Dva dana prije početka dugoočekivanih pregovora između Hrvatske vlade i mađarskog MOL-a oko upravljanja hrvatskom naftnom kompanijom Inom sve se jasnije mogu iščitati pozicije koje će suprotstavljene strane u tim pregovorima zauzeti.

Kako je u intervjuu Reutersu potvrdio predsjednik Nadzornog odbora MOL-a György Mosonyi mađarska kompanija nije se spremna odreći upravljačke kontrole nad Inom, a namjerava inzistirati na povratu duga koji Hrvatska ima prema Ini, temeljem neispunjenja obveze preuzimanja plinskog biznisa iz 2010. godine. Iako se o tom potraživanju u javnosti uglavnom govori kao o gubitku Ine, preciznija je formulacija kako se radi o neostvarenoj dobiti. Naime, ugovorom o plinskom poslovanju država se obvezala Inin plin otkupljivati po cijeni ruskog plina na hrvatskoj granici. Kako bi to podrazumijevalo trošak za proračun ili radikalno poskupljenje plina za potrošače, Vlada taj dogovor nije provela. 

Argumenti za raskid
Ina je nastavila prodavati plin po nižim cijenama, ali – valja to napomenuti – i dalje uz značajan profit, s obzirom da 70 posto plina dobiva iz domaćih, već amortiziranih nalazišta gdje je cijena proizvodnje vrlo niska. Ukupno računovodstveno potraživanje Ine prema državi – razlika između prodajne cijene i ruske cijene – iznosi oko 2 milijarde kuna. Ono bi bilo pravno neosporno da nije bilo prvostupanjske presude Ivi Sanaderu u čijem je obrazloženju sudac Ivan Turudić na više mjesta naveo kako je i Ugovor o plinskom poslovanju bio obuhvaćen navodnim korupcijskim aranžmanom Sanadera i  šefa MOL-a Zsolta Hernadija. Kada bi takva presuda bila i potvrđena na Vrhovnom sudu, otvorila bi se pravna mogućnost pobijanja ugovora , pa tako i duga.

Dapače, čak i da MOL pokrene arbitražnu tužbu pred švicarskim sudom, kako je u ugovoru predviđeno da se sporovi među stranama rješavaju temeljem hrvatskog prava, hrvatski pravni zastupnici imali bi mogućnost da traže zastoj spora do pravomoćnosti kaznenog procesa. Utoliko, pitanje 'plinskog duga' izravno je vezano za pravosudni pravorijek u slučaju Ina/MOL, no problem je što Vlada ne može sa sigurnošću ne može predvidjeti kakav će on biti. Utoliko, Vladini pregovarači bit će suočeni s dvojbom isplati li seumanjiti potraživanje kroz nagodbu ili riskirati čekajući presudu. 

Sporno upravljanje
S druge strane, sa sličnom dilemom suočen je i MOL. U pregovorima Hrvatska namjerava inzistirati na usklađivanju upravljanja Inom s važećim hrvatskim zakonskim normama. Po već poznatim tumačenjima, to bi značilo vraćanje operativnih upravljačkih prava na Upravu društva, te eliminaciju odbora izvršnih direktora – tijela koje tijekom posljednje dvije godine rukovodi kompanijom. Također, kako se doznaje, hrvatski zahtjev bit će ukidanje famoznog dokumenta po nazivu LODO – liste ovlaštenja za donošenje odluka u kompaniji. Tim dokumentom se definira procedura donošenja odluka u Ini, a taj proces odlučivanja u Ini je takav da se čak i svakodnevne odluke u razini srednjeg menadžmenta donose uz prethodne konzultacije s MOL-ovim dužnosnicima u Budimpešti. U Vladi žele prisiliti MOL da svoju vlasničku kontrolu nad Inom realizira isključivo putem utjecaja na imenovanje kadrova u kompaniji, ali koji bi onda Inom rukovodili kao samostalnim subjektom.

Dakako, s obzirom na važeće ugovore MOL ništa ne prisiljava da pristane na takve zahtjeve, ali i tu bi pravomoćna osuđujuća presuda u slučaju Sanader dodatno zakomplicirala situaciju, otvarajući opet pravnu mogućnosti pobijanja važećih ugovora. Utoliko, usprkos Mosonyijevim najavama, i u MOL-u će biti suočeni s dvojbom da li pristati na određeni kompromis ili riskirati s čekanjem odluke Vrhovnog suda. U suštini, iako i jedna i druga strana to odlučno negiraju, slučaj Sanader bit će glavni faktor koji će utjecati na ishod pregovora, bilo kao pravni pravorijek, bilo kao činjenica koja će strane nagnati na postizanje kompromisnog rješenja.