Lidija Hrastić Novak, ravnateljica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u razgovoru za Poslovni dnevnik govori o trenutnom stanju na tržištu rada, problemima s kojima se na njemu suočavaju osobe s invaliditetom, reakcijama poslodavaca na izmijenjenu zakonsku regulativu te rezultatima koje je provođenje novog Zakona osiguralo. 

Kakvo je trenutno stanje na tržištu rada vezano uz zapošljavanje osoba s invaliditetom?
Razvidno je da je trenutačno pojačano zapošljavanje osoba s invaliditetom, u prilog tome govori i podatak da je u prva tri mjeseca ove godine zaposleno 70% osoba s invaliditetom više nego u istom razdoblju prošle godine kao i činjenica da se veliki broj poslodavaca obraća Zavodu radi dobivanja informacija o mogućnostima zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Koji su sve oblici invaliditeta obuhvaćeni ovim Zakonom, točnije postoji li razlika u kategorijama? 
Ne možemo govoriti o pojmu osobe s invaliditetom koje nisu obuhvaćene zakonom jer je razvidno da je člankom 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom obuhvaćen izuzetno širok krug osoba s invaliditetom te gotovo da i nema invaliditeta koji nije obuhvaćen zakonom i pravilnikom kada je zapošljavanje u pitanju. 

Kakav je zasad odjek Zakona o zapošljavanju osoba s invaliditetom? 
Primjena Zakona tijekom prva četiri mjeseca ove godine izuzetno je uspješna i rezultati su već vidljivi, kako u povećanom broju zapošljavanja osoba s invaliditetom iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, korištenjem zamjenskih kvota, tako i u punjenju' proračunske stavke namijenjene unaprjeđenju  zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Koliko se osoba s invaliditetom zaposlilo zahvaljujući ovom Zakonu od  njegova uvođenja? 
Tijekom prva tri mjeseca 2014. godine zaposlene su u 234 osobe s invaliditetom, a ove godine čak 418, od čega 398 na osnovi radnog odnosa, a 20 putem drugih oblika zapošljavanja poput stručnog osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, obrta, ugovora o djelu i slično.

Osim zapošljavanja osoba s invaliditetom što je još pozitivno ovaj Zakon donio? 
Osim samog zapošljavanja osoba s invaliditetom, ovaj je Zakon omogućio i osiguravanje financijske pomoći u školovanju osoba s invaliditetom, a posljedično i njihovo zapošljavanje po završetku školovanja kao i prikupljanje financijskih sredstava za unaprjeđenje zapošljavanja osoba s invaliditetom kao što je profesionalna rehabilitacija, obrazovanje, prilagodba radnih mjesta, stručna podrška i sl. Ujedno, ovaj Zakon treba pomoći razvoju svjesnosti poslodavaca o kvalitetama i radnoj sposobnosti osoba s invaliditetom. No još jedna velika pozitivna stvar koju je ovaj Zakon donio je osnivanje i razvoj centara za profesionalnu rehabilitaciju bez kojih je gotovo nezamislivo unaprjeđenje i razvoj zapošljavanja i ostanka u svijetu rada osoba s invaliditetom. 

Raspolažete li s nekim konkretnim brojkama o tvrtkama koje su podlegle plaćanju naknada zbog nezapošljavanja osoba s invaliditetom? Jesu li u manjini ili većini?
U ovom trenutku oko 4000 poslodavaca od njih 8500 ne izvršava svoju obvezu ni u jednom pogledu. Ostatak poslodavaca izvršava obvezu kvotnog zapošljavanja barem u dijelu što znači da imaju određeni broj zaposlenih osoba s invaliditetom i/ili zamjenske kvote a za dio neispunjenih obveza plaćaju naknadu. Dio poslodavaca, njih oko 1100, svoju je obvezu kvotnog zapošljavanja ispunjava u cijelosti

Koja je uloga Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u provedbi Zakona? Na koje načine vi dodatno potičete i kontrolirate provedbu zakona?
Zavod je provedbeno tijelo što znači da dio odrednica Zakona koji se odnosi na kvotno zapošljavanje provodi u djelo. Vršimo nadzor nad ispunjavanjem obveza poslodavaca kada je riječ o zapošljavanju osoba s invaliditetom, upozorava poslodavce koji svoje obveze ne izvršavaju, ali i izriče mjere prisilne naplate kada se obveze ne izvršavaju niti nakon upozorenja. Zavod, također, stoji na raspolaganju svim poslodavcima za bilo kakve informacije, pomoć i savjete koji su njegovoj nadležnosti, a u vezi zapošljavanja osoba s invaliditetom. Ujedno isplaćuje poticaje poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. No uloga Zavoda u provođenju Zakona odražava se i u segmentu profesionalne rehabilitacije gdje pomažemo u ustrojavanju centara za profesionalnu rehabilitaciju, stvaranju metodologije rada istih te vrši nadzor njihovog rada. Zavod ima svoju ulogu i u procesu vještačenja, pri čemu se utvrđuju razine, stupnjevi i težine invaliditeta

