Ugovor o prijenosu djelatnosti sa dioničkog društva na javnu ustanovu za obavljanje djelatnosti zdravstva Imunološki zavod, kako trenutačno stvari stoje, neće se realizirati. Slučaj je to koji čeka novu Vladu. Po nekima, bit će to ‘treća sreća’ za rješenje jer paralelno postoje dva istoimena subjekta, od kojih nijedan nema uvjete za proizvodnju (tri godine pauze, pak, stoje nas navodno oko 200 mil. kuna gubitka), ali s bitnom razlikom što je jedno društvo kapitala, a drugo neprofitni subjekt.

Razlog, pak, koji se otvara za novog političkog arbitra, ali i za pitanje kakva je uopće perspektiva Zavoda, leži u tome što niti iz drugog pokušaja nije uspjelo spašavanje za državu strateške djelatnosti kroz neprofitni oblik poslovanja. Naime, nakon prvog pokušaja preoblikavanja po modelu koji ovdje još nije viđen, a temeljem odluke Milanovićeve Vlade (u roku od 90 dana) koji je propao zbog formalne nemogućnosti pretvorbe, pošto takvu transformaciju Zakon o trgovačkim društvima ne poznaje, prošle je jeseni Vladinom Uredbom osnovana istoimena javna ustanova. S njome je radi preoblikovanja, naime, dioničko društvo i sklopilo navedeni ugovor o prijenosu, no on još u cijelosti nije zaživio u provedbi.

Kao stalni problem dugo se vuče pitanje u pogledu volje i konkretne odluke samih dioničara. I danas se upravo to i pokazuje kao odlučujuće: ugovor nije dobio ‘zeleno svjetlo’ na dioničkoj skupštini Imunološkog održanoj prošlog tjedna. Tvrtka je o tome izvijestila preko Zagrebačke burze, dok nam jedirektorica Imunološkog zavoda Renata Dolenec potvrdila da “slijedi i formalno raskidanje ugovora o prijenosu djelatnosti”.

Riječ je o ugovoru od 1. listopada 2015., koji je bivša Uprava Zavoda na čelu s Matom Meštrovićem sklopila s novoosnovanom javnom ustanovom, kojoj je on također bio na čelu, što bi po nekima značilo nepropisno potpisivanje. K tome, ugovor je sklopljen tek uz tzv. prethodnu suglasnost Nadzornog odbora Imunološkog zavoda. Na ugovoru je, doznajemo i iz Uprave tvrtke, tako kao glavna mana ocijenjena – u samim potpisnicima. Kako se pokazuje i da je sad izostala suglasnost dioničke skupštine, ono što prema Dolenec slijedi je vraćanje radnika u tvrtku (njih oko 180).

Formalno gledajući, tome tek trebaju prethoditi određene radnje, a među njima je navodno i ključna nova odluka nove Vlade kojom bi se poništila odluka Milanovićeve Vlade. Pritom njezinu blokadu uslijed navedenih pravnih nedostataka, po nekima upravo zbog političke volje – što je riječ o odluci Vlade, kao i svrhe neprofitne djelatnosti u važnom području zdravstva, primarno zbog očuvanja domaće proizvodnje krvne plaznme bitne za niz proizvoda počevši sa imonoglobulinom, već se dovodi u pitanje.

Novim razvojem (ne)prilika konsternirani su radnici, koji su lani na temelju spornog ugovora prebačeni iz dioničkog društva u ustanovu, a tako su iz proračuna i dobili zaostatke za plaće. Država ima većinski paket dionica, i dalje je njezino društvo vlasnik svega – imovine, opreme i sirovine, pa pitanje slijedi li stečaj, kao realna opcija bez proizvodnje (ključna su ulganaj od 100-tinjak mil. kn) muči tamošnju sindikalisticu Lidiju Jagarinec, protivnika privatizacije kao uostalom i mnogi građani.
Sadašnji premijer Orešković, s obzirom na to da dolazi iz farmaceutskog sektora, po mnogima bi se na odlasku iz Vlade trebao očitovati je li ovo priprema terena za ‘ključ u bravu’, tim više što pojedine zagrebačke bolnice, na opće iznenađenje, po novome uvoze imunoglobulin iz 
Srbije.