Broj požara u Hrvatskoj porastao je 7,62 posto, dok je opožarena površina porasla 75,06 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Ta razlika govori više o klimatskom riziku nego bilo koja pojedinačna slika gorućeg brda, pojedinačni događaj danas jednostavno nosi veću štetu nego prije nekoliko godina.

ministar gospodarstva

Šušnjar: Nedjelja je, a promet je gust. Cijene goriva su očito priuštive

Nedavni požari kod Omiša na Pelješcu i Braču, dodatno su to potvrdili. Omiški požar zahvatio je više od 1.000 hektara te doveo do evakuacije oko tisuću ljudi. Do 16. rujna u požarima je diljem Europske unije izgorjelo oko 668.000 hektara, gotovo dvostruko više od dvadesetogodišnjeg prosjeka za isti dio godine, premda manje nego rekordne 2025. Brojke iz cijele Europe upozoravaju da ova sezona nije bila iznimka nego nastavak trenda koji hrvatske tvrtke, banke i osiguravatelji tek trebaju ozbiljnije uzeti u obzir. Iza prizora gorućih brda krije se statistika o novcu, o premijama, štetama i o tome tko na kraju plaća račun kad se odluči kockati s klimatskim rizikom.

“Klimatski rizik sve više postaje svakodnevica i pitanje je imamo li predodžbu koliko nas može koštati. Tvrtke koje danas procjenjuju svoju izloženost samo kroz prošlogodišnju štetu grade lažan osjećaj sigurnosti.” smatra predsjednica Uprave Marsh Hrvatska Jasminka Horvat Martinović upozorivši da je to velika zamka trenutka u kojem se dobar dio hrvatskog poslovnog sektora nalazi.

Reutersova analiza, temeljena na podacima Europske agencije za okoliš, pokazuje razmjere problema na razini cijele Unije: klimatske katastrofe i ekstremni vremenski uvjeti koštali su Europsku uniju oko 822 milijarde eura u razdoblju od 1980. do 2024. godine, a čak četvrtina tog iznosa nastala je u posljednje četiri godine. Prema najnovijim podacima EEA-e, privatnim osiguranjem bilo je pokriveno manje od 20
posto ukupnih gubitaka u tom razdoblju. Za Hrvatsku je jaz još veći: osigurano je bilo manje od tri posto ukupnih ekonomskih gubitaka povezanih s vremenskim i klimatskim ekstremima.

Hrvatska se tako nalazi među europskim zemljama s najnižim udjelom osiguranihklimatskih gubitaka. Poplave u Španjolskoj 2024. podrazumijevaju troškove obnove od oko 0,7 posto BDP-a u razdoblju 2024.–2026., što je približno 11 milijardi eura, a njemačke poplave iz 2021. državnu su blagajnu koštale oko 30 milijardi eura jer je osiguranje pokrilo tek manji dio štete.

“Problem više nije u skupoći koju nose katastrofe već u tome što postaju redovite. Dok se one tretiraju kao jednokratna proračunska opterećenja, sustav se ne prilagođava. Rezultat je da sve veći dio računa završava na poreznim obveznicima”, ističe Horvat Martinović.

Neke zemlje već su otišle korak dalje od razmatranja novih modela. Portugal je u travnju, nakon velikih poplava početkom 2026., najavio fond za prirodne katastrofe i potrese te sustav obveznog osiguranja stanovanja i poslovne infrastrukture, uz mehanizam javne pomoći za kućanstva s nižim prihodima. U Grčkoj je pak od 1. lipnja 2025. za poduzeća s godišnjim prometom većim od 500.000 eura obvezno osiguranje od šumskog požara, poplave i potresa, uz pokriće najmanje 70 posto vrijednosti obuhvaćene imovine.

U međuvremenu je napravljen i novi korak na razini Europske unije. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen 16. rujna najavila je osnivanje Climate Insurance Alliancea s ciljem smanjivanja velikog jaza u osiguranju od klimatskih katastrofa. Komisija procjenjuje da je danas privatnim osiguranjem pokriveno tek oko 25 posto katastrofalnih gubitaka u Europi, zbog čega nacionalni proračuni prečesto postaju “osiguravatelj posljednje instance”. Nova inicijativa trebala bi uključiti osiguravatelje, investitore, stručnjake za modeliranje rizika, javne institucije i osiguranike te potaknuti rješenja poput grupnog i parametarskog osiguranja.

Nemate mjesta?

Mali stan, velika garnitura? Ova rješenja koriste svaki centimetar dnevnog boravka

Inženjerski iskorak

Od DFV-a do Red Bull Ford Powertrainsa: Ford ponovno ulaže u tehnologiju Formule 1

Ta europska statistika prije svega odražava poplave i oluje, no isti obrazac podosiguranosti vrijedi i za požare, a hrvatska sezona 2026. to pokazuje na vlastitom, lokalnom primjeru.

Prema podacima Državnog vatrogasnog operativnog centra 193 Hrvatske vatrogasne zajednice, u razdoblju od 1. siječnja do 10. kolovoza 2026. u Hrvatskoj je zabilježeno 29.358 vatrogasnih intervencija, od čega 8.832 požara. Od toga je zabilježeno 5.575 požara na otvorenom prostoru i 3.897 požara raslinja, a opožareno je 9.646 hektara. U odnosu na isto razdoblje 2025. broj požara na otvorenom porastao je 12,99 posto, broj požara raslinja 23,40 posto, a opožarena površina 75,06 posto.

Ono što tu statistiku čini posebno relevantnom za poslovnu zajednicu jest odnos između dviju brojki. Na dan tog presjeka ukupan broj požara porastao je 7,62 posto, a opožarena površina 75 posto. Rizik, dakle, ne raste toliko po učestalosti koliko po posljedici. Pojedinačni događaj danas nosi bitno veći gubitak nego prije nekoliko godina. Omiški požar to pokazuje precizno, nije bio najveći po površini, splitski iz
2017. bio je četiri do pet puta veći. Uz to, požari više nisu isključivo priobalna priča. Rizik se, drugim riječima, seli iz sezonske u stalnu kategoriju.

Hrvatski poslovni sektor uglavnom reagira na rizik nakon što se materijalizira, umjesto da ga strukturira unaprijed. “Važan je strateški pristup, a to znači prepoznati rizik prije nego što postane šteta” ističe Horvat Martinović dodajući da bi tvrtke trebale raditi dubinsku analizu izloženosti klimatskim rizicima, scenarijske modele i prilagođena osigurateljna rješenja, od parametarskih pokrića, gdje se isplata aktivira
automatski na temelju unaprijed definiranih parametara poput količine oborina ili brzine vjetra, do rješenja za kritičnu infrastrukturu i obnovljive izvore energije. Primjerice, u energetskom sektoru, bolje mapiranje i prevencija mogu smanjiti rizik za 20 do 30 posto.

U međuvremenu su dostupni i noviji podaci s hrvatskog tržišta osiguranja. U prvih sedam mjeseci 2026. ukupna naplaćena premija porasla je 6,9 posto na 1,3 milijarde eura, dok je premija neživotnih osiguranja porasla 7,3 posto. Osiguranje od požara i elementarnih šteta činilo je 9,5 posto premije neživotnih osiguranja. Istodobno je iznos likvidiranih šteta u neživotnim osiguranjima porastao 15,9 posto, a na požare i elementarne štete odnosilo se 9,7 posto tog iznosa.

Rast broja polica na hrvatskom tržištu djeluje kao znak zrelosti. No ako veliki dio imovine i dalje ostaje neosiguran ili podosiguran, taj rast samo znači da će računi sutra biti veći nego danas. Ono što razlikuje tvrtke koje prežive veliki gubitak je unaprijed postavljena strategija upravljanja rizikom, ne polica sama po sebi.

Hrvatske tvrtke, smatra Horvat Martinović, trebaju si postaviti praktično pitanje je li njihova procjena rizika napravljena na temelju onoga što se dogodilo prošle godine, ili na temelju onoga što je već sada vidljivo da dolazi? Klimatski rizik sve snažnije ulazi u cijene osiguranja, vrijednost imovine i javne proračune čekati sljedeći veliki događaj da pokaže gdje je sustav ranjiv, zaključuje Horvat Martinović, postaje sve
skuplja strategija.