Europska regulativa o ograničavanju uporabe plastičnih vrećica sve se više primjenjuje na tržištu, a to pak znači da brojni, i hrvatski, proizvođači takvih vrećica moraju smanjivati opseg poslovanja. 

Ekološka logika
Danijel Drčić, direktor tvrtke Optiplast iz Odre i član vijeća Udruženja industrije i gume HGK, objašnjava da je europska regulativa već odavno tektonski poremetila tržište, a nova obveza naplate plastičnih vrećica debljine od 15 do 50 mikrona koja je stupila na snagu s početkom godine dodatno će smanjiti proizvodnju. Drčić naglašava da problem nije u plastičnim vrećicama, već u nepostojanju kvalitetnog sustava sortiranja i zbrinjavanja otpada.

Davor Ujlaki, direktor tvrtke Muraplast iz Kotoribe i dopredsjednik Udruženja industrije i gume HGK, kazao je da je njegovoj tvrtki proizvodnja plastičnih vrećica pala za čak 60 posto (sa 6500 na 2500 tona), ali su zato instalirali liniju za proizvodnju papirnatih vrećica za kojima vlada velika potražnja iz inozemstva i tu dosegli proizvodnju od 5000 tona. "Uporaba plastičnih vrećica je u padu već godinama zbog zakona EU, iako su polietilenske vrećice daleko najekološkije rješenje u usporedbi s biorazgradivim i papirnatim vrećicama.

Moje mišljenje je da bi biorazgradive vrećice trebalo u potpunosti zabraniti i mi smo prestali proizvoditi biorazgradivu plastiku upravo zbog ekološke svijesti, ali u biznisu je teško očekivati da će ekološka logika biti ispred ekonomske. Ne vidim ekološki razlog zašto je proizvodnja papirnatih vrećica prednost, ali posao je posao, a mi smo s narudžbama za njih puni do petog mjeseca", ističe Ujlaki. S njima se ne slaže Filip Miketa iz riječkog Mi-Plasta, tvrtke koja se bazično bavi klasičnom plastikom, ali sve više bioplastikom, a za razvoj bioplastike je zadnjih godina povukla šest milijuna eura iz EU fondova, koji kaže da je situacija na hrvatskom tržištu vrećica kompleksna, zbog EU direktiva i konkurencije iz BiH i Srbije.

"Licemjerje je specifično za naše prostore da se u jednom trenutku reklamira strana bioplastika, a par mjeseci poslije je se obezvrjeđuje te se obmanjuje javnost i favorizira određene proizvođače. Točno je da trenutačna komercijalna bioplastika ima 40-50% biosastava ali je ambalaža biorazgradiva. Mi u projektima upravo pokušavamo unaprijediti biopolimere i bioplastiku te da taj postotak dignemo na 80-90%", izričit je Miketa. Pita se da zar milijarde eura i tisuće eksperata te stotine projekata ne govori dovoljno. 

Premala reciklaža
"Problem vrećica je niska cijena, no to se treba promijeniti uvođenjem poreza na standardnu plastiku te drugim predviđenim mjerama. Treba spomenuti da je reciklaža plastike odlična i efikasna stvar, postojana te ne zahtijeva visoke napredne tehnologije, no i da 96% svih vrećica završava na deponijima te se ne reciklira pa je zbog sastava i gramature nemoguće provesti njihovo prikupljanje i sortiranje te je 4% reciklaže ovih proizvoda jako malo, što se može malo unaprijediti. Trenutačno EU godišnje koristi oko 100 milijardi vrećica, a 10% završi ih u okolišu", kaže Miketa.