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Osim uvođenja Zakona što je još doprinijelo osvješćivanju javnosti o ovom gorućem problemu?
Moje je mišljenje da je, osim spomenutog Zakona, koji je odraz osviještenosti političkih struktura, osvješćivanju pridonijela i vrlo jaka aktivnost udruga osoba s invaliditetom koje svakim danom sve glasnije ukazuju na probleme svojih članova, ali i sve bolje zastupaju interese svojih članova. Uz to, moram reći i da je općenito svijest ljudi o osobama s invaliditetom danas daleko veća nego li prije desetak godina. Danas smo svi sve više svjesni da su odrednice  Konvencije o pravima osoba s invaliditetom zapravo jedna civilizacijska norma i da je njihovo provođenje odraz stupnja razvitka svakog društva

Zapošljivost studenata s invaliditetom i dalje je rak rana našeg društva. Na koje načine se taj problem može umanjiti? 
Problem zapošljivosti studenata s invaliditetom svakako će se drastično umanjiti primjenom ovog Zakona. Ali i akcije, poput ove koju je pokrenuo Poslovni dnevnik, zasigurno će dati veliki doprinos rješavanju navedenog problema. Već sada je razvidno da je potražnja poslodavaca za visokoobrazovanim osobama s invaliditetom daleko veća od broja studenata s invaliditetom. Slijedom rečenoga i problem zapošljivosti studenata s invaliditetom biti će u narednom razdoblju sve manji i manji. Čini mi se da je sada čak veći problem u nedostatnom broju studenata s invaliditetom, odnosno da je broj osoba s invaliditetom koji se odlučuju na visoko obrazovanje daleko premali. Stoga će i primjena zamjenske kvote-stipendiranje školovanja/studiranja zasigurno pridonijeti 

I ove godine podržavate projekt Poslovnog dnevnika Iskustvo zlata vrijedi. Kako ste se na to odlučili i kako komentirate prošlogodišnju provedbu projekta? 
Projekt Iskustvo zlata vrijedi je izuzetno vrijedan projekt kojim se potiče svjesnost poslodavaca o mogućnostima osoba s invaliditetom, ali i ohrabruje studente s invaliditetom da se lakše upute u svijet rada. Projekt Iskustvo zlata vrijedi zavrjeđuje svaku pohvalu jer je već u prvoj godini ostvario cilj – omogućio praksu određenom broju studenata s invaliditetom, a nekima od njih i zapošljavanje nakon toga. Nema veće vrijednosti ovog projekta od te. Zavod je još prošle godine prepoznao potencijal ovog projekta, te smo se odlučili za pokroviteljstvo već te prve godine. Prije svega jer projekt promovira vrijednost koju vidimo kao nužan preduvjet za bolji položaj osoba s invaliditetom, a to je društveno odgovorno poslovanje. Kada je projekt dao i konkretni učinak – zapošljavanje  osobe s invaliditetom koja je kroz projekt kao student prošla praksu kod tog poslodavca – samo smo dobili potvrdu da ovakav projekt trebamo i dalje podržati. 

Naknada nije kazna

Mnogi smatraju kaznom to što tvrtke koje ne zapošljavaju osobe s invaliditetom plaćaju naknade. Kako ih razuvjeriti? Što im vi poručujete?

Naknada ni u kom slučaju nije kazna. Naknadu plaćaju samo oni poslodavci kod kojih svijest o društveno odgovornom poslovanju još nije dostigla određeni stupanj te nisu iskoristili sve mogućnosti koje im u svezi zapošljavanja osoba s invaliditetom stoje na raspolaganju. U prvom redu pritom mislim na uvriježene stereotipove koji vladaju u svijetu rada o radnoj (ne)sposobnosti osoba s invaliditetom, a u drugom mislim i na zamjenske kvote. Svakako bih poslodavcima koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom poručila da, kao prvo, promijene stavove o radnim mogućnostima osoba s invaliditetom, da upotrijebe sve instrumente i sredstva razumne prilagodbe radnog mjesta koje im stoje na raspolaganju, a ako niti tako ne uspiju zaposliti osobe s invaliditetom, na raspolaganju je i čitav spektar mogućnosti korištenja zamjenskih kvota.