Hrvatska je u četvrtak i formalno ušla u drugu godinu epidemije Covida 19. Kada je lani 25. veljače službeno potvrđen prvi slučaj zaraze koronavirusom u Zagrebu, gotovo se nezamislivim činilo da će svijet godinu dana kasnije i dalje živjeti pod pandemijom.

Svakodnevni život i poslovanje promijenili su se iz temelja, a maske, definicijensi i restrikcije okupljanja preko noći postali ‘novo normalno’. Prekretnica se dogodila rekordno brzim razvojem cjepiva, no gotovo opipljiva normalizacija još uvijek je daleko na horizontu.

Distribucija cjepiva kasni, a plan procjepljivanja koji je predvidio da će se dovoljno građana cijepiti do ljeta da se epidemija smiri i spasi turistička sezona (i ekonomija) ozbiljno je doveden pod znak upitnika.

S prošlotjednom incidencijom na 100.000 stanovnika od 55,6 novozaraženih (uz značajno odstupanje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji od 131,3) Hrvatska je po vedrini epidemiološke slike trenutno u vrhu Europe premda je uspjela cijepiti tek 135.000 ljudi ( i to ne s obje doze).

U nizu europskih zemalja primjetan snažan rast broja zaraza koji se povezuje s trećim valom i širenjem britanske mutacije SARS COV 2 uz najave dodatnih ograničenja. Iako s oprezom gleda na razvoj situacije, Vlada odlučila poslušati apele dodatno relaksirajući mjere.

Od prvog ožujka tako se otvaraju terase ugostiteljskih objekata, dok će se sportašima omogućiti održavanje treninga u zatvorenim prostorima.

Koronavirusu u trenutku pisanja ovog teksta podleglo je oko 5500 ljudi u Hrvatskoj, no rastuća brojka vjerojatno ne održava pravo stanje zbog nepribrajanja umrlih u staračkim domovima. Osim u ljudskim životima koji su neprocjenjivi, epidemija je poharala ekonomiju i tu su brojke zastrašujuće.

Proljetni lockdown, turistička sezona na koljenima uz jesenski nastavak restrikcija pod prošlu godinu podvlači crtu s očekivanim padom BDP-a do -8,9 posto, računaju u središnjoj banci.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Premda ima i blago optimističnijih očekivanja, jasno je da će udar biti jači nego tijekom velike financijske krize 2009. kada se Hrvatska oporavljala najduže u Europi.

Štete od korona krize državni proračun stajale su lani više 32 milijardi kuna. Ukupne javne potpore, od potpora za zaposlene, poreznih odgoda i otpisa, kredita i garancija, premašile su 13 milijardi kuna, odnosno 4,4 posto BDP-a.

Poduzeća su neizvjesnost pregrmila masovnim posezanjem za moratorijima banaka pokušavajući gomilati likvidnost. Pauziranje otplata olakšala su pravila da se one ne računaju kao kvarenje portfelja što je kreditorima predstavljalo mig regulatora u nošenju s krizom.

Mjere za očuvanje radnih mjesta efektivno su zaIedile tržište rada pa je službeno u siječnju bilo nešto više od 165 tisuća nezaposlenih, tek 25,5 tisuća više nego prije godinu dana.

O tome kako građani gledaju na sigurnost radnih mjesta, a tvrtke na budućnost poslovanja, govori brojka da je početkom 2021. bankama na stol doneseno 30,7 milijardi kuna novih zahtjeva za privremenom suspenzijom otplata.

Što to konkretno znači za budućnost? Hrvatska je održala glavu iznad vode unatoč eksploziji javnog duga koji će dosegnuti oko 86,6 posto BDP-a (prognoza EK), a zasad čvrsto ostaje na putu uvođenja eura koji Vlada drži sigurnim adutom stabilnosti i kreditnog rejtinga.

Ulazak u drugu pandemije pokazao je da erozija gospodarstva nosi duboke štete iako nije toliko primjetna poput šoka ‘lockdowna’. Jednostavnim rječnikom, zalihe se tope, moratoriji imaju rok trajanja, zajmovi za likvidnost su ograničeni. Posljednja HNB-ova makroprudencijalna analiza pokazala je da su rizici u nefinancijskom sektoru u četvrtom kvartalu godine porasli u odnosu s već povišene razine u trećem kvartalu. Rasplet te situacije ovisit će o dinamici gospodarskog oporavka i trajanju mjera.

Kumuliranje rizika ne može se odvijati u nedogled; neizdrživo bi prvo moglo postati onima u sektoru usluga, čak i uz pomoć države. Ekonomija je poput spojenih posuda: problemi se prelijevaju dalje, prema drugim grandma, na nezaposlenost i u konačnici na banke i stabilnost financijskog sustava.

“I da nije bilo Covida 19 hrvatska ekonomija našla bi se u slijepoj ulici s pretjeranjm oslanjanjem na turizam u koji su se usmjeravali i europski i nacionalni resursi. Ovaj šok, koji ne smatram toliko velikim kao što je bila kriza 2009., djelovat će na gospodarstvo ljekovito jer će doprinijeti promjenama u strukturi”, kaže ekonomist Damir Novotny.

Dodaje da su se u posljednjih godinu dana promijenile navike poduzeća i potrošača; od snažnog rasta online trgovine, svijesti da je smjer razvoja turizma neodrživ, jačanja logističkog sektora do upotrebe novih tehnologija – ti trendovi neće se poništiti.

“Povratak na staro neće biti moguć. No, ono što nam nedostaje je javnih politika za poticanje ulaganja u prerađivačku industriju koja danas ima veliku šansu”, kaže naš sugovornik. Šansu vidi i u stanju javnih financija: želi li Vlada srezati manjak morat će ubrzati gospodarski rast što nije moguće u kratkom periodu ili smanjiti udio javnog sektora privatizacijama koje će ojačati strana ulaganja.

“Ne bih bio optimist da Hrvatska nije članica EU. Situacija sa cjepivom će se stabilizirati do sredine godine, a vjerujem da ćemo se mi kao mala zemlja prilagoditi i ubrzati konvergenciju u narednih tri do pet godina”, zaključuje.

S presušenim domaćim financijama oči gospodarstva sada su uprte u europski novac. Iz Vlade signaliziraju da je Hrvatskoj na raspolaganju više od 24 milijarde eura u aktualnoj financijskoj perspektivi do 2027., no ključan bi mogao biti Fond za oporavak i otpornost.

Zamišljen kao hitan instrument oporavka od šteta Covida 19, Hrvatska iz tog Fonda može računati čak 6 milijardi eura bespovratnih sredstava što premašuje 11 posto BDP-a. Da bi otključala taj ogroman potencijal, Vlada ima rok do kraja travnja Bruxellesu podnijeti Nacionalni plan oporavka usklađen s EU ciljevima.

Što će se i kako financirati te može li taj Fond predstavljati spas za ekonomiju teško procijeniti jer informacije o prioritetima programiranja cure na kapaljku, no iskoristi li se taj novac pametno mogao bi biti adut za spas gospodarstva.