Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Ravnatelji bolnica ne daju doktore privatnicima

Autor: Marija Crnjak
14. ožujak 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Zakon je omogućio liječnicima da dio radnog vremena rade za drugog poslodavca, ali nužna su pojašnjenja

Iako su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti liječnici iz javnih zdravstvenih ustanova dobili pravo do trećine radnog vremena raditi prekovremeno za drugog poslodavca, odnosno privatnika, zakonodavac nije odredio jasne kriterije pa većina liječnika to pravo zapravo ne može koristiti. Hrvatska liječnička komora, Hrvatski sindikat liječnika i Hrvatski liječnički zbor stoga će od Vlade tražiti dodatna pojašnjenja Zakona, odnosno donošenje kriterija kojima bi se trebale riješiti nejasnoće koje koče njegovu provedbu. Prema Zakonu, suradnja s drugim poslodavcem ne može se ostvariti bez prethodne suglasnosti poslodavca, tj. ravnatelja zdravstvene ustanove. Sindikat tvrdi da ravnatelji imaju prevelike ovlasti koje im omogućuju da liječnicima uskraćuju zakonska prava. “Novi zakon postigao je dva cilja, ograničio je prekovremeni rad kod drugog poslodavca na jednu trećinu radnog vremena i odvojio je javno i privatno. Ravnatelji samo trebaju procijeniti stvara li im rad njihova zaposlenika kod privatnika nelojalnu konkurenciju. No neki ravnatelji ne žele dati suglasnost”, ističe predsjednik Sindikata Ivica Babić.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Najveću glavobolju sindikatu izaziva Andro Vlahušić, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik i bivši ministar zdravstva, koji je odbio potpisati suglasnost svim liječnicima koji su to tražili. Vlahušić načelno nije protiv toga da liječnici rade za druge poslodavce, ali “tri četvrtine molbi za dobivanje suglasnosti podnijela je skupina ljudi koja je po svim kriterijima najslabija po rezultatima, od toga da imaju najdulje liste čekanja do toga da se kod njih otpusno pismo čeka dva mjeseca. To su liječnici za koje se zna da imaju slabe rezultate, a imaju nekog s privatnom praksom kod kojeg bi željeli raditi. U Dubrovniku postoje dvije, tri privatne prakse, odnosno vrlo je mali broj radnih mjesta na kojima bi liječnici mogli raditi i nepravedno je da dam suglasnost liječniku s najlošijim rezultatima tako da suglasnost nije dobio nitko”, pojašnjava Vlahušić. Ističe da bez točnih kriterija ne želi imati odgovornost određivati tko će raditi prekovremeno. Vlahušić kaže da liječnici trebaju raditi privatno, ali po kriterijima izvrsnosti koju bi trebali procjenjivati šefovi odjela.

Iako su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti liječnici iz javnih zdravstvenih ustanova dobili pravo do trećine radnog vremena raditi prekovremeno za drugog poslodavca, odnosno privatnika, zakonodavac nije odredio jasne kriterije pa većina liječnika to pravo zapravo ne može koristiti. Hrvatska liječnička komora, Hrvatski sindikat liječnika i Hrvatski liječnički zbor stoga će od Vlade tražiti dodatna pojašnjenja Zakona, odnosno donošenje kriterija kojima bi se trebale riješiti nejasnoće koje koče njegovu provedbu. Prema Zakonu, suradnja s drugim poslodavcem ne može se ostvariti bez prethodne suglasnosti poslodavca, tj. ravnatelja zdravstvene ustanove. Sindikat tvrdi da ravnatelji imaju prevelike ovlasti koje im omogućuju da liječnicima uskraćuju zakonska prava. “Novi zakon postigao je dva cilja, ograničio je prekovremeni rad kod drugog poslodavca na jednu trećinu radnog vremena i odvojio je javno i privatno. Ravnatelji samo trebaju procijeniti stvara li im rad njihova zaposlenika kod privatnika nelojalnu konkurenciju. No neki ravnatelji ne žele dati suglasnost”, ističe predsjednik Sindikata Ivica Babić.

Najveću glavobolju sindikatu izaziva Andro Vlahušić, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik i bivši ministar zdravstva, koji je odbio potpisati suglasnost svim liječnicima koji su to tražili. Vlahušić načelno nije protiv toga da liječnici rade za druge poslodavce, ali “tri četvrtine molbi za dobivanje suglasnosti podnijela je skupina ljudi koja je po svim kriterijima najslabija po rezultatima, od toga da imaju najdulje liste čekanja do toga da se kod njih otpusno pismo čeka dva mjeseca. To su liječnici za koje se zna da imaju slabe rezultate, a imaju nekog s privatnom praksom kod kojeg bi željeli raditi. U Dubrovniku postoje dvije, tri privatne prakse, odnosno vrlo je mali broj radnih mjesta na kojima bi liječnici mogli raditi i nepravedno je da dam suglasnost liječniku s najlošijim rezultatima tako da suglasnost nije dobio nitko”, pojašnjava Vlahušić. Ističe da bez točnih kriterija ne želi imati odgovornost određivati tko će raditi prekovremeno. Vlahušić kaže da liječnici trebaju raditi privatno, ali po kriterijima izvrsnosti koju bi trebali procjenjivati šefovi odjela.

Autor: Marija Crnjak
14. ožujak 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close