiranje. Otpisati se može i do 50% ukupnog iznosa kredita kroz kapitalni rabat. Ono što je izazov za investitore u javnom sektoru, jest priprema dokumentacije. No, veći JLS-ovi imaju vlastite razvojne agencije koje rade s EU fondovima i to za njih više nije novost.

Koliko HBOR ima nenaplativih kredita?
Prema podacima za 2023., udio NPL-a nam je 14,6%. To je i dalje relativno visoko, posebice u odnosu na komercijalne banke, ali treba imati na umu da one redovito prodaju loše kredite agencijama, dok mi nemamo takvu politiku. HBOR nikad nije prodavao kreditni portfelj, osim individualnih potraživanja, a isto tako moram naglasiti da zadnjih nekoliko godina bilježimo kontinuirano opadanje tog udjela, svake godine za oko jedan postotni bod.

Naša analiza pokazuje da kad se isključi efekt veleprodaje NPL-ova banaka, a mi iz portfelja isključimo kredite koje smo odobravali uz državna jamstva za sektore poput brodogradnje ili poljoprivrede, odnosno za neke industrijske gigante kako bi preživjeli, mi smo u egalu. Dakle, komercijalne banke nisu ništa bitno bolje ili efikasnije od HBOR-a po pitanju kvalitete portfelja.

Imate li novih programa u pripremi?
Nastavljamo raditi na svim aktualnim programima, no uskoro planiramo ponuditi još tri nova financijska instrumenta koja će biti namijenjena privatnom sektoru. Vjerujemo da će ti programi biti vrlo atraktivni s obzirom na to da će model financiranja biti sličan kao i kod urbanog razvojnog fonda.

Dakle, od ukupnog iznosa kredita bit će moguće otpisati do 50% glavnice, po unaprijed zadanim kriterijima, i to za projekte koji će ostvariti velike energetske uštede, imati naglasak na digitalizaciji i slično. Prvi od njih odnosit će se na poduzetnike u turističkom sektoru, a imat će za cilj podizanje hotela ili novih smještajnih kapaciteta u manje razvijenim zonama, naročito u unutrašnjosti.

Moguće su investicije i u prvoj zoni, ali one ne smiju za posljedicu imati povećanje broja smještajnih jedinica, već samo kvalitete sadržaja. Intencija je poticati investicije u održivi oblik turizma u područjima koja nisu samo u prvoj turističkoj zoni, a za tu smo namjenu pripremili oko 160 milijuna eura. Isto tako, pripremamo i programe koji će poticati ulaganja u ostvarivanje energetskih ušteda u proizvodnim industrijama, kao i modernizaciju proizvodnje u prerađivačkoj industriji.