INA je započela novu, ključnu fazu – funkcionalno testiranje pogona riječke rafinerije, odnosno testiranje postrojenja s procesnim fluidima kao završnu provjeru funkcionalnosti opreme. Time projekt nadogradnje riječkog rafinerijskog kompleksa ulazi u završnicu koja prethodi puštanju u probni rad cijelog postrojenja, što se očekuje u ožujku.

Funkcionalno testiranje postrojenja označava fazu u kojoj se u sustav, koji je prethodno testiran “na hladno”, postupno uvode procesni fluidi – najprije pomoćna sredstva poput pare, vode i gorivog plina, a zatim i sami naftni derivati, uz strogo nadzirane uvjete tlaka, temperature i sigurnosti. U ovoj fazi provjeravaju se funkcionalnost opreme u realnim radnim uvjetima, usklađenost automatike i zaštitnih sustava te stabilnost procesa prije početka probnog rada u komercijalnom režimu.

Očekuje se da će ova faza testiranja trajati nekoliko idućih tjedana, nakon čega slijedi puštanje postrojenja u probni rad i postupno podizanje kapaciteta do pune operativne spremnosti.

O tome svemu, ali i rafinerijskom poslovanju u regiji razgovaramo s Krisztiánom Pulayem, izvršnim direktorom za proizvodnju i razvoj rafinerijskog poslovanja MOL Grupe.

INA i MOL nedavno su najavili početak funkcionalnog testiranja novog postrojenja (hot commissioning) u Rafineriji nafte Rijeka. Što točno podrazumijeva ovaj proces i koliko smo blizu puštanja u rad novog postrojenja za obradu teških ostataka?

S ovim korakom koji je sada u tijeku u Rijeci, od početka probnog rada postrojenja za obradu teških ostatka, odnosno DCU-a dijeli nas svega nekoliko tjedana. Izuzetno smo zadovoljni i ponosni što smo došli do ove faze projekta, jer ona potvrđuje ne samo kvalitetu naših inženjerskih i operativnih timova, već i dosljednost naše dugoročne strategije prerade. Iako su neki promatrači sumnjali da će INA i MOL doista realizirati tako složenu modernizaciju u Rijeci, početak funkcionalnog testiranja postrojenja, odnosno testiranje postrojenja s procesnim fluidima kao završna provjera funkcionalnosti opreme prije puštanja postrojenja u rad dokazuje da svoje ambicije pretvaramo u stvarnost i da je nova DCU jedinica vrlo blizu puštanja u pogon.

Kako izgleda ova završna faza i što se trenutačno događa u rafineriji?

Tijekom funkcionalnog testiranja postrojenja za obradu teških ostataka, u praksi “oživljavamo” postrojenje korak po korak – od ispiranja parom i provjere nepropusnosti, preko zagrijavanja peći i procesnih posuda do prvog unošenja sirovine pod kontroliranim uvjetima. U ovoj fazi tim provjerava da svi ključni sustavi rade zajedno kao cjelina, što čini ovu fazu jednom od najzahtjevnijih i najstrože praćenih u projektu.

Da pojasnimo: tijekom provjere funkcionalnosti moramo pod stvarnim radnim uvjetima testirati 23 pomoćna i 38 procesnih podsustava. To nije samo formalno ispunjavanje zadataka – radi se o tome da svaki dio jedinice mora raditi sigurno i pouzdano prije nego što krene komercijalni rad. Primjerice, testiraju se 83 pumpe, centrifugalni kompresor i 74 različita statička uređaja – poput procesnih posuda, destilacijskih tornjeva i kolona. Sve to mora raditi savršeno sinkronizirano kako bismo bili sigurni da će instalirano postrojenje funkcionirati upravo kako je planirano.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo

Ukupna ulaganja u modernizaciju Rafinerije Rijeka dosežu gotovo 700 milijuna eura, što je najveći pojedinačni investicijski projekt u povijesti Ine. Kada se očekuje da rafinerija počne raditi punim kapacitetom?

Za pojašnjenje, unatoč nekim nesporazumima u javnosti, rafinerija je radila kontinuirano tijekom posljednjih 21 mjeseci, iako ne optimalnom učinkovitošću. Upravo zbog toga je DCU nužan – radi povećanja učinkovitosti. Paralelno s izgradnjom nove jedinice, naši timovi su predano održavali i upravljali postojećim rafinerijskim sustavima kako bi osigurali neprekinutu proizvodnju i pripremili besprijekoran prijelaz na unaprijeđene operacije nakon puštanja DCU u pogon. Sada smo na samom kraju ove “duge utrke”, pa je ključna prekretnica sigurno i stabilno pokretanje nove jedinice tijekom ove godine. Nakon završetka funkcionalnog testiranja i probnog rada te optimizacije cijelog lanca vrijednosti oko nove konfiguracije, očekuje se da će Rafinerija nafte Rijeka dosegnuti puni kapacitet tijekom 2026. godine. Od sljedeće godine rafinerija može poslovati kao jedna od najmodernijih i najefikasnijih u regiji.

Zahvaljujući ovom projektu, kompleks riječke rafinerije transformira se u jedno od tehnološki najnaprednijih postrojenja u regiji, s većom energetskom učinkovitošću, boljom iskorištenošću sirove nafte i većim udjelom proizvoda visoke vrijednosti. Što to konkretno znači u praksi?

Instalacijom DCU jedinice, Rafinerija nafte Rijeka moći će prerađivati znatno teže vrste sirove nafte nego dosad, što će povećati fleksibilnost i sigurnost opskrbe Hrvatske sirovom naftom. U praksi to znači da će Rijeka moći pretvoriti gotovo svaki barel sirove nafte u korisne i vrijedne proizvode, umjesto proizvodnje velikih količina mazuta niske vrijednosti i izvoza ostataka. Zahvaljujući postrojenju za obradu teških ostataka, značajno se povećava udio dizela i drugih “bijelih proizvoda” – do 30 posto više dizela – te se istovremeno smanjuje potreba za uvozom dizela, osobito tijekom ljetne turističke sezone kad je potražnja najveća.

Nova konfiguracija omogućuje rad s većom složenošću, boljom toplinskom integracijom, modernom električnom infrastrukturom i potpuno zatvorenim logističkim sustavima, što znači nižu specifičnu potrošnju energije, manje emisije po toni proizvoda i konkurentniju troškovnu osnovu za cijeli rafinerijski biznis. Za kupce i hrvatsko gospodarstvo to znači sigurniju i stabilniju opskrbu gorivima, manju ovisnost o uvozu – uključujući VGO (vakuum plinsko ulje) i dizel iz inozemstva – te rafineriju koja može stvarati vrijednost čak i u vrlo nestabilnim tržišnim uvjetima.

Što to znači za okolna tržišta, prvenstveno Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju i Crnu Goru, gdje INA ima dobro razvijene operacije?

S godišnjim kapacitetom prerade oko četiri milijuna tona sirove nafte u novoj konfiguraciji, Rijeka je zamišljena kao pravi regionalni centar za goriva visoke kvalitete. Smanjenjem ovisnosti o uvoznim proizvodima, činimo cijeli regionalni opskrbni lanac otpornijim na vanjske poremećaje. Osim toga, goriva iz Rijeke zadovoljavaju najviše europske standarde kvalitete i proizvedena su u modernoj rafineriji s visokim stupnjem konverzije.

Ako usporedimo slične sustave, ne samo unutar MOL Grupe nego i šire u Europi, je li ovo zaista najnovija ‘state-of-the-art’ tehnologija?

Rekao bih da se Rijeka svakako nalazi među vrhunskim rafinerijama u Europi, ali mi to više volimo opisati kao “najmoderniju tehnologiju s jasnom svrhom”, a ne samo najnoviji tehnološki “gadget”. Drugim riječima, ovo nije kozmetička nadogradnja, već potpuna transformacija koja Rijeku svrstava među rafinerije visoke složenosti.

Koliko je važna Rafinerija nafte Rijeka unutar ukupnog sustava MOL Grupe?

S gotovo 700 milijuna eura ulaganja u modernizaciju i novu DCU jedinicu, uz ostale projekte i investicije u posljednjem desetljeću – što ukupna ulaganja u riječku rafineriju podiže na više od milijardu eura – Rijeka je jedan od strateških temelja našeg sustava rafinerijskog poslovanja i kamen temeljac sjever-jug opskrbne osi u srednjoj i jugoistočnoj Europi. To Grupi omogućuje veću fleksibilnost u nabavi sirove nafte, veći prinos proizvoda visoke vrijednosti i vrlo konkurentan, EU-kompatibilan centar na Jadranu. INA nije samo važna rafinerija, već i vrlo dobro upravljana. Prošle godine Rafinerija nafte Rijeka imala je najvišu operativnu dostupnost (96,1%) u cijeloj MOL Grupi, među svim MOL proizvodnim lokacijama (tri rafinerije i dva petrokemijska postrojenja). To je iznad svjetskog prosjeka operativne dostupnosti rafinerija, koji iznosi oko 95 posto. Izuzetno sam ponosan na svoje kolege u Rijeci.

Svjedočimo približavanju završetka priče o Naftnoj industriji Srbije. U hrvatskoj javnosti bilo je dosta nagađanja da će, nakon preuzimanja Rafinerije Pančevo, Rijeka postati sekundarni prioritet za MOL. Kako to komentirate?

Rijeka je ključna, moderna rafinerija s dugoročnom ulogom u strategiji MOL Grupe, a njezina važnost ne ovisi o jednoj transakciji. Odluka o investiranju, kako je već spomenuto, više od milijardu eura u Rijeku tijekom posljednjeg desetljeća najbolji je dokaz da je ovaj resurs ovdje da ostane kao prioritetni stup našeg regionalnog opskrbnog sustava, uz bilo koju buduću ulogu koju možemo imati u Srbiji. Osim toga, Rafinerija Pančevo opskrbljuje druga tržišta i regije od Rijeke, pa za mene to nije pitanje “ili-ili”: vjerujem da i Rijeka i Pančevo imaju svijetlu i dugu budućnost kao rafinerije.

Izvršni ste direktor za proizvodnju i razvoj u rafinerijskom poslovanju. Što predviđate za rafinerijski biznis Ine i MOL Grupe, ali i globalno?

U našoj regiji i dalje će biti potrebna sigurna opskrba visokokvalitetnim gorivima za cestovni promet, zrakoplovstvo, pomorski promet i industriju, a moderni resursi poput rafinerije u Rijeci, Rafinerije Dunav u Mađarskoj i Slovnaftova rafinerija u Slovačkoj se nadograđuju upravo kako bi to mogli pouzdano osigurati. Istovremeno, smjer razvoja je jasan: korak po korak, naše rafinerije se transformiraju iz tradicionalnih pogona za proizvodnju goriva u šire energetske i kemijske platforme – na način da prerađuju više biogenih sirovina, proizvode održivo zrakoplovno gorivo (SAF) i HVO (hidrogenirano biljno ulje), omogućuju opskrbu vodikom te sve više ulaze u vrijednosni lanac kemijske industrije, umjesto da se baziraju samo na tržištu goriva.

Prošle godine uspješno smo proveli testnu preradu sirovina na bio-bazi u Rafineriji nafte Rijeka i proizveli održivo zrakoplovno gorivo (SAF). Globalno, samo najsigurnije, najučinkovitije i najfleksibilnije rafinerije će uspjeti u energetskoj tranziciji, a posao nas lidera u rafinerijskom poslovanju je osigurati da naši resursi ostanu relevantni, profitabilni i dio rješenja za dekarbonizaciju, a ne dio problema.

Kao dio dugoročne strategije, MOL je planirao postupno povećati udio vrijednih proizvoda izvan segmenta motornih goriva na više od 50 posto do 2030. godine. Kako napredujete u ostvarivanju tog strateškog cilja?

Postavili smo si vrlo ambiciozan cilj i mogu reći da se jasno krećemo u tom smjeru. Tijekom proteklih nekoliko godina MOL je pokrenuo i sada intenzivira upravo one projekte koji podupiru ovu promjenu: velika ulaganja u petrokemiju i kemijsku industriju, kao što je kompleks za proizvodnju poliola u Tiszaújvárosu u Mađarskoj, više sirovina iz rafinerija ide u kemijski vrijednosni lanac te raste portfelj specijaliziranih proizvoda kao što su maziva, bazna ulja, mlazno gorivo i drugi proizvodi s višom profitnom maržom.

Ulažete i u proizvodnju zelenog vodika. U Rafineriji Dunav već je instalirana jedna takva jedinica. Krajem prošle godine INA je najavila izgradnju postrojenja za proizvodnju zelenog vodika vrijednog više od 33 milijuna eura. Koliko je ovaj projekt važan za cijelu MOL Grupu?

Projekt zelenog vodika u Rijeci je važan jer pozicionira Inu kao prvog proizvođača komercijalnog zelenog vodika u Hrvatskoj, s jasnom vezom na buduću uporabu u prometu i potencijalno drugim sektorima. Strateški gledano, ovi projekti su u potpunosti usklađeni sa “Shape Tomorrow” vizijom MOL Grupe: diversificiraju portfelj s alternativnim gorivima, povećavaju korištenje obnovljive električne energije, poboljšavaju ugljičnu bilancu naših rafinerija te s vremenom otvaraju nove poslovne prilike.