Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš postao je 81. rektor Sveučilišta u Zagrebu. Iako je formalno izabran na korektan i demokratski način, glasači su mu iskazali povjerenje tek iz šestog puta. Od četiri protukandidata, jedino je on bio dovoljno uporan u isticanju svoje kandidature da bi u srijedu u kasno poslijepodne, od 196 članova Senata i Vijeća područja dobio potporu 124 glasača.
“Habemus rectorem”, prolomilo se dvoranom… A to se dogodilo tek nakon što je prof. dr. sc. Slavko Krajcar, nakon tijesnog prvog kruga, odustao od utrke uvidjevši da Sveučilištu prijeti ozbiljna kriza ukoliko izbori za rektora i treći put neslavno završe. Moralni pobjednik posljednjeg izbora, kako su mediji odmah prozvali Krajcara, to nije mogao dopustiti, kao ni onih 124 glasača. Preostala 72 glasača (toliko je bilo nevažećih glasačkih listića) nisu dala potporu Bjelišu.

Kontrola
Iako je Sveučilište u Zagrebu prvo u državi koje je uvelo demokratski način izbora rektora, status Sveučilišta nikada nije bio tako ugrožen. S jedne strane prevladava otpor bilo kakvim promjenama, a s druge radikalna struja koja smatra kako je tako glomazan sustav trom i neupravljiv. “Između pojedinih sastavnica Sveučilišta više nema nikakvih poveznica, ni fizičkih ni individualnih. Preveliko je i toliko razgranato da ga se vrlo teško može staviti u kontrolu. Niti sastavnice funkcioniraju jedinstveno, niti se koriste iste znanstvene metode”, napominje Žarko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu ističući kako je izborom Bjeliša opstojnost ovakvog Sveučilišta dovedena u pitanje. On drži kako je pitanje vremena kada će se ono morati podijeliti na manje sastavnice, samo što se to mora učiniti na što bezbolniji način. “Posljednjih 15 godina Sveučilištem u Zagrebu vlada vrlo štetna i ideologijski obojena rektorska dinastija. Niti jedan rektor, od Šunjića preko Jerena pa do bivše rektorice Mencer, nije znao reagirati i postaviti se prema političkim odlukama, a dokaz tome je uspostava velikog grijeha – Hrvatskih studija, partijske škole koja je osnovana na ideologijskim, a ne stručnim principima”, kritičan je Puhovski. On misli da će Bjeliš nastaviti njihovim stopama, jer je svojim programom i istupima u medijima dokazao da ga zadovoljava status quo. S njim se slaže i prof. dr. sc. Dragutin Feletar, dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta ističući kako se, unatoč demokratskom Statutu, Sveučilište nije pomaklo od starih odredbi iz vremena samoupravljanja. “Ono funkcionira isto kao i 70-tih godina, njime vladaju ista tijela, a usudio bih se reći i ljudi navikli na samoupravljački model ponašanja”, kaže Feletar. Iako misli kako će Bjeliš biti dobar rektor, smatra kako se vitalne promjene neće moći uvesti bez poteškoća i opiranja, te da je podjela na više sveučilišta itekako poželjna.

Problem plaća
“Uveli smo Bolonjski sustav, a nemamo najosnovnije – kadar, prostor i plaće koje slijede standard. Dobar rektor bi se za to morao izboriti”, misli Feletar dodavši da podjela sveučilišta nije novost. Isto se, kaže, dogodilo i prestižnom pariškom sveučilištu Sorbonni. Od nekadašnjih 16, Sorbonna se danas sastoji od 19 sveučilišta, dok samo u Budimpešti djeluje pet Sveučilišta. Aleksa Bjeliš stupa na dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu 1. listopada, dogovoreno je na jučerašnjoj izvanrednoj sjednici Senata. Hoće li on Sveučilištu donijeti prijeko potrebno osvježenje tek ćemo vidjeti. Ali ako je suditi prema njegovom programu, u kojem je polazio od postavke “da je za poboljšanje provedbe studija potrebna racionalizacija studijskih programa, te uvođenje zajedničkih programa s različitih fakulteta koji bi se tako povezali u nove i kvalitetnije, uz nužnu financijsku injekciju”, značajnijih promjena još neće biti. Sam je priznao da nema namjeru pokretati inicijative o podjeli sveučilišta, ali da će u takvim raspravama rado sudjelovati.