Vinko Landeka, vlasnik velikogoričke tvrtke Beton-rad, dugo je vagao hoće li ući u posao dostave armature za gradnju temelja nove Muzičke akademije u Zagrebu. Odlučio je da hoće jer je ta 100 milijuna kuna vrijedna investicija lani bila jedna od većih. I što je još važnije, novce su zajednički osigurali Grad Zagreb i država.

“Plaćanje u takvim uvjetima nije trebalo biti upitno”, kaže Landeka. Danas, 365 dana od obavljenog posla, nije naplatio 350.000 kuna od 500.000 kuna vrijednosti dostavljenog materijala. Iznos se čini malim, ali tvrtku od 30 zaposlenih taj dug gura u stečaj. Primjer Muzičke akademije zorno pokazuje zašto su u Hrvatskoj neplaćene dospjele obveze narasle na 33,5 milijardi kuna i kako funkcionira spirala nelikvidnosti u praksi – kako se zavaravala Porezna uprava, plaćalo cesijama ili otvarale nove tvrtke, dok su se stare ostavljale u blokadama, i u konačnici, kako se sve to događalo bez kontrole. Isti uzorak ponašanja, koji u ovom slučaju gasi Beton-rad, svaki dan gasi desetke drugih malih građevinskih tvrtki i obrta u Hrvatskoj. Ugovor o gradnji je potpisan u lipnju 2009. s Megrad građenjem, članicom Megrad grupe. Rok završetka planiran je za dvije godine. Iako su posao dobili na natječaju, već tada su se pojavile sumnje jesu li oni kompetentni odraditi tako zahtjevan posao. Nakon pola godine počinju problemi, a u lipnju ove godine gradnju preuzima Našička gradnja kao glavni partner. Završetak zgrade će kasniti barem pola godine. Našička gradnja redovno plaća svoje obveze, ali ne želi se miješati u dugove Megrada. Megrad građenju je, potvrđeno nam je iz Sveučilišta u Zagrebu, plaćeno u roku 7,6 milijuna kuna, odnosno sve što je fakturirano. I Sveučilište i Muzička akademija i Grad Zagreb su nam odgovorili da tu njihova odgovornost prestaje i da oni nemaju sustav kontrole je li novac proslijeđen kooperantima. “Ja sam profesor i vodim ovu investiciju. Nama je žao ako netko od podizvođača nije isplaćen, ali mi tu ne možemo ništa”, kaže dekan Muzičke akademije Mladen Janjanin. Megrad je za svoje kooperante imao Geojet koji je radio građevnu jamu, oni su dalje angažirali tri tvrtke, uključujući i Beton-rad za dostavu materijala.

Više izvora nam je tvrdilo da Megrad građenje zbog prezaduženosti tjera u stečaj, a imovina se prebacuje unutar grupe te se osnivaju nova poduzeća. Suvlasnik i direktor grupe Zvonko Mesić to opovrgava i tvrdi da nisu ostali dužni nikome. “Mi smo isplatili naše kooperante. Dobili su dio u novcu, dio u stanovima, a dio kroz preuzimanje obveza prema Poreznoj upravi. Dugovi Beton-radu nisu naš problem”, kaže Mesić. Neplaćanje pripisuje drugim investitorima za koje su radili. S druge strane Davorin Lovrenčić, direktor i suvlasnik Geojeta, prezentirao je dokumentaciju kojom pak dokazuje da je Mesić samo dijelom govorio istinu. Od Megrada su trebali ukupno naplatiti pet milijuna kuna, od čega četiri za Akademiju. Dobili su 840.000. “Stan koji je trebao pripasti nama su prodali, a na drugom, kao i na cijeloj zgradi su hipoteke banaka i zabilježbe drugih dobavljača. Mi s njima ništa ne možemo. Bio je i dogovor da podmire dug prema Poreznoj upravi od 2,8 milijuna, ali to nisu učinili”, kaže Lovrenčić. Njemu je račun blokiran zbog dugova Megradu, ali priznaje da je Beton-radu i dvama drugim izvođačima dužan oko pola milijuna. Najavljuje tužbu protiv Megrada. Međutim, i Geojet je, iako je blokiran, preko treće tvrtke i ugovaranjem plaćanja cesijom barem u jednom poslu izbjegao da mu novac sjedne na račun i da plati svoje podizvođače. Iako Lovrenčić najavljuje da će do Božića izaći iz blokade i platiti podizvođače, činjenica je da je bio izigran. Vinko Landeka s početka priče prodaje svoju imovinu kako bi podmirio obveze tvrtke. Tužit će i on, ali pitanje je što će do naplate biti s tvrtkom. “Ako je ovako bilo na javnoj investiciji, onda znate kako je u privatnom sektoru”, zaključuje